25/12/2017 - Monitor.hr
25.12.2017. (23:59)

EVEN PARITY

Radoslav Dejanović: ICO – inicijalna javna ponuda žetona

Nije svaki ICO nepošten. Postoje tu ljudi iskrenih namjera, koji računaju da će pomodarstvo tog načina investiranja i njihovom ozbiljno osmišljenom projektu donijeti bolje početno ulaganje. No, kako je poput fame Bitcoina i u priču oko ICO-a počeo hrpimice ulaziti špekulantski kapital ljudi koji razumiju samo da je to nešto super što puno brže dobiva na vrijednosti od dionica, obveznica i drugih stvari iz kamenog doba, ljudi koji su spremni uložiti ozbiljne novce u nešto što uopće ne razumiju, tako se širom otvaraju vrata ljudima spremnim iskoristiti tuđu naivnost, piše Monitorov IT-stručnjak Radoslav Dejanović. Monitor.hr

26.12.2017. (00:42)

ICO – inicijalna javna ponuda žetona

Bitcoin groznica ne stišava se, a snovi o bogatstvu preko noći prelili su se u dnevne medije i sad svatko i njegov brat briju na kupnju kriptovalute koja će im osigurati bezbrižnu (skoru) budućnost.

Tržište kriptovaluta nije samo Bitcoin: u trenutku pisanja ovog teksta u ponudi je preko tisuću (slovima: 1371) “legalnih” kriptovaluta (u smislu da ih privhaćaju “etablirane” kriptoburze), te još barem toliko malih, čudnih projekata koji izviru poput gljiva nakon kiše, nudeći virtualne novčiće za uistinu sve i svašta.

Marketinški efektno nazvani “ICO” (Initial Coin Offering) kako bi neuke zavarali da pomisle kako je to slično ako ne i jednako “IPO” (Initial Public Offering), odnosno inicijalnoj javnoj ponudi dionica, ti posve raznorodni projekti nemaju ništa zajedničkog osim ideje da se financiraju nudeći investitorima svoju virtualnu valutu u zamjenu za najčešće – ništa.

Zagovornici svjetske kriptorevolucije koja će izmjeniti svijet kakvog znamo vjerojatno će se naći uvrijeđeni što tu revolucionarnu monetarnu novost nazivam žetonima, no to je možda najbolji opis onoga što ICO nudi: nikakav novac, nikakve vrijednosnice, već žetone. I to virtualne.

Žetoni, za razliku od pravih novčanica i kovanica, nisu klasično univerzalno sredstvo plaćanja: riječ je o emisiji “kovanica” koju izdaje netko, bilo to neko društvo, neka tvrtka, pa čak i pojedinac. Te “kovanice” nisu valuta i mogu se koristiti za vrlo specifična plaćanja: Wikipedia pamti dva zanimljiva primjera: posve obični žeton za piće u kantini policijske postaje u kolonijalnoj Africi, dok je drugi žeton vrlo specifične namjene: služio je kao sredstvo plaćanja za kopulaciju u jednoj javnoj kući američkog zapada.

Starijima su vjerojatno poznati žetoni za arkadne automate u nekad popularnim luna parkovima, a neki će se sjetiti i telefonskih žetona (da, djeco, nekad su telefoni bili postavljeni na ulici, u svojim plavim kućicama koje su mnogog namjernika zaštitile od iznenadnog pljuska, prije nego su postale scencski rekvizit). Rijetki automati su radili na kovanice, a većina je radila na žetone – univerzalno sredstvo razmjene konkretnog novca za relativno kratku zabavu.

Žetoni imaju svoju ograničenu korisnost i izvan opsega dobara za koja se izdaju zapravo nemaju vrijednost, osim u iznimnim slučajevima katastrofalne nestašice ili nedostupnosti novca, kad žetoni, zlato ili čak konzervirana hrana postaju Ersatz valute.

Zašto ICO zovem inicijalnom javnom ponudom žetona, a ne digitalnog novca ili kriptovalute?

Ponajprije zato što je naziv ICO zavaravajuć: ono što se potencijalnim kupcima nudi nije nikakav novac, već jedna od nekoliko različitih vrsta obaveza izdavača prema kupcu, od kojih niti jedna ne predstavlja pravi novac.

ICO-manija je preko noći poharala tehno-svijet, pa ono što se nekad zvalo kampanjom za prikupljanje kapitala (crowdfunding) postalo je ICO, iako je zapravo riječ o identičnom fenomenu: pozivanju mnoštva nepoznatih ljudi da ulože u vaš projekt ne bi li on skupio dovoljno novca da se ostvari i, bude li sreće, zaživi. Ulagači mogu unaprijed kupiti proizvod ili budući servis ponuditelja uz odgovarajući popust, ili pak mogu kupiti sićušne udjele u tvrtci, u nadi u profit negdje u budućnosti.

ICO na genijalan način zaobilazi (odnosno, omogućuje zaobilaženje ako izdavač tako želi) obaveze izdavača žetona prema kupcima, odnosno ulagačima. Iako ICO može biti identičan klasičnoj formi kampanje za prikupljanje kapitala, pa izdavač može nuditi konkretnu pretplatu na konkretan servis koji se onda plaća žetonima kupljenim za vrijeme ICO (i kasnije), ili pak može nuditi neku vrstu obveznice ili udjela u tvrtci, pri čemu je žeton virtualni certifikat udjela ili obaveze, u kojem slučaju se tretira kao i svaka druga vrijednosnica, te zahtjeva pripremu i papirologiju kao i klasični IPO.

ICO nudi i treći način: mogućnost da ponuditelj potencijalnim investitorima ponudi žetone bez ikakve obaveze sa svoje strane, obećavajući investitorima zaradu kroz mešetarenje izdanim žetonima na kripto-burzi. Na taj način izdavač faktički sa sebe sklanja bilo kakve obaveze prema investitorima (koje su ionako minimalne i u konzervativnijim oblicima poput pretplate – ako tvrtka propadne, propala je i pretplata – ili vrijednosnica (dovoljno je pogledati Agrokor) i od njih uzima stvarnu vrijednost (stvarni novac kojim je kupljen digitalni žeton) koju može iskoristiti, dajući zauzvrat proizvod čija proizvodnja košta praktički ništa (jer se u tom trenutku i sastoji samo od obećanja); kupci, pak, zaluđeni idejom bogaćenja preko noći i bez imalo rada, dezinformirani pričama o tome kako kriptovalute mogu samo rasti i predstavljaju siguran ulog, zadovoljno pristaju na pusta obećanja izdavača žetona.

To je pobjednički scenario za izdavače žetona: bez preuzimanja obaveza preuzeli su tuđi novac, a u slučaju poslovnog neuspjeha ne odgovaraju nikome. Takva situacija širom otvara vrata prevarantima koji u novom trendu vide priliku za lako skupljanje vune, i to od globalnog stada.

I to je ta ljepota ove revolucionarne financijske novosti koja će uzdrmati svijet i promjeniti način na koji se financiraju startup tvrtke: one će izdati virtualni “novac” koji ih na ništa ne obavezuje, a ljudi će kupiti taj “novac” kako bi rastom njegove vrijednosti u budućnosti zaradili; pitanje tvrtke i njenog proizvoda tako postaje bespredmetno, jer od jednom izdanog “novca” očekuje se samo rast, bez obzira na performase tvrtke koja ga je izdala. U digitalnom svijetu bajki tako nešto ne samo da je moguće, već je i očito poželjno: jednom emitirana kriptovaluta zaživi svojim životom i svi su pobjednici: tvrtka je dobila početno ulaganje (a nema nikakve obaveze), a investitori su dobili žetone kojima vrijednost raste i koji više nemaju nikakve veze sa tvrtkom, pa ako ona i propadne nikom ništa.

Nije svaki ICO nepošten. Postoje tu ljudi iskrenih namjera, koji računaju da će pomodarstvo tog načina investiranja i njihovom ozbiljno osmišljenom projektu donijeti bolje početno ulaganje. No, kako je poput fame Bitcoina (u kojoj većina ljudi ne razumije razliku između Bitcoina i blockchaina, a još manje ih razumije matematički model na kojem ta tehnologija počiva) i u priču oko ICO-a počeo hrpimice ulaziti špekulantski kapital ljudi koji razumiju samo da je to nešto super što puno brže dobiva na vrijednosti od dionica, obveznica i drugih stvari iz kamenog doba, ljudi koji su spremni uložiti ozbiljne novce u nešto što uopće ne razumiju (ali drugi ulažu, pa valjda oni znaju, ne bi oni ulagali da ne znaju), tako se širom otvaraju vrata ljudima spremnim iskoristiti tuđu naivnost.

A ICO može biti zbilja svakakav, za svašta. Jedan popularan, nazvan DateCoin, koji je u trenutku pisanja ovog teksta uspio prikupiti preko četrnaest milijuna DateCoina, u vrijednosti jednog i pol milijuna Ethereuma (što bi, u slučaju uspješne konverzije u pravi novac, vrijedilo više od 1.1 MILIJARDE dolara), nudi žetone za susret sa atraktivnim i voljnim mladim damama. Drugim riječima, gomila djevičanskih geekova i starih pervertita kupila je uz popust tokene koji im, u teoriji, omogućuju da ih zamjene za vrlo konkretne tjelesne usluge. Riječima samih autora (inače ruske ekipe koja je napravila on-line bord… ovaj, dating servis Denim):

“DateCoin Tokens (DTC) is the key to the best girls all over the world under special conditions.”

I to je, otprilike, sve na što su se oni obavezali: pod određenim (a nedefiniranim) uvjetima DTC u vašem džepu bit će ključ za najbolje djevojke. Da to ne bi ispala čista reklama za prostituciju, investitorima se nudi i mogućnost prodaje DTC-a u zamjenu za Ethereum (ali ne i za novac), uz obaveznu priču kako vrijednost njihovog žetona može samo rasti zahvaljujući genijalnoj investicijskoj tehnici koje se nitko nikad prije njih nije sjetio.

Nije svaki ICO sumnjiv: StopTheFakes ICO želi skupiti novac za izradu decentraliziranog rješenja za otkrivanje krivotvorina. U suštini, servis na kojem vlasnici brandova mogu platiti doušnicima za informaciju o povredi intelektualnog vlasništva, ili pak platiti trećim osobama da za njih traže slučajeve povrede istog.

Sve lijepo i krasno, ali ne odgovara na ključno pitanje: “ZAŠTO?”

Zašto je taj servis bolji od već postojećih servisa na tržištu?

Dozvolite mi da izrazim skepsu, jer u tom sustavu doušnici i “detektivi” plaćeni su STFCoinom. Ne pravim novcem, već kriptovalutom. To onda može rasti, pa vrijediti više, pa se možda može i isplatiti ili pretvoriti u neku drugu kriptovalutu, mogućnosti su beskonačne!

I, da – sudeći prema dokumentaciji, StopTheFakes planira blockchain držati u MS SQL bazi podataka.

Cilj ove inicijative može se nazrijeti iz dvije njihove rečenice sa početka whitepapera:

“Our short-term plan is to build a system that will destroy the multi-billion counterfeit market. The Blockchain technology was initially developed to exclude the possibility of counterfeiting, changing or altering transactional information.”

Plemenito, ali prva rečenica nema nikakve veze s drugom. Ne mislim da ekipa ima loše namjere. Mislim da su jako zbunjeni.

Blockchain tehnologija svakako ima potencijal i vjerojatno će naći veću ili manju nišu u kojoj će biti optimalo rješenje, no svakako nije panacea i ne rješava sve probleme. Dapače, najčešće izgleda kao rješenje koje čeka na otkriće problema, ali unatoč tome entuzijasti pokušavaju redefinirati cjelokupnu virtualnost kroz blockchain, hvatajući se za najminornije potencijalne prednosti kao na nedvojbeni dokaz superiornosti nove tehnologije. ICO nije manje zaluđen, pa tako možete kupiti žetone tvrtke koja će dizajnirati novčanik u kojem možete držati više kriptovaluta na vašem mobilnom uređaju (već viđeno), cijeli novi blockchain usmjeren na stvaranje nove ekonomije obnovljivih izvora energije (rudarenje kriptovaluta već uzima neugodno velik postotak energije – globalno), kriptovalutu koja povezuje zvijezde sa obožavateljima i reklamnim agencijama… ili nešto dosad neviđeno: platforma za globalnu komunikaciju ljudi širom svijeta! Ona, naravno, radi kao nadogradnja na dosadnu ali za funkcioniranje ove tehnologije neophodnu stariju platformu za globalnu komunikaciju ljudi širom svijeta: Internet. Na toj novoj platformi moći ćete sve što ste mogli i na staroj: pričati, trgovati, svašta nešto. E, ali sad ćete to moći uz pomoć blockchain tehnologije!!

Posjetite li stranicu IcoBench moći ćete se i sami uvjeriti kako izgleda ICO scena: kao gomiletina nasumično nabacanih i marketinški žestoko napumpanih ideja o digitalnom perpetuum mobile-u, poziva na sudjelovanje u ilegalnim radnjama, posve otvorenih prevaranata, neshvaćenih genijalaca i ljudi sa upravo fantastičnim idejama koje pokušavaju realizirati kroz ICO jer im nitko nije htio dati pare. Budale jedne obićne. Vidjeće oni svi.

Uočit ćete kako i veliki broj njih u svojim propagandnim materijalima uopće ne odgovara na to jednostavno pitanje: “Zašto?”

Kripto-investiranje je, kako smo već rekli, Divlji Zapad. Nereguliran, često na rubu zakona. Neki bi rekli da je zapravo slobodan i nesputan bespotrebnim regulama države i financijskih institucija.

Oba ta argumenta možemo upotrijebiti, ovisno o osobnim stavovima: jedni će reći kako upravo IcoBench pokazuje koliko je stvar izmakla kontroli jer je riječ o stranici koja informira posjetitelje o “kvaliteti” ICO-a (ozbiljnost ponuditelja, realnost obećanja, opasnost od gubitka investicije) iako iza nje ne stoji nikakva institucija niti priznati stručnjaci, dok će drugi reći kako je upravo to prednost stranice, jer je ne vode konzervativni članovi financijskog establishementa koji ionako ne razumiju narav ove nove tehnološke revolucije, već posve novi stručnjaci, kojima financijska industrija nije isprala mozgove.

Kako god razmišljali, budite na velikom oprezu. Činjenica je da se upuštanjem u ICO upuštate u alternativne investicije u kojima nitko ne može sa sigurnošću predvidjeti što će se dogoditi, niti kao investitor imate ikakvu zaštitu. Posebice na oprez pozivaju sve one sheme koje ne nude nikakvu stvarnu nagradu niti udjel u poslovanju, već potencijalne investitore mame jednostavnim obećanjem da će njihovi žetoni na burzi kriptožetona vrijediti puno, jako puno: “… a onda ćete moći u pravom trenutku i za veliki profit naše coine prodati većoj bud… ovaj, novom investitoru”.

Autor je jedan od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Jedan je od 25 najboljih IT konzultanata u Hrvatskoj, prema izboru korisnika tih usluga. Autor je i SF knjige ‘Umišljena inteligencija’, koju u obliku e-booka možete besplatno skinuti na svoj Android uređaj s Google Play.

26.12.2017. (00:08)

Iz coacheve bilježnice

Poslovni savjeti Gorana Blagusa: Posvuduša poduzetnik

Osnovna premisa korištenja društvenih mreža je da kroz njih odašiljete poruke o tome tko ste, kako radite, što možete učiniti, kakve usluge i vrijednosti pružate, a onda će se sve veća i veća vojska pratitelja (followera) u tome prepoznati i u nekom trenutku postati vaš klijent. Sve je to OK i (poslovno) prihvatljivo, no trenutak u kojem “posvuduša strategija” nalazi na “tanak led” je trenutak kada se pretjera s količinom odaslanih poruka i/ili se pojavljuje na previše različitih događaja, piše business coach Goran Blagus. Monitor.hr

26.12.2017. (00:00)

Posvuduša poduzetnik

Posvuduša koji je u jednu ruku pogrdni pojam, a nastao je pred nekoliko godina, označava osobu koja se pojavljuje na svim mogućih i nemogućim događanjima, a može je se prepoznati po iznimno velikoj količini Facebook statusa, Instagram fotki i u zadnje vrijeme – velikoj količini hashtagova.

Društvene mreže iznjedrile su različite “posvuduše” i danas je to jedna od aktualnih metoda za ostvarenje privatnih / poslovnih ciljeva, no isto tako u sebi krije i jednu veliku poslovnu zamku.

Osnovna premisa korištenja društvenih mreža je da kroz njih odašiljete poruke o tome tko ste, kako radite, što možete učiniti, kakve usluge i vrijednosti pružate, a onda će se sve veća i veća vojska pratitelja (followera) u tome prepoznati i u nekom trenutku postati vaš klijent.

Sve je to OK i (poslovno) prihvatljivo, no trenutak u kojem “posvuduša strategija” nalazi na “tanak led” je trenutak kada se pretjera s količinom odaslanih poruka i/ili pojavljuje se na previše različitih događaja.

Naime, previše poruka na društvenim mrežama ili previše “izlazaka” na sva moguća i nemoguća druženja, kod kvalitetnih potencijalnih klijenata izazvat će prvo pitanje, a onda i sumnju – kada ti ljudi uopće rade i kakve mi vrijednosti mogu pružati kada su cijelo vrijeme na društvenim događanjima?

I zato je tu bitna mjera koliko čega dozirati i pustiti u “svijet”. Koji je to omjer ovisi od branše do branše, no “što više to bolje” je najgori savjet koji možete pratiti.

Osim toga, ako ste 100% vremena u traženju i privlačenju klijenata, kada tim istim klijentima pružate usluge?

Vrijeme je ograničeni resurs i pametno složiti mjeru između privlačenja i isporuke je prva i osnovna stvar koju morate što prije definirati.

p.s. Neki poduzetnici znaju za gornju “situaciju” i kuže kako se mogu drugačije pozicionirati. Ti neki imaju strategiju da su društveno nedostupni i nevidljivi, a za njih znaju samo odabrani. Tada u trenutku kada se trebaju njihove usluge, a često to bude za nešto veliko i jako važno, tada ti neki ne pregovaraju o svojim kompetencijama i cijenama, već isporuče što se od njih traži – brzo & kvalitetno. Njih se ne pita za cijenu ali definitivno opravdavaju investiciju.

Sviđa vam se ovaj savjet/tehnika? Prijavite se na Business klinika mailing listu i direktno primajte tekstove o prodajnim vještinama i poslovnim tehnikama uz koje ćete unaprijediti poslovanje. Korisno, vrijedno i konkretno.

Ime:

Email:



Ni mi ne volimo primati SPAM, stoga možete biti sigurni kako ga nećete dobiti od nas. Nakon prijave provjerite svoj email kako biste potvrdili svoju odluku (double opt-in).

25.12.2017. (22:49)

24 najvažnija događaja koji su se dogodili baš na Božić

25.12.2017. (21:30)

Miris stranica

Knjige godine po izboru Bookse

Booksa preporuča neke manje razvikane domaće i strane književne naslove koje bi trebalo pročitati. ‘Ovo je tvoj život’ je rečenica kojom počinje roman U potrazi za početkom kruga Marinka Koščeca, a u kojem s duhovitošću i ironijom secira pojedinačno ponašanje i kolektivne bolesti. Geert Mak u romanu Putovanje bez Johna: U potrazi za Amerikom priča o Americi razotkrivajući brojne zablude, neugodne istine koje značajan broj Amerikanaca vjerojatno ne želi čuti.

25.12.2017. (20:30)

Dobra akcija

40 obitelji ugostilo izbjeglice na božićnom ručku

Već drugu godinu Isusovačka služba za izbjeglice organizira akciju Božićni ručak s izbjeglicom. Oko 40 obitelji primilo je u svoj dom osobe koje su u potrazi za boljim životom ili spletom okolnosti došle u našu zemlju. “Imam puno prijatelja drugih vjera: katolika i židova. Za mene je prijateljstvo ispred vjere. Biram ljude prema tome kakvi su, a ne koje su vjere”, kaže Ayman, izbjeglica iz Libije koji je sudjelovao u akciji. HRT

25.12.2017. (19:30)

Snow App

Snowden osmislio aplikaciju koja mobitel pretvara u uređaj za nadzor

Američki zviždač i bivši djelatnik američke Nacionalne sigurnosne agencije Edward Snowden, koji se trenutačno nalazi u Rusiji, razvio je aplikaciju uz pomoć koje se mobiteli pretvaraju u male privatne sigurnosne sustave. Aplikacija se zove Haven, a zamišljena je kao sustav za nadzor kuće ili ureda. Aplikacija je još uvijek u beta verziji, a napravljena je samo za Android. Telegram, TechCrunch, Wired

25.12.2017. (17:30)

Za razmišljanje

Komentar: Rat protiv terorizma je oblik kolonijalizma

“Čak i da se eliminira cjelokupni Daeš, socijalne frustracije, sektaške nepravde, nezaposlenost i militarizacija nastavit će proizvoditi terorizam. Rat protiv terorizma ne samo da je uništio sve izglede za razvoj, već je i nametnuo prioritete koji nemaju nikakve veze s problemima arapskih naroda”, kaže Fawwaz Traboulsi, profesor povijesti i politologije na Američkom sveučilištu u Bejrutu, u intervjuu za Novosti.

25.12.2017. (16:30)

Kritični pogodak

Naj filmovi 2017. godine

Marko Stojiljković napravio je svoj izbor najboljih filmova godine. Three Billboards Outside Ebbing, Missouri prikazuje “socijalni pejzaž ‘small town Americane’ sa svim svojim ludaštvima, čudaštvima, zlobom i ljudskošću”, Krotkaya “raskrinkava ono što se ‘iza železne zavese’ u Putinovom zabavnom parku događa danas”, a 1945 je “artistički, vrući, crno-beli panonski western bez konja i kauboja, ali sa fašistima, komunistima i drugim oportunistima”. Cijelu listu pogledajte ovdje.

25.12.2017. (15:48)

Urbi et orbi

Papa Franjo pozvao na rješenje sukoba na Bliskom istoku

Papa Franjo iskoristio je u ponedjeljak Božićnu poruku kako bi pozvao na rješenje sukoba na Bliskom istoku s dvije države, nakon što je američki predsjednik Donald Trump izazvao napetosti u regiji priznanjem Jeruzalema glavnim gradom Izraela.”Molimo se da među stranama prevlada obnovljeni dijalog i da se konačno postigne ispregovarano rješenje, ono koje će omogućiti miroljubivu koegzistenciju dviju država u međusobno dogovorenim i međunarodno priznatim granicama”, rekao je Papa, govoreći o Palestincima i Izraelcima. Dnevnik.hr, BBC

25.12.2017. (14:25)

Nisu slavili rođendane

Kada se u stvari rodio Isus?

Povjesničari tvrde da su rani kršćani rođenje Isusa obilježavali negdje u travnju ili svibnju te da je papa Julije I. u 4. stoljeću od skupine biskupa zatražio da definiraju neki fiksan datum. Oni su se odlučili za 25. prosinca kada se slavilo nepobjedivo Sunce (Sol Invictus). Sol Invictus bio je bog sunca državne religije Rimskog Carstva čiji je kult uspostavio car Aurelijan 274. godine. U pragmatičnom duhu Sveti Jeronim je u 4. stoljeću poručio: Ako pagani Gospodinov dan nazivaju danom Sunca, mi ćemo se rado složiti, jer se danas svjetlost svijeta uzdigla, danas se otkrilo Sunce pravde sa zrakama ozdravljenja”.Povezanost s kultom Sunca također se očituje u tome što su crkve uglavnom građene na takav način da pastva, kada gleda prema svećeniku i oltaru, zapravo gleda prema istoku, piše Index o stvarnom datumu Isusovog rođenja.

25.12.2017. (13:22)

Zatvorska statistika

U hrvatskim zatvorima je najviše ubojica, pljačkaša i prevaranata

Kroz hrvatske zatvore, kaznionice i odgojne zavode u 2016. prošle su 11.173 osobe u raznim statusima, a osuđenici su iza rešetaka najčešće završavali zbog ubojstava, teških krađa i razbojništava. Iz posljednjeg izvješća Uprave za zatvorski sustav koje jednom godišnje podnose vladi proizlazi da u hrvatskim zatvorima osim ubojica i lopova ima najviše prevaranata, preprodavača droge, vozača sklonih izazivanju prometnih nesreća, silovatelja te osoba osuđenih zbog kaznenih djela protiv “sigurnosti platnog prometa i poslovanja”. Index

25.12.2017. (12:28)

Mudri ministar

Kujundžić: Napravio sam i puno i malo

Zdravstvo u 2017. obilježio je nastavak gomilanja dugova, koji su dosegnuli 8,2 milijarde, povremeni pritisci veledrogerija da im se podmiri barem dio od tri milijarde dospjelih kuna za isporučene lijekove i materijal te nastojanja ministra zdravstva da kroz novi Zakon o zdravstvenoj zaštiti i projekt prioritetnih lista čekanja pokrene pozitvne procese. Upitan da ocijeni svoj rad tijekom 2017. ministar Kujundžić odgovara kako je napravio i puno i malo. “Puno utoliko što su u problemima koje imamo neke stvari stabilizirane. Sustav je financijski stabiliziran i prvi će puta biti da zdravstvo ne povećava deficit nego ulazi u stabilniju fazu smanjenja deficita”, kazao je Kujundžić. N1

25.12.2017. (11:30)

Dosta je bilo šale

Đurović: Radikali nisu uspjeli uništiti Europu, pa je EU odlučila zaustaviti njih

“Odluka Europske komisije da aktivira Članak 7. Lisabonskog ugovora, kolokvijalno nazvan ‘nuklearna opcija’ govori da ni Komisija nije veslo sisala. Sankcije Poljskoj mogla bi zaustaviti Mađarska, ali niti tu EU nije bez opcija. Bruxelles može Viktora Orbana staviti u dilemu poput one iz antičke drame: hoće li zaštititi Poljsku i izložiti Mađarsku istim sankcijama, ili izdati Poljake i zaštititi Mađarsku? Loše vijesti za Jarosława Kaczyńskog i njegovu ultrakonzervativnu, protuliberalnu i protueuropsku kliku u Varšavi, koja je Poljsku pretvorila u crnu ovcu Europe”, piše Đivo Đurović za Telegram.

25.12.2017. (08:23)

Rektor tužibaba

Komentar: Boras tuži sve redom, no u prvom redu one koji mu se čine lakom žrtvom

Damir Boras započeo je izbornu kampanju za ostanak na čelu zagrebačkog Sveučilišta sudskim tužbama protiv studenata i medija, a najbolja pomoć svima koji mu stoje nasuprot, od tuženih pojedinaca do najšire društvene zajednice, sastojala bi se u provođenju upravnog nadzora nad radom sveučilišnog vrha. Odlučni 89. rektor zagrebačke univerze uzeo je tužiti sudu koga god se prisjetio kao iole eksponiranog svog protivnika, no u prvom redu one koji mu se čine lakom žrtvom, pišu Novosti.

25.12.2017. (08:10)

Naj filmovi 2017. godine

Top 10

10. Hagazussa

U red onih što će zaobići hrvatska kina verovatno spada i ovaj austrijski psihološki “period piece” horor, što je šteta jer je reč o jednom od filmova koji mogu iz temelja promeniti sliku evropskog horora. Ovde nema žanrovskih obrazaca koji se recikliraju, već mladi autor u nekoliko poglavlja metodično priča priču o veštici ili “veštici” u zabačenom tirolskom selu u 15. stoleću. Etiketa evropskog pandana filma The Witch koji je završio na prošlogodišnjoj listi donekle stoji, ali Hagazussa nije film koji se pre svega bavi paradigmom, već ju alterira sa hororom izolacije, usamljenosti i mentalne bolesti.

9. Dunkirk

Operacija spasavanja savezničkih trupa u Dunkirku uveliko je uticala na daljnji tok Drugog svetskog rata, možda čak i presudno kada se pogleda angažman britanskih i kasnije američkih snaga od Afrike, preko Italije do Normandije. Christopher Nolan je taj poduhvat pretočio u jedan inteligentan, visceralan, istehniciran i drugačiji film koji se zapravo više bavi strahotom i preživljavanjem nego ratovanjem kao takvim. Može mu se ponešto i zameriti, ali to svakako nije manjak hrabrosti.

8. Good Time

Postoje filmovi koji pogađaju duh vremena i Good Time je jedan od njih. Van konteksta “ovde i sada”, ovo bi bio svejedno vrlo dobar film, ali bi mu glave došla “sprinterska logika” koja filmu uzrokuje probleme sa ritmom i pad u tempu od sredine prema kraju od kojih se film može nekako izvući, ali ne i sasvim oporaviti. Međutim, iz vizije i pera braće Safdie koji sjajno poznaju ulični milje New Yorka, fantastično uslikan i odglumljen kako od strane Roberta Pattinsona koji u glavnoj ulozi kanalizira energiju mladog Ala Pacina, tako i od strane brojnih epizodista, profesionalnih glumaca, kakti poznatih ličnosti i kompletnih naturščika, Good Time pogađa esenciju Trumpove Amerike, atavistički rasizam i “dog eat dog” filozofiju preživljavanja, pa se zato našao na ovoj listi.

7. The Florida Project

Američkom marginom bavi se i Sean Baker u svim svojim filmovima, bilo da je reč o ilegalnim imigrantima, porno-zvezdama pred zastojem u karijeri ili transrodnim prostitutkama. The Florida Project je njegov najkompletniji film do sada, prvi u kojem osim naturščika i polu-profesionalaca igraju i poznati glumci i koji se temelji na oštrim kontrastima. Recimo relativno bezbrižno odrastanje puno dečijih ne uvek nevinih spački nasuprot svakodnevnoj brizi odraslih za puko preživljavanje i Disney World na Floridi kao nedostupna fantazija radničkoj sirotinji koja živi u ušljivim motelima u “komercijalnoj zoni” narečenog zabavnog parka. Baker tu pritom ne romantizira i ne štedi nikoga, deca nisu nevini anđelčići, niti su njihovi roditelji naročito dobre osobe sami po sebi, ali poručuje da je sistem svejedno namešten.

6. The Square

Dok su stečene tekovine poput socijalne države i društva solidarnosti iz godine u godinu na sve većem udaru, određeni slojevi žive u svojim balonima i to selektivno primećuju kada im treba i za šta im treba, a da nikad ne izlaze iz svoje zone ugodnosti. Na primer, svet visoke umetnosti koji Ruben Östlund u svom filmu The Square uzima na tapet i izvrće u najboljoj Monty Python maniri “očekujte neočekivano” sa žaokom svog zemljaka Roya Andersona koja se krije ispod nivoa tog bizarnog humora. Međutim, to je tek jedan deo priče o The Square. Drugi je rasprava o savršenom, savremenom, nenasilnom švedskom muškarcu rastrgnutom između kukavičluka, neodlučnosti, preterivanja i griže savesti kada reši da jednom takav ne bude i da uzme stvar u svoje ruke u čemu se autor vraća na svoj prethodni film The Turist. Štos sa ovogodišnjim dobitnikom Zlatne Palme u Cannesu je što, i pored par grešaka, uspeva da te dve velike i kompleksne teme spoji u jedan zaokružen film.

https://www.youtube.com/watch?v=zKDPrpJEGBY

5. The Party

Do sada najkomunikativniji film britanske autorice Sally Potter i najbolji “film svađe” još od naslova Carnage Romana Polanskog, The Party vrlo vešto balansira humor, emocionalnu dramu i političku satiru u formatu od 71 minute, od “godardovskog” citata žene s pištoljem na početku do istog kadra na kraju. A na tapetu su razne stvari: političari raznih profila, salonska levica koja uništava vlastite ideje, intelektualna jalovost, bankarska pohlepa, materinstvo, gresi i uspesi prošlih generacija, pa i prijateljstvo kao takvo. Ovaj film će vam obogatiti arsenal uvreda koje ćete moći ispaliti ako se nađete u prilici da sa nekim zapodenete visokoprofilnu svađu.

4. Dubina dva

Tehnički, ovo je jedan od “repova” iz prošle godine, ali je tek pri kraju duge, iscrpljujuće festivalske turneje ovaj dokumentarac Ognjena Glavonića prikazan i na Zagreb Doxu. Tema – nimalo prijatna, zločini nad albanskim civilima na Kosovu, hladnjače sa leševima koje isplivavaju iz Dunava na drugom kraju zemlje, masovne grobnice u Batajnici kraj Beograda. Način obrade – izniman, faktografski hladne naracije preuzete sa raznih stenograma sa raznih suđenja za ratne zločine povezane sa današnjom slikom lokacija o kojima se govori. Krajnji rezultat – knedla u grlu i šamarčina od koje zvoni u ušima. Dubina dva je rekvijem za žrtve i šaka u oko krvnicima.

3. 1945

11.08.1945. Na Nagasaki je bačena atomska bomba, a u neimenovano mađarsko selo baš na dan venčanja gazdinog smotanog sina je upravo pristigao vlak i iz njega su izašla dvojica Židova, otac i sin, sa sobom noseći kofer. U sat i nešto vremena koliko traje šetnja od železničke stanice do sela u “realnom vremenu” situacija se zagreva do tačke ključanja i svako je prinuđen da se suoči sa svojim nepočinstvima u ovom artističkom, vrućem, crno-belom panonskom westernu bez konja i kauboja, ali sa fašistima, komunistima i drugim oportunistima. Ništa u ranijem radu Ferenca Töröka nije govorilo da on u sebi ima ovakav film, a premijera istog u okviru berlinskog programa Panorama ga je, nažalost, ostavila ispod radara festivala u Hrvatskoj.

2. Krotkaya / A Gentle Creature

Ukrajinski dokumentarista Sergej Loznitsa ima običaj da ponekad napravi izlet u igrani film, ali ovde je prevazišao samog sebe koristeći literarni predložak Dostojevskog samo kao ishodište i fikciju kao sredstvo da raskrinka ono što se “iza železne zavese” u Putinovom zabavnom parku događa danas. Naravno, ceo film je snimljen u širokoj evropskoj koprodukciji na lokacijama u Latviji, ali ovako bi, sa sve onim sumanutim izletom u fantastiku, o današnjoj Rusiji pisao Dostojevski. Definitivno najruskiji film godine.

1. Three Billboards Outside Ebbing, Missouri

Najbolje iz Hollywooda, barem kada je reč o godini na izmaku. Martin McDonagh nam priča priču o zločinu i izostatku kazne i plete socijalni pejzaž “small town Americane” sa svim svojim ludaštvima, čudaštvima, zlobom i ljudskošću. Osim što uspeva da zamuti granicu između ljudskosti monstruma i monstruoznosti ljudi, McDonagh prelazi jednu drugu granicu, onu između smešnog i strašnog gde jedno smenjuje drugo iz trenutka u trenutak, često u istoj sceni, često scenu za scenom. Nekom manje samouverenom reditelju bi takav štos propao već u prvom pokušaju, ali njemu to uspeva svaki put u filmu što samo povećava efekat i komičnog, pa makar na najcrnji mogući način, kao i onog strašnog. Tako nešto je uspevalo samo Tarantinu na početku karijere i braći Coen u trenucima zrelosti. Dovraga, prolazi mu čak i čitanje 3 (i slovima TRI) pisma samoubice u toku filma. Prolazi mu čak i da sociopatu opravda time da je jadan, glup i neshvaćen. Zaista briljantan film.

Plus (iliti blizu prvih deset, van nekog određenog reda):

Baby Driver kao najzabavniji film godine ako mu date malo poverenja i prihvatite čudesni svet Edgara Wrighta

My Happy Family kao film koji aktuelnoj i večitoj temi položaja žene u društvu prilazi na jedan drugačiji, humoran način

Loveless kao vokalna kritika društva u kojem je ljubav nemoguća misija

Kratki Izlet kao najbolji hrvatski film

Raw kao najbolji body horor godine

Araby jer takve filmove više ne prave, uglavnom

On Body and Soul jer su za ljubav ponekad potrebni samo čudni ljudi
i neočekivana mesta

Golden Exits jer ponekad valja snimiti film o običnim ljudima koji zapravo ne rade ništa

Under the Shadow kao najbolji primerak žanrovske egzotike sa izrazitom političkom notom pride.

Filmski kritičar Marko Stojiljković porijeklom je iz Beograda, a živi i radi u Sloveniji. Pratite ga i na blogu Film na dan i Twitteru.