Conclave: Crni dani u Vatikanu - Monitor.hr
09.11.2024. (22:00)

I Oscar sezona lagano može početi

Conclave: Crni dani u Vatikanu

FIlm počinje sa smrću pape zbog koje se kardinali okupljaju u srcu Svete Stolice kako bi odabrali njegovog nasljednika. Glavnu riječ u ovoj ceremoniji vodi kardinal Lawrence (tumači ga Ralph Fiennes u jednoj od najboljih uloga svoje ionako impozantne glumačke karijere), dekan zbora mučen sumnjama, što u instituciju koje je dio, što u vjeru kao takvu, a najviše u ljude koji poput predatora igraju igru moći ciljajući na čelnu poziciju u Katoličkoj crkvi. Osim adaptiranog scenarija koji će definitivno biti jedan od favorita za Oscar, i Fiennesa kojeg već mnogi izdvajaju kao potencijalnog osvajača zakašnjelog Oscara za glavnog glumca, tu je i cijeli niz sporednih glumaca koji bi filmu mogli donijeti Oscar za najbolji ansambl kad bi se ona počela uručivati već na ovoj dodjeli. Ivan Laić za Ravno do dna. Forum


Slične vijesti

Prekjučer (16:00)

Kako kome

Laić o INmusicu: Zvuk je s tehničke strane bio najbolji do sad, neki manje poznati izvođači bili bolji od headlinera

Po čemu ćemo ga se sjećati? Po izostanku kiše, velikim vrućinama i gužvama i nekoliko doista sjajnih koncerata – Kim Deal, St. Vincent i, po mom skromnom mišljenju, The Murder Capital, premda će svatko ponaosob imati vlastite favorite – koji su nadmašili glavne headlinere svake od večeri. Kako to već ide sa sto ljudi i sto čudi, pitajte jednoga i zaklet će vam se da su najbolji bili Fontaines D.C., dok će drugi jednakovrijednog i dokazanog glazbenog ukusa reći da su bili dosadni i neslušljivi. Sve je to pitanje dojma. S tehničke strane gledajući zvuk bio daleko najbolji od svih dosadašnjih izdanja, pogotovo na glavnoj pozornici gdje su svi izvođači redom, od Yard Acta do Massive Attacka, zvučali moćno i bilo bi bezobrazno zaboraviti to pohvaliti. Ivan Laić za Ravno do dna.

24.06. (01:00)

I on se bacio na "road again"

Sin country legende Willieja Nelsona snimio svoj prvi solo album: ‘American Romance’ – jabuka nedaleko od stabla

Lukas Nelson, stariji od dvojice najmlađih muzikalnih sinova country legende Willieja Nelsona, ima 36 godina, ali već je dugo na glazbenoj sceni. Sinovi slavnih odmetnika na “American Romance” pokazali su da je štafeta njihovih otaca ostala u obitelji i da je u dobrim rukama, ali i to da je Lukas Nelson sad već sigurno stasao u samostalnog umjetnika koji je sposoban djelovati i izvan goleme sjene staroga Willieja koji će zauvijek stajati nad njim poput kakvog stogodišnjega hrasta. Ravno do dna

22.04. (01:00)

Napokon nešto šašavo, a dobro

Film ‘Sinners’: Blues i vampiri

Raspjevana komedija iz doba Velike depresije poput ‘O Brother Where Art Thou’, prohibicijski krimić s elementima vesterna poput ‘Lawless’, rasna studija umotana u mjuzikl poput nedavne verzije ‘Color Purple’ i vampirska makljaža poput one u ‘From Dusk Til Dawn’. I sve to u jednom potpuno ludom filmu. Kažu u uvodu recenzije na Ravno do dna, a pogledajte što kažu na Forumu. Na Rotten Tomatoes ima 98% pozitivnih kritika.

04.04. (20:00)

Diskretni šarm filma koji i sam sebe ne shvaća ozbiljno

A Minecraft Movie: Generacija bez koncentracije

Ekranizacije računalnih igara mogu se pretvoriti ili u velike hitove poput, primjerice “The Super Mario Bros. Movie” iz 2023., ili postati katastofalni podbačaji poput lanjskog “Borderlands”. Činilo se da Minecraft nije bio baš idealna igra za ekranizaciju budući da nema neku strukturiranu fabulu, već je ono što u njoj stvoriš. S druge strane, to je tvorcima ostavilo prilično nesputane ruke, pa je i njihov film tako dobio priliku biti štogod oni u njemu stvore. Iako je s tehničke strane sve to izvedeno s dosta duha, a situacije u kojima se nalazi društvo koje predvode Jack Black i Jason Momoa uglavnom zabavne, ništa ne može prikriti činjenicu da je scenarij ovog filma toliko tanak da se ponekad čini da se i sami autori sprdaju s tom činjenicom. No, i autor članka za Ravno do dna priznaje da je u konačnici svojim blesavim šarmom nadmašio niska očekivanja.

01.03. (18:00)

Post punk nije mrtav, samo je obukao novo ruho

The Murder Capital – Blindness: Bend koji valja držati na oku

Dovoljno je baciti pogled na popis izvođača bilo kojeg showcase festivala u europi i vidjet ćete da je među najzastupljenijim žanrovima bendova u usponu odjednom postao post punk. Irski predstavnici tog žanra, koji su nastupili kao predgrupa Nicku Caveu, sada imaju i novi album koji upućuje na to da ih i dalje vrijedi pratiti u usponu. Ravno do dna

11.02. (19:00)

Kakva građevina, takav film

Film ‘The Brutalist’: Poput tvrđave od betona

“The Brutalist” je u prvoj polovici ovogodišnje sezone nagrada držao čelnu poziciju u utrci za Oscare nakon što je na dodjeli Zlatnih globusa ovječan nagradama za najbolju dramu, režiju te glavnu mušku ulogu za Brodyja. Ovaj film sličan je brutalističkim građevinama koje stvara njegov protagonist, one su goleme i impozantne, ali materijal za njih, čisti beton, ne košta mnogo, no redatelj se godinama mučio da skupi i taj budžet, baš kao i Tóth koji tone gotovo do ludila i ozbiljne ovisnosti u nastojanju da financira svoje prvo arhitektonsko remek-djelo na američkome tlu. Manje film o samoj arhitekturi, a više o odnosu bilo koje umjetnosti i kapitala koji je financira. Ivan Laić za Ravno do dna.

04.02. (18:00)

Ako želite svoju djecu približiti klasicima koje će (možda) lakše shvatiti kad malo odrastu...

‘Paddington in Peru’ – Paddington, gnjev Božji

Možda na prvi pogled nategnuto i nespojivo zvuči usporedba između Herzogovog klasika i najnovijeg poglavlja o računalno generiranom medvjedu u režiji debitanta Dougala Wilsona, ali nije samo spomenuti sinopsis i lokacija u Peruu signal o tome da je epizoda o povratku slavnog dlakavca korijenima stvorena na konverzaciji s klasicima, već će “klasični filmofili” prepoznati konverzaciju i s drugim pustolovnim ostvarenjima smještenim u Latinsku Ameriku kao što su recimo još jedan Herzogov film, “Fitzcarraldo” ili “At Play in the Fields of the Lord” Héctora Babenca za one koje su gledali više. Ako imate djecu, a želite i sebi priuštiti solidnu zabavu dok provodite vrijeme s njima, “Paddington in Peru” je izbor za vas. A ako mislite da biste više biste uživali gledati kako na istoj lokaciji Klaus Kinski tone u ludilo i pritom stvara osjećaj nelagode redatelju i cijeloj ekipi, kao i vama kao gledatelju, onda vam mogu preporučiti jedan dijamant iz 1972. koji se zove “Aguirre, der Zorn Gottes”, kaže Ivan Laić za Ravno do dna

24.01. (18:00)

Biografski, ali labav s činjenicama

A Complete Unknown: Niz maglovite ruševine vremena

Razlog tome zašto fikcionalizacija ovdje tako dobro funkcionira leži u činjenici da je središnji lik filma upravo Dylan, čovjek koji je od savijanja stvarnosti zbog kvalitete priče napravio karijeru. Bob je mijenjao svoje persone jednako često kao i David Bowie, a u “A Complete Unknown” vidimo barem tri iz tog razdoblja, čaplinovskog imitatora Guthrieja, klinca koji će postati prorokom i glasogovornikom folk generacije te rock and roll božanstvo u rađanju 1965. godine – i svaka od njih je jednako Bob Dylan. Možda bi u slučaju nekog drugog glazbenika koji i sam sudjeluje u odobravanju vlastite biografije slučaj mogao biti da možete očekivati ušminkani hagiografski prikaz glavnoga junaka, kad je Dylan u pitanju taj strah je neopravdan. Dylan je ovdje prikazan pun mana, umišljen, osoran, nevjeran, itekako svjestan svog talenta, ukratko upravo onakav kakvog ga vidimo u dokumentarcu D.A. Pennebakera “Dont Look Back” koji ga prati u razdoblju iz druge polovice filma. Ivan Laić za Ravno do dna

18.01. (10:00)

One day the sadness will end, but I don't think today's the day

Još jedan in memoriam: Postoji i pridjev koji je u široku uporabu ušao kao ‘linčevski’

U izboru 40 najboljih filmskih redatelja danšnjice, The Guardian je tako upravo Lyncha stavio na prvo mjesto 2007. (s bodom više od Martina Scorsesea), proglasivši ga najbitnijim filmašem ere zbog uradaka koji su “zastrašujući, razdražujući, razotkrivajući i divlji”. Povrh toga, njegovi su filmovi mahom nelinearni, višeznačni i podložni interpretaciji, ali uvijek osjetilno zavodljivi i upečatljivi, te ostavljaju dojam da nije potrebno proniknuti u njihove poruke, jer zbog njihove snolike kvalitete i sočnog okusa svatko iz njih može izvući vlastitu esenciju kojoj dodatni logički zaključci nisu potrebni. Ivan Laić za Ravno do dna