Balkanika: Tamna strana - Kako je Marin u Livnu snimio akcijski film bez pomoći države - Monitor.hr
04.05. (22:00)

Ekipa koja radi s dušom

Balkanika: Tamna strana – Kako je Marin u Livnu snimio akcijski film bez pomoći države

Marin Mamuza ima 33 godine, dolazi iz Livna, BiH i snimio je akcijski igrani film “Balkanika: Tamna strana” koji trenutno možete gledati u našim kinima. Kao i u svakoj produkciji, bilo je poteškoća i problema. Radi se o nastavku filma Balkanika koju su pokrenuli kao jutjuberi s velikim brojem pretplatnika. No, uče na greškama – s obzirom da su prvi film stavili na internet streaming za pet eura. Ta svijest o autorskom pravu, o nekom intelektualnom vlasništvu općenito kod nas, mislim da nije baš zaživjela i da se još uvijek ne možemo izboriti sa svim time. Mi smo mislili da će ljude platiti pet eura da pogledaju pet epizoda. Nažalost, nije nam se to isplatilo, ali susreli smo se s jako puno pozitivnih kritika. Čitav filmski projekt stvarao se na temelju povjerenja – sponzori su pomagali i malim gestama i iznosima, primjerice donijeli bi im paket sokova ili sireve na set. Neki bi rekli da to nije profesionalno, međutim oni su na taj način uspjeli realizirati projekt. Film obiluje pucnjavom, akcijskim scenama, a dijelovi scenarija su i duhoviti. HRT


Slične vijesti

03.10. (17:00)

Djedice protiv sistema

Paviljon: Crna komedija o grupi staraca koji se odlučuju na oružanu pobunu

Naoružani ilegalnim sredstvima zauzimaju starački dom, uzimaju osoblje za taoce i ulaze u sukob s vlastima… kažu u opisu filma. Crna komedija redatelja Dine Mustafića, nastala prema scenariju Viktora Ivančića i Emira Imamovića Pirketa, prati grupu stanara staračkog doma „Paviljon“, koji se, nakon godina zlostavljanja i poniženja, odlučuju na oružanu pobunu. Nakon spektakularne premijere na 31. Sarajevo Film Festivalu, film je u BiH i Hrvatskoj već vidjelo više od 10.000 gledatelja. Avaz… kao neka domaća verzija “One Battle after Another“, kažu na Forumu…

02.10. (01:00)

Film bez vlasnika, baština bez zaštitnika

Kako je najzagrebačkiji film ikad postao – srpsko kulturno dobro

“Ritam zločina”, hrvatski film iz 1981. redatelja Zorana Tadića, još krajem 2016. bio je proglašen “srpskim kulturnim dobrom”, a Hrvatska kinoteka u planiranoj digitalnoj restauraciji tog klasika ove je godine počela inicijalne pregovore s beogradskim Centar filmom za nabavu izvornika tog filma. Kao proglašeni šesti najbolji hrvatski film svih vremena, postao je primjer kaosa u očuvanju filmske baštine. Dok Vlada ulaže dva milijuna eura da ubrza digitalnu restauraciju klasika, prava i vlasništvo nad filmovima snimljenima prije 1991. i dalje su pravno nedefinirana. Jugoslovenska kinoteka u Beogradu čuva izvornik filma, koji je Srbija već proglasila svojim kulturnim dobrom, dok Hrvatska ima tek kopije. Stručnjaci upozoravaju da bez rješavanja pitanja vlasništva i autorskih prava, restauracija i prikazivanje ostaju talac birokracije i nebrige. tportal

01.10. (19:00)

Disclaimer: Nijedna osoba nije ozlijeđena tijekom snimanja

Holivudski sindikat glumaca osuđuje stvaranje glumaca umjetnom inteligencijom

Nedavan debi “glumice” stvorene umjetnom inteligencijom (AI), nazvane Tilly Norwood, i hvalisanje njenih proizvođača o zanimanju filmskih studija za nju, pokrenuo je kritike sindikata glumaca SAG-AFTRA, koji je osudio zamjenu ljudskih izvođača “sintetikom”. Službeno predstavljanje Tilly Norwood sastojalo se od 20-sekundne pojave izmišljenog, ali uvjerljivog lika u 20-im godinama koji ne sliči nijednoj stvarnoj zvijezdi, u kratkoj parodiji o stvaranju televizijske serije umjetnom inteligencijom. Iako se sposobnost stvaranja uvjerljivog dugometražnog filma umjetnom inteligencijom još uvijek smatra dalekim, sindikat očito izražava strah prema onome što tek može doći. HRT… A mi se prisjećamo filma s Al Pacinom iz 2002 godine koji se bavi upravo – tom temom.

28.09. (16:00)

Realnost ne zna za specijalne efekte

Stvari koje u filmovima izgledaju sjajno, ali su u stvarnom životu užasne

Filmovi često uljepšavaju stvarnost: tučnjave su opasne, ljubavni progon nije romantičan, a afere i strast rijetko izgledaju kao na ekranu. Hollywood pogrešno prikazuje rat, vojni život, tugu i traumu, stvarajući nerealna očekivanja. Svakodnevni život – škola, selidba, doručci ili putovanja – puno je kompliciraniji nego u filmovima. Razlog je jednostavan: film destilira stvarnost i pojačava emocije radi zabave i angažmana publike, dok svakodnevica ostaje surova i neuredna. Index

15.09. (22:00)

Autokracije padaju samo na platnu – u stvarnosti još uvijek imaju dugometražni nastavak

U trendu politički filmovi koji se ne klanjaju diktatorima: U njima režimi pucaju prvi

I dok je u svijetu sve manje funkcionirajućih demokracija, a sve više autokracija i hibridnih režima, neke su od najuglednijih nagrada proteklih mjeseci osvojili filmovi koji o represivnim režimima u nedavnoj prošlosti i sadašnjosti govore iz kuta napadnutih pojedinaca, njihovih obitelji i prijatelja. Brazilska drama ‘Još sam tu‘ i iranski triler ‘Jedan običan incident‘ više su od upozorenja…

Tako su dva imanentno politička filma o odnosu vlasti i pojedinca ove godine obilježila dodjele nekih od najvažnijih strukovnih priznanja. Oba su ljetos premijerno prikazana i u Hrvatskoj, na gorskokotarskom Cinehillu, nakon čega je uslijedila kinodistribucija. Ono što ih povezuje, osim okvirne teme, jest upečatljiv redateljski koncept koji – unatoč dramatičnim okolnostima o kojima progovaraju – na suptilan i sugestivan način profilira protagonistice i protagoniste suočene s naizgled unaprijed izgubljenom borbom protiv nasrtaja autokratskog ili srodnog režima na građanska prava i slobode. Boško Picula za tportal

24.08. (22:00)

Čim nema Wi-Fi za mene je horor

Deset filmova koji istražuju preživljavanje i kaos u postapokaliptičnoj stvarnosti bez tehnologije

  • Cesta (The Road, 2009) – Otac i sin putuju postapokaliptičnom Amerikom bez struje i sigurnosti, noseći samo tračak nade.
  • Pobješnjeli Max: Divlja cesta (Mad Max: Fury Road, 2015) – Svijet u pustinji gdje vlada kult benzina i vode; tehnologija se svodi na krpanje starih strojeva.
  • Mjesto tišine (A Quiet Place, 2018) – Obitelj mora živjeti u potpunoj tišini da bi izbjegla zvuk osjetljiva stvorenja.
  • Djeca čovječanstva (Children of Men, 2006) – Svijet je izgubio sposobnost reprodukcije; tehnologija ne pomaže pred globalnom krizom.
  • Ja sam legenda (I Am Legend, 2007) – Jedini preživjeli u New Yorku nakon pandemije; grad je sablasno prazan, a stara tehnologija samo podsjetnik na izgubljeni život.
  • Threads (1984) – Nuklearni rat uništava društvene strukture u Velikoj Britaniji; potpuni kolaps komunikacije i infrastrukture.
  • Preživljavač (The Survivalist, 2015) – Muškarac preživljava u šumi bez tehnologije i resursa, suočen s prijetnjom dolaska drugih ljudi.
  • 28 dana kasnije (28 Days Later, 2002) – Virus uništava sustav u Londonu; preživjeli preživljavaju bez provjere što se događa oko njih.
  • Vodeni svijet (Waterworld, 1995) – Svijet prekriven vodom nakon otapanja ledenjaka; ljudi preživljavaju na improviziranim plovećim naseljima i otpadnoj tehnologiji.
  • 10 Cloverfield Lane (2016) – Žena se budi u podzemnom skloništu bez signala i interneta; informacija dolazi iz jednog neprovjerljivog izvora.

Bug

14.08. (14:00)

Filmovi koji dišu sporije od tvojih misli

Manje je više – najbolji minimalistički filmovi

  • Tokyo Story (1953) – Yasujirō Ozu prikazuje stariji par koji u Tokiju posjećuje odraslu djecu, shvaćajući da su im postali teret. Minimalistička kamera i “tatami” kadrovi stvaraju poetsku priču o obitelji i prolaznosti vremena.
  • Duel (1971) – Spielbergov dugometražni debi o prodavaču kojeg na cesti progoni nepoznati vozač kamiona. Jednostavna radnja i ograničena lokacija stvaraju snažnu napetost.
  • Suspiria (1977) – Dario Argento spaja minimalističku priču i maksimalističku vizualnu estetiku u hororu o baletnoj akademiji kojom upravljaju vještice.
  • A Ghost Story (2017) – David Lowery meditira o životu i gubitku kroz priču o duhu (Casey Affleck) vezanom za svoj dom, bez mogućnosti komunikacije ili odlaska.
  • The Turin Horse (2011) – Béla Tarr i Ágnes Hranitzky prate tešku svakodnevicu oca, kćeri i bolesnog konja u izoliranoj farmi, u crno-bijelom i gotovo bez dijaloga.
  • Alice (1988) – Jan Švankmajer stvara mračnu, nadrealnu verziju “Alise u zemlji čudesa” s grotesknim lutkama i zvučnim efektima koji pojačavaju atmosferu.
  • A Single Man (2009) – Tom Ford prikazuje jednog dana u životu profesora (Colin Firth) koji tuguje za preminulim partnerom, koristeći boje da odraze emocionalna stanja.

No Film School

09.08. (17:00)

Domaći blues pod andskim suncem

‘Posljednji blues Hrvata’: U Boliviji snimili film o hrvatskom glazbeniku

Inspiriran životom i smrti Drage Dogana, hrvatskog glazbenika koji je živio u toj južnoameričkoj zemlji. El último blues del croata prikazivat će se u kinima u Boliviji od 18. rujna, a u petak je objavljen video s isječcima. Hrvatski glazbenik Drago Dogan došao je krajem 1980-ih u Boliviju gdje je ostavio trag u izvođenju bluesa i rocka, a umro je 2019. godine. U Boliviji živi oko 5000 Hrvata i njihovih potomaka. Index