• 12.01. (15:30)

    Darth web

    Dežulović: Šok i nevjerica!

    Užas za kakvim negdje drugdje valja kopati po takozvanom dark webu – mračnim i neistraženim dubinama interneta koje nastanjuju pedofili, nekrofili, kanibali, silovatelji, masovni ubojice i slični ljudski insekti, prilagođeni životu u tami vlastita uma – na ovim, ponešto užim i kraćim geografskim širinama i dužinama spada u everydaylife, takozvani svakodnevni život. Ti ljudski insekti u Hrvatskoj su domaće životinje: nisu oni prilagođeni životu u tami vlastita uma, već su životu u tami njihova uma prilagođeni svi ostali. Ili, budimo pošteni, gotovo svi. U HDZ-u i Plenkovićevoj Vladi, recimo, ostali su šokirani fotografijom kojom je mladi pavijan čestitao pravoslavni Božić… – piše Boris Dežulović za Novosti.



  • Slične vijesti

    Srijeda (15:30)

    Kod tri prijateljice jedna je uvijek višak

    Dežulović: Rado ide Srbin sa Hrvatom

    Oružano bratstvo i jedinstvo Hrvata i Srba u Bosni i Hercegovini opće je mjesto sjećanja na devedesete, ali i stvarnosti dvijehiljaditih, ustrajno njegovano svih ovih domalo dvadeset i sedam godina, sve do danas, kad je najpredaniji i najglasniji agitator trećeg, hrvatskog entiteta u BiH upravo generalni direktor Republike Srpske Milorad Dodik – piše Boris Dežulović za N1.

    10.01. (10:30)

    A tko te tjera da čitaš gluposti

    Ante Tomić o Ivi Gregureviću: Pogledajte samo kakve je krasne filmove i serije napravio s nama komunistima i Jugoslavenima!

    Nova Tomićeva kolumna u Slobodnoj ima alternativni naslov u Jutarnjem – “To što je taj siroti čovjek, kolumnist desničarskih portala, napisao o Ivi Gregureviću i Zlatku Hasanbegoviću stvarno je glupo…”, a počinje ovako: S vremena na vrijeme, kad se perverzno uželim nečega stvarno glupog, uzmem čitati jednu od onih zapanjujućih hrpa riječi koje za jedan desničarski portal marljivo lopata zagrebački odvjetnik Zvonimir Hodak. To je totalna pišurija. Taj siroti čovjek napisao je prije nekoliko dana nešto kao nekrolog glumcu Ivi Gregureviću, “legendarnom Netjaku”, kako ga on zove, pa usput žaluje da velikani hrvatske kulture, eto, umiru, ili ih se, poput Zlatka Hasanbegovića, odbacuje, a narodu ostaju izdajice, komunisti i Jugoslaveni: “Frljić, Brešan, Rajko Grlić, Dalibor Matanić, Antonio Nuić…”

    05.01. (23:30)

    Pjevanje 'Čavoglava' uz škampe

    Dežulović: Predsjednica na večeri sa sitnim dilerom – točna mjera hrvatske idiokracije

    To da se predsjednica jedne razmjerno ozbiljne države, punopravne članice Ujedinjenih naroda i Europske unije, odazove svaki put kad je mobitelom pozove jedan prevejani neonacist, sitni diler i nabavljač kokaina za kvartovske prostitutke, pa s vremena na vrijeme zajedno s njim pretresa i kreira vanjsku politiku, to je točna mjera hrvatske idiokracije, najpreciznija dosad izmjerena dubina dna koje smo dosegli – piše Boris Dežulović o tome kako je Velimir Bujanec sjedio na večeri s Tihomirom Dujmović pa pozvao Kolindu Grabar-Kitarović da im se pridruži, a ona se – odazvala.

    02.01. (11:30)

    Priručnik za suce

    Boris Dežulović: Živjela Jugoslavija

    Primarijus Dežulović pojašnjava glupom i/ili korumpiranom sudstvu važnu lekciju koju nisu odslušali na faksu – što je to satira, a potkrepljeno primjerom iz bivše države koja je, nečuveno, razumjela u čemu je štos: “Satira nije lažna vijest koja bi se podrazumijevala kao istinita i ne može biti čitana ni suđena kao “iznošenje činjenica”. Ono što je davno, pritisnuto dokazima, na samrtnoj postelji priznalo čak i komunističko pravosuđe – da je satira po definiciji izmišljena, neistinita vijest – u slobodnoj je demokratskoj Hrvatskoj trideset godina kasnije sudskom odlukom stavljeno izvan snage. Što se hrvatskog časnog suda tiče, činjenica da je drug Velimir Bujanec javna osoba zapravo je otežavajuća okolnost, a NewsBarov disclaimer da su “vijesti objavljene na portalu izmišljene” tek pismeno, jasno i nedvosmisleno priznanje krivice…Boris Dežulović za N1, odličan kao uvijek. I da, ne treba zaboraviti ime te “svjetske teoretičarke književnosti” sutkinje Snježane Šagud.

    31.12.2018. (12:30)

    I mi sasvim razumijemo nasilje. Ne odobravamo, ali razumijemo

    Dežulović: Borbena ponoćka

    Boris Dežulović je poslušao nadbiskupa Hranića u božićnoj poslanici (da razumije nasilje nad gayevima). Evo dijela zapisnika sa saslušanja:
    – Nakon naguravanja na ulazu potrčali ste prema oltaru vitlajući palicom i vičući, citiram, ‘jebem vam…’
    – Palicom sam razbio stalak sa Svetim pismom, raspelo, kalež, svijećnjak, uglavnom počistio sam oltar. Nadbiskup je onda krenuo prema meni zajedno s još jednim svećenikom. Tu sam mu zalijepio šamar. Onaj svećenik odmah je pobjegao, a prema oltaru su krenuli neki muškarci iz prvog reda katedrale. Uhvatio sam monsignora za štolu i uperio prema njima pištolj, pa su se povukli.
    – Onda ste nadbiskupa udarili zatvorenom pesnicom…?
    – U glavu, da. Mislim da sam ga udario dva ili tri puta prije nego što je pao.
    – Je li točno da ste ga udarili nakon što je pao na pod?
    – Koliko se sjećam, jesam. Nogom u stomak, ne više od osam puta. Dok sam ga tako cipelario jedan mlađi svećenik i jedan krupniji muškarac napali su me s leđa. Riješio sam ih bejzbol palicom iz okreta po nogama i pali su na tlo…

    – cijeli zapisnik Borisa Dežulovića pročitajte na Novostima.

    30.12.2018. (19:00)

    Usamljen u gomili

    Ante Tomić: Ljudi mi se katkad čine kao čudnovati oblik života s kojim ništa ne dijelim

    “U posljednje vrijeme sve se više otuđujem od svijeta. I uopće ne žalim zbog toga. Dogodi se ipak, sasvim rijetko, da nađem nešto što razumijem, što mi je blisko, ali to je onda svima drugima jezivo i čudno, kao slučaj da je Zlatan Ibrahimović, umjesto kompozicije sa ženom, djecom, borom i pidžamicama, rođenje Sina Božjeg na društvenoj mreži skromno obilježio fotografijom na kojoj crveni plastični patuljak pokazuje srednji prst”, piše Ante Tomić u kolumni za Jutarnji list.

    28.12.2018. (06:30)

    Maligno i bolesno

    Sanja Modrić: Neprirodna smrt slučaja Radeljić

    Maligno je kako su se svi ostali organizmi naše močvare blaženo ušutjeli, netragom nestali i puštaju da se ocijedi, sasuši i zamre ova opasna mafijaška priča o mogućoj zloupotrebi državne tajne službe ravno po nalogu Pantovčaka. Bolesno je sve to jer ovdje imamo samo riječ protiv riječi i suha priopćenja, pa istinu ne znamo. A morali bismo je saznati ili zato da rečeni Radeljić više nikad ne prismrdi ničemu što ima veze s ikakvom politikom, državnom plaćom i čašću uopće i kao takvom. Ili da se na isti način oprostimo od predsjednice. Trećega nema – piše Sanja Modrić za Novi list.

    26.12.2018. (16:30)

    Anektirajte nas. Netko, bilo tko. Njemačka ako može

    Jurica Pavičić: Treba li ukinuti ovu državu?

    Nakon što je Država za hrvatski nacionalizam dugo bila “tisućljetni san”, nakon što je četvrt stoljeća bila sredstvo “izlaska s Balkana” i “ulaska u Europu”, ona je danas postala samo – veliko razočaranje. Na koncu drugog desetljeća 21. stoljeća, i liberali i nacionalisti će se u ovoj zemlji složiti da je RH – mandićevski kazano – “propali projekt”, odnosno da je ona “slučajna država” (Milanović). To je država od koje svi – ponajprije njeni građani – masovno odustaju, a upravo to čine i Brešanovi i Matišićevi likovi. Bili generali, ministri, penzioneri ili grobari, likovi filma od ove države – dižu ruke – piše Jurica Pavičić inspiriran novim Brešanovim filmom “Koja je ovo država”.

    25.12.2018. (22:34)

    Nema zemlje za Hrvate

    Boris Dežulović: To je Tvoja zemlja

    To je, eto, Tvoja zemlja, živ spomenik svome tvorcu, čovjeku čija je stranka prije dvadeset sedam godina počistila pravosuđe od kompetentnih i nepoćudnih sudaca, potjerala ih u Srbiju i Njemačku, pa instalirala u sudove pripravnike sa stranačkom iskaznicom, sagradivši pravosudno čudovište u kojemu je i jedan Vice Vukojević bio sudac Ustavnog suda – piše Boris Dežulović povodom otkrivanja zagrebačkog spomenika Tuđmanu i oslobađanja onog siledžije iz Zadra.

  • Slične vijesti

    Srijeda (15:30)

    Kod tri prijateljice jedna je uvijek višak

    Dežulović: Rado ide Srbin sa Hrvatom

    Oružano bratstvo i jedinstvo Hrvata i Srba u Bosni i Hercegovini opće je mjesto sjećanja na devedesete, ali i stvarnosti dvijehiljaditih, ustrajno njegovano svih ovih domalo dvadeset i sedam godina, sve do danas, kad je najpredaniji i najglasniji agitator trećeg, hrvatskog entiteta u BiH upravo generalni direktor Republike Srpske Milorad Dodik – piše Boris Dežulović za N1.

    10.01. (10:30)

    A tko te tjera da čitaš gluposti

    Ante Tomić o Ivi Gregureviću: Pogledajte samo kakve je krasne filmove i serije napravio s nama komunistima i Jugoslavenima!

    Nova Tomićeva kolumna u Slobodnoj ima alternativni naslov u Jutarnjem – “To što je taj siroti čovjek, kolumnist desničarskih portala, napisao o Ivi Gregureviću i Zlatku Hasanbegoviću stvarno je glupo…”, a počinje ovako: S vremena na vrijeme, kad se perverzno uželim nečega stvarno glupog, uzmem čitati jednu od onih zapanjujućih hrpa riječi koje za jedan desničarski portal marljivo lopata zagrebački odvjetnik Zvonimir Hodak. To je totalna pišurija. Taj siroti čovjek napisao je prije nekoliko dana nešto kao nekrolog glumcu Ivi Gregureviću, “legendarnom Netjaku”, kako ga on zove, pa usput žaluje da velikani hrvatske kulture, eto, umiru, ili ih se, poput Zlatka Hasanbegovića, odbacuje, a narodu ostaju izdajice, komunisti i Jugoslaveni: “Frljić, Brešan, Rajko Grlić, Dalibor Matanić, Antonio Nuić…”

    05.01. (23:30)

    Pjevanje 'Čavoglava' uz škampe

    Dežulović: Predsjednica na večeri sa sitnim dilerom – točna mjera hrvatske idiokracije

    To da se predsjednica jedne razmjerno ozbiljne države, punopravne članice Ujedinjenih naroda i Europske unije, odazove svaki put kad je mobitelom pozove jedan prevejani neonacist, sitni diler i nabavljač kokaina za kvartovske prostitutke, pa s vremena na vrijeme zajedno s njim pretresa i kreira vanjsku politiku, to je točna mjera hrvatske idiokracije, najpreciznija dosad izmjerena dubina dna koje smo dosegli – piše Boris Dežulović o tome kako je Velimir Bujanec sjedio na večeri s Tihomirom Dujmović pa pozvao Kolindu Grabar-Kitarović da im se pridruži, a ona se – odazvala.

    04.01. (20:00)

    Slavenka Drakulić ima priču o Ruži, svojoj Bagatovoj šivaćoj mašini, nekad je to bio super miraz, a danas ju više nitko neće ni badava

    Iscrpnije...
    02.01. (11:30)

    Priručnik za suce

    Boris Dežulović: Živjela Jugoslavija

    Primarijus Dežulović pojašnjava glupom i/ili korumpiranom sudstvu važnu lekciju koju nisu odslušali na faksu – što je to satira, a potkrepljeno primjerom iz bivše države koja je, nečuveno, razumjela u čemu je štos: “Satira nije lažna vijest koja bi se podrazumijevala kao istinita i ne može biti čitana ni suđena kao “iznošenje činjenica”. Ono što je davno, pritisnuto dokazima, na samrtnoj postelji priznalo čak i komunističko pravosuđe – da je satira po definiciji izmišljena, neistinita vijest – u slobodnoj je demokratskoj Hrvatskoj trideset godina kasnije sudskom odlukom stavljeno izvan snage. Što se hrvatskog časnog suda tiče, činjenica da je drug Velimir Bujanec javna osoba zapravo je otežavajuća okolnost, a NewsBarov disclaimer da su “vijesti objavljene na portalu izmišljene” tek pismeno, jasno i nedvosmisleno priznanje krivice…Boris Dežulović za N1, odličan kao uvijek. I da, ne treba zaboraviti ime te “svjetske teoretičarke književnosti” sutkinje Snježane Šagud.

    31.12.2018. (12:30)

    I mi sasvim razumijemo nasilje. Ne odobravamo, ali razumijemo

    Dežulović: Borbena ponoćka

    Boris Dežulović je poslušao nadbiskupa Hranića u božićnoj poslanici (da razumije nasilje nad gayevima). Evo dijela zapisnika sa saslušanja:
    – Nakon naguravanja na ulazu potrčali ste prema oltaru vitlajući palicom i vičući, citiram, ‘jebem vam…’
    – Palicom sam razbio stalak sa Svetim pismom, raspelo, kalež, svijećnjak, uglavnom počistio sam oltar. Nadbiskup je onda krenuo prema meni zajedno s još jednim svećenikom. Tu sam mu zalijepio šamar. Onaj svećenik odmah je pobjegao, a prema oltaru su krenuli neki muškarci iz prvog reda katedrale. Uhvatio sam monsignora za štolu i uperio prema njima pištolj, pa su se povukli.
    – Onda ste nadbiskupa udarili zatvorenom pesnicom…?
    – U glavu, da. Mislim da sam ga udario dva ili tri puta prije nego što je pao.
    – Je li točno da ste ga udarili nakon što je pao na pod?
    – Koliko se sjećam, jesam. Nogom u stomak, ne više od osam puta. Dok sam ga tako cipelario jedan mlađi svećenik i jedan krupniji muškarac napali su me s leđa. Riješio sam ih bejzbol palicom iz okreta po nogama i pali su na tlo…

    – cijeli zapisnik Borisa Dežulovića pročitajte na Novostima.

    30.12.2018. (19:00)

    Usamljen u gomili

    Ante Tomić: Ljudi mi se katkad čine kao čudnovati oblik života s kojim ništa ne dijelim

    “U posljednje vrijeme sve se više otuđujem od svijeta. I uopće ne žalim zbog toga. Dogodi se ipak, sasvim rijetko, da nađem nešto što razumijem, što mi je blisko, ali to je onda svima drugima jezivo i čudno, kao slučaj da je Zlatan Ibrahimović, umjesto kompozicije sa ženom, djecom, borom i pidžamicama, rođenje Sina Božjeg na društvenoj mreži skromno obilježio fotografijom na kojoj crveni plastični patuljak pokazuje srednji prst”, piše Ante Tomić u kolumni za Jutarnji list.

    28.12.2018. (06:30)

    Maligno i bolesno

    Sanja Modrić: Neprirodna smrt slučaja Radeljić

    Maligno je kako su se svi ostali organizmi naše močvare blaženo ušutjeli, netragom nestali i puštaju da se ocijedi, sasuši i zamre ova opasna mafijaška priča o mogućoj zloupotrebi državne tajne službe ravno po nalogu Pantovčaka. Bolesno je sve to jer ovdje imamo samo riječ protiv riječi i suha priopćenja, pa istinu ne znamo. A morali bismo je saznati ili zato da rečeni Radeljić više nikad ne prismrdi ničemu što ima veze s ikakvom politikom, državnom plaćom i čašću uopće i kao takvom. Ili da se na isti način oprostimo od predsjednice. Trećega nema – piše Sanja Modrić za Novi list.