Korak, kas, galop
Esej o trčanju
“Trčanje je mehaničko i vrlo prizemno, no za mene ne postoji ništa bolje od osjećaja iscrpljenosti i zadovoljstva koje mi ono pruža: ljudsko je tijelo sagrađeno da se kreće. Kad počinjem trčati, moja je glava zaokupljena tipičnim zapletenim mislima, brinem zbog tisuću neobjašnjivih mogućnosti, tjeskoban sam. Ali sa svakim korakom mozak se sve više utišava. Koncentrira se na jednu jedinu stvar – poslati kisik u pluća. Svakim korakom sve sam slobodniji, čujem samo kako stopala udaraju o pod i vlastito disanje”, piše za Guardian jedan ovisnik o trčanju.