Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Kad strah od žena preraste u mržnju prema ženama
Boris Dežulović: “To je taj cvilež, posve infantilan, tako nemuževan, s obzirom na njegove već zrele godine”
Raspizdio se, ukratko, Velimir Bata Visković što je kritičarka uopće spomenula – a uredništvo stavilo u naslov – njegov roditeljski status u “tehnički gledano” visokim godinama, mada i sam u svojoj knjizi svoje roditeljstvo opširno elaborira, i mada se njime razmetljivo hvali po Fejsu: muževnog Batu Viskovića, eto, baš poput neke “ocvale” filmske dive pogodilo je što su mu spomenute godine. I kako naš “gentleman” na to odgovara? Pedantno novinarki broji godine i triput ih provjerava, zadovoljan što je “po istoj logici” i sama u sedmoj deceniji. Po kojoj su onda drugoj logici i u kojemu drugom smislu oni različiti? Po tome što je on muškarac u osmoj deceniji i ima četvero djece, a ona žena u sedmoj i nema nijedno! Touché! Ili, kako bi rekao jedan tehnički stariji polemičar, sjetit ćete ga se možda: “To je taj cvilež, posve infantilan, tako nemuževan, s obzirom na njegove već zrele godine.” Boris Dežulović
