Kada demo u spavaćoj sobi vrijedi više od produkcijskog budžeta
Bruce Springsteen – Nebraska ’82: Expanded Edition: Perfekcija nesavršenstva
Ivan Laić za Ravno do dna reagira na recenziju u poznatim svjetskim novinama u kojoj je autor reizdanju dao izrazito nisku ocjenu ističući u naslovu da snimke tzv. “električne Nebraske”, dugogodišnjeg svetog grala među Springsteenovim kompletistima, nisu “dostojne hajpa” koji ih je pratio. Naime, svatko tko poznaje priču o Bruceovoj karijeri ili je pogledao njegovu novu ekraniziranu biografiju u režiji Scotta Coopera ili pročitao istoimenu knjigu “Deliver Me from Nowhere” Warrena Zanesa na kojoj je film temeljen, zna da je cijela poanta tog istog kultnog akustičnog lo-fi klasika iz 1982. njegovo objavljivanje u demo verziji koju je The Boss snimio sam u spavaćoj sobi u Colt’s Necku u New Jerseyju i kako su svi ostali pokušaji da ponovno oživi te pjesme bili neuspješni jer nikako nisu mogli dozvati onu magiju koja je stvorena na info trakama.
Svi koji su znali da postoji bendovska verzija “Nebraske” (a taj popis do nedavno nije uključivao ni samog Springsteena, koji je potpuno zaboravio da se to snimanje ikada dogodilo) znali su da je ideja odbačena, jer te verzije nisu bile bolje od originala. Zato je pričanje o njima kao nečemu nahajpanom zbog njihove kvalitete potpuno pogrešno navesti kao svrhu njihovog objavljivanja. Privlačnost ovih snimaka bitna je opsesivnim fanovima kako bi stvorili sliku o tome što je moglo biti da su karte odigrane drugačije.

