Čulić: Kad ih prepadne huk nepregledne mase, dobro je znati da na Hipodromu nije bilo ni blizu pola milijuna ljudi

Više od koncerta, manje od glazbe

Čulić: Kad ih prepadne huk nepregledne mase, dobro je znati da na Hipodromu nije bilo ni blizu pola milijuna ljudi

„Mir ima tendenciju da preokreće velike ratne istine i stvara nesporazume. U miru, ako ovaj predugo traje, uzgaja se isprana i dezodorirana verzija oslobodilačkih aktivnosti, a to ponekad zbunjuje i aktere i promatrače. Kako vrijeme prolazi, rat je sve manje sličan originalu“. Mudre riječi Viktora Ivančića zapisane davne 2012. godine u tekstu „Hrvatska ratna laž“ danas zvuče još aktualnije. Thompsonovo tumačenje zbivanja iz 1990-ih je totalni mainstream, nimalo različito od onoga što se prikazuje na HRT-u ili uči u školi na satovima nacionalne povijesti bez upozorenja da je rat zlo, a obrambeni rat nužno zlo. U toj priči uporno izvikivanje ustaškog pozdrava je jednostavna navlakuša za antifašiste, koji su poslije Hipodroma očekivano burno reagirali zbog ZDS-a u „Bojni Čavoglave“, ali nisu imali gotovo nikakvih prigovora na izvođenje pjesama kao što su „Geni kameni“ ili „Slike Bleiburga“ koje se referiraju na 1945-u. Ne postavlja se pitanje jesu li te pjesme relikti kriptoustaškog opredjeljenja najpopularnijeg domaćeg muzičara ili glasnogovornička najava ozakonjenja povijesnog revizionizma. Ilko Čulić za Ravno do dna

Ilko Čulić Marko Perković Thompson

Kad se križ pretvori u lightsaber

Čulić: Thompsonova sasvim banalna prodika o povratku korijenima i kršćanskim vrijednostima ima znatno veći doseg od dubokoumnih poruka crkvenih velikodostojnika

Religija je zapaljiv materijal. Kad padne u ruke pravom ognjištarcu lako se užga, dugo gori i teško se gasi. Na opožarenom području ostane samo iluzija o sekularnom društvu. Kako to izgleda u hrvatskom slučaju pokazali su turbokatolički megakoncerti M.P. Thompsona na zagrebačkom i sinjskom Hipodromu. Thompsonovi fanovi još jedanput su zadivljeno gledali trosatni koncertni ritual s ognjem, mačem i križem, koji se nepovratno udaljava od stadionskih inscenacija kršćanskog rocka ili white metala i sve više podsjeća na grandomansku sword & sorcery fantasy predstavu. Crkveni velikodostojnici nisu bili toliko fascinirani scenskim spektaklom priređenim u Sinju koliko nepreglednom masom pretežno mlade publike koju rijetko mogu vidjeti s oltara. U njegovim kroatiziranim fantazmagorijama o „svetoj zemlji“ i „izabranom narodu“ dobili su dragocjenog saveznika za vječnu borbu protiv naopakih bezbožnika. Ilko Čulić za Ravno do dna

Ilko Čulić Marko Perković Thompson Thompsonov koncert na Hipodromu

Od gange do gange — samo je ritam ostao isti

Nepoželjna subkultura nikad nije ni nestala iz javnog prostora, samo se povukla i pritajila među Thompsonovim fanovima i nogometnim huliganima

Davno prije pojave opasnih Tik Tok izazova u duvanjsko-livanjskom kraju, Zapadnoj Hercegovini. Imotskoj krajini i vrletima Dinare seoski momci imali su običaj da se na jačem derneku „digne jedna“. Najveći izazov je bio zapivati protestnu gangu, a započinjao je dogovorom – „Koju ćemo? Oćemo li od dva ili šest miseci?“ Za dvomjesečnu zatvorsku kaznu bilo je dovoljno pred seoskim režimskim doušnicima zagangati „Imam brata u dalekom svitu, ne smi kući opsova je Titu“. Tko je bio spreman odležati šest mjeseci dignuo bi onu „Druže Tto kupit ću ti fiću, a mercedes Anti Paveliću“.

U tim buntovnim i prkosnim mladalačkim izazovima nadahnutima ognjištarskim pričama frustriranih ratnih gubitnika iz četr’es’pete začeta je ustaška subkultura koja je s približavanjem novog rata izašla iz ilegale, spustila se u gradove, navukla prijeteće crne mundire, prestrojila se u stranačku vojsku HSP-a i ekspresno se raširila po Hrvatskoj i BiH. Bosanskohercegovačka ustaška subkultura razvijala se bez vidljivih zapreka u svim gradovima i općinama kojima je trajno zavladao HDZ BiH s idejom nacionalnog jednoumlja. Do danas nije zabilježeno da je tamo protiv nekoga pokrenut krivični ili prekršajni postupak zbog ustaških slogana i simbola. Jedino je nacionalni nogometni savez par puta kaznio HŠK Zrinski i više puta NK Široki Brijeg… Ilko Čulić za Ravno do dna

Ilko Čulić Marko Perković Thompson Thompsonov koncert na Hipodromu ustaše

Kad ti brojka pobjegne s koncerta

Čulić: Prema odokativnoj procjeni na zagrebačkom Hipodromu bilo ih je do 300.000, a nikako pola milijuna

Može li se uopće dobiti vjerodostojan podatak o broju posjetitelja svakako rekordnog zagrebačkog koncerta? U tom povijesnom trenutku dodatnu pomutnju izazvao je pad sustava kontrole na ulazu, što je poznati problem na predimenzioniranim open air masovkama. Samo nekoliko minuta nakon što je u središnji dnevnik HRT-a bombastično uletio predstavnik organizatora s informacijom kako je do 19:15 sati ušlo 215.000 posjetitelja, navala na ulazima postala je nezadrživa. Nepregledna masa propuštena je bez ikakve kontrole, što je u tom momentu zaista bila jedina opcija. Nije bilo kaosa kakav je zabilježen u Sinju. U malo više od sat vremena golemi zagrebački auditorij se jednostavno udvostručio? Pita Ilko Čulić za Ravno do dna, pomislivši da se radi o dobro promišljenoj odluci da se podebljana polumilijunska cifra ubaci u javni diskurs kao sredstvo zastrašivanja ideoloških neistomišljenika.

Ilko Čulić Marko Perković Thompson Thompsonov koncert na Hipodromu

Ništa se neće promijeniti, sve je isto kao lani

Brkovi – Naša mala zemlja: Punk kakav bi trebao biti

Ubitačan pankerski refren iz 2011. godine – „ova je naša mala zemlja u totalnoj banani, ništa se neće promijeniti, bit će isto kao lani“ i istaknuta poruka “državnom se aparatu u čarapu serem“ danas su izgleda aktualniji nego ikad prije. U novoj verziji „Naša mala zemlja“ zvuči kao najbolja neobjavljena traka iz zlatnih godina Dubioza kolektiva, dok Shamso u spotu izgleda kao jedan i jedini anti-Thompson. Može li nastaviti tim putem, pa da stalno provocira vikend ustaše, podjebava kleronacionaliste i usput se posere u čarapu državnom aparatu koji sve to podržava? Mogao bi, potencijala u njemu sigurno ima, ali to ne znači da hoće. Ilko Čulić za Ravno do dna

brkovi Ilko Čulić recenzija albuma

Kad si mislio da može bez politike...

Čulić o fenomenu Thompson: Strogo domaća U-spješnica

Dvijehiljadite Thompsonu donose trijumfe na Poljudu i Maksimiru, ali i niz otkazivanja koncerata u inozemstvu zbog ustaške simbolike. Međutim, sve inozemne gubitke višestruko će nadoknaditi profitabilnim poslovanjem na domaćim pozornicama, s bezrezervnom podrškom političkog establišmenta, crkvenih velikodostojnika i sportskih saveza. Kad je Đapićev HSP imao osam zastupnika u Saboru, trebalo ga je po svaku cijenu oslabiti prije početka nove parlamentarne utakmice. S Thompsonovim nastupima na predizbornim skupovima HSP je mogao postići dotad neviđenu masovnost i Sanader je odlučio preventivno djelovati.

Kantautor koji je u svojim pjesmama prečesto držao moralne prodike i nabacivao se fanovima kao hrvatska moralna vertikala sa samo jednom transakcijom skliznuo je u moralnu horizontalu. Razgranati etno biznis zbog toga nije bio nimalo ugrožen. Zaustavljen je jedino u Istri, gdje mu nije omogućeno da nastupa u pulskoj Areni. Nakon popunjenog Maksimira političari su se nastavili boriti za njegovu naklonost. Crkvena politika počela se mijenjati kad su se velikodostojnici uvjerili da su njegovi koncerti posjećeniji od vjerskih hodočašća. Drugi dio serijala “Kako se kalio Thompson” Ilka Čulića za Novosti.

Ilko Čulić Marko Perković Thompson

Neki novi pioniri maleni

Ilko Ćulić: Thompsonove turneje sve više podsjećaju na ispraćaje i dočeke štafete mladosti sa završnim ritualom na stadionu/hipodromu

Najuspješniji domaći političari nisu okupili toliko pristaša na svim svojim dosad odrađenim mitinzima, a najuspješniji muzičari nigdje nisu imali toliki utjecaj u društvu kao M.P. Thompson. U našim krajevima ovo je dosad uspjelo samo Titu i Tuđmanu. Zloslutni ratni bubnjevi uvijek su bili povod da uznemirena i preplašena gomila potraži zaštitnika, a Tito i Tuđman osvanuli su na liderskim pozicijama u gadnom ratnom nevremenu. Na zaposjednutom prostoru nisu naišli na neku preopasnu konkurenciju iz redova starije političke nomenklature, pa su mogli neometano graditi i betonirati svoj kult ličnosti i autoritet ćaće. Ovdje je riječ o tome kako mladi doživljavaju potencijalnog kandidata za vođu nacije. Iako je jasno kako vidi dvojicu predsjednika, Thompson je mladima danas Tito, koji je bio zapanjujuće uspješan u indoktrinaciji omladine i postigao je da se njegov rođendan u nekoliko generacija oduševljeno slavi kao Dan mladosti. Ilko Čulić za Ravno do dna

Ilko Čulić kult ličnosti Marko Perković Thompson Thompsonov koncert na Hipodromu

Da ne ispadne "črni Zagreb grad"

Čulić: Boj na Hipodromu

Thompson je najjači zrcalni odraz tridesetogodišnje vladavine HDZ-a u maloj zemlji velikih mogućnosti. U nekom drugačijem društvenopolitičkom okruženju možda bi još uvijek nosio konobarsku gvantijeru ili odavno krenuo za ćaćom na arbeit u Njemačku. Golemu popularnost na domaćem terenu doživio je već krajem 1990-ih kao opasno škodljiva mješavina živopisnog dinarskog hajdučkog rokera i glasnogovornika poratne proustaške subkulture, ali njegove akcije tek sad kad je ušao duboko u hrvatski politički mainstream djeluju nezaustavljivo i zastrašujuće, a zakašnjele inicijative da ih se zabrani uzaludno i jalovo.

Grandioznu smotru objedinjenog desnog sektora, s realnim izgledima da preraste u lokalni game changer poslije kojeg kod nas i oko nas ništa više neće biti kao prije. Tko dolazi na ovo povijesno okupljanje? Hipodrom je preglomazan da sve bude isto kao lani u Imotskom i Dugopolju, ali tri glavne frakcije fanova opet će se pojaviti u punom sastavu. Ovo je za njih ne samo stvar prestiža nego i prilika da se vječno bumersko nacionalno pitanje „gdje si bio devedesetprve?“ zamijeni novim „gdje si bio dvadesetpete?“ Ilko Čulić za Ravno do dna

Ilko Čulić Marko Perković Thompson

Oprosti im jer ne znaju

Čulić: Generacija Z i nacionalna euforija oko Thompsonovih koncerata

Debaklom hrvatske nogometne reprezentacije na posljednjem Europskom prvenstvu nestao je razlog za još jedan spektakularan doček na Trgu Bana Jelačića, pa je nacionalno ostrašćena mladež jedini konkretan povod za masovno okupljanje u protekloj godini pronašla na povratničkim koncertima Marka Perkovića Thompsona. Danas su u prvim redovima većinom mlađi pripadnici generacije Z, od ranog djetinjstva overdozirani mainstream Thompsonom i potpuno naviknuti na zvučnu sliku u kojoj se „Lijepa li si“ vrti maltene kao druga hrvatska himna kadgod nogometna, rukometna ili vaterpolo reprezentacija igraju utakmice na domaćem terenu. Poslije takve cjeloživotne indoktrinacije njima je uzaludno tumačiti kako se iza ovog patetičnog domoljublja skriva eksplicitno šovinistička poruka podrške Herceg Bosni objavljena nakon neprežaljenog ukidanja te paradržavne tvorevine. Za njih je Thompson pravi nacionalni junak, barem do ponoći jer poslije masovno idu na cajke. Ravno do dna

Ilko Čulić Marko Perković Thompson

Učenik pobijedio učitelja

Kako je Dino Merlin napravio veći biznis od Gorana Bregovića

Napokon znamo tko je najveći biznismen među estradnim jugosaurima. Brega je ušao u ovo nadmetanje s deset godina početne prednosti, pa ga je Dino malo pomalo stizao i u zadnje vrijeme udarao neviđenim ciframa. Sad je došlo do toga da Brega svira za skromnih 30K na ribarskoj fešti u rumunjskom selu Jurilovica, dok Dino Merlin uzima milijune na spektakularnoj turneji po rasprodanim regionalnim arenama. Uzaludno je sad podsjećati da je Bregović u restartu nakon gašenja Bijelog dugmeta napravio respektabilnu svjetsku karijeru, dok je Dino Merlin bio i ostao velikan beznačajne provincijske muzike. Njegovi aduti su sladunjavi zapadnobalkanski pop folk i hipertrofirana patetika, dobitna kombinacija za najmasovniju hipnozu na postjugoslavenskom prostoru i u pripadajućoj dijaspori, razbacanoj po svijetu. Kako je nastao ovaj neprirodni fenomen? Opširno je opisao Ilko Čulić za Ravno do dna.

Dino Merlin Goran Bregović Ilko Čulić

Glavno je da se pjeva

Izgubljeni i nađeni u prijevodu – pjevati na materinjem ili engleskom jeziku?

Postaviti Messerschmitt ispred Majki danas izgleda krajnje neobično, ali nekome tko ih je gledao u akciji oko 1989. to je bio vrlo logičan poredak. Messerschmitt je bio bolje usviran i u špici koncerta je već zvučao kao prvoklasan američki garažni bend. No, poredak se zauvijek promijenio čim je ploča ‘Bombardiranje New Yorka’ ušla u rotaciju alternativno nastrojenih radijskih emisija jer Bare je pjevao “Zbunjen i ošamućen”, a Miro Kusačić “Have a Little Faith in Me”. Kad su 1990. došli do samostalnih albuma Majke su nastavile na hrvatskom, a Messerschmitt na engleskom – piše Ilko Čulić.

Ilko Čulić

P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Više od koncerta, manje od glazbe