Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Za neke nikad nije ni bilo mjesta
Dežulović: Hrvatska u dvije priče
Tih dana kad je socijalna služba grozničavo obilazila domove tražeći smještaj i spas za tri mališana iz Slavonskog Broda, Hrvatsku je obilazila znamenita fotografija Zvonimira Frke-Petešića kako raspamećen od oduševljenja plješće i diže palčeve svom šefu Andreju Plenkoviću, nakon što je ovaj u Saboru objasnio kako postoje dvije Hrvatske – “ona koja konstruktivno i predano radi na rješavanju problema, i ona kritizerska i isključiva, koja ne samo da ne nudi nikakva rješenja, nego se u svakom rješenju trudi pronaći problem”.
Zvonimir Frka-Petešić nije imao pojma što znači nemati mjesta. Kad mu je zatrebao smještaj, agencija Državne nekretnine u roku od dvadeset četiri sata pronašla mu je stan od devedeset šest četvornih metara u centru grada. I garažu. I podrum od osamdeset šest kvadrata s WC-om i tušem. Onaj bračni par iz Slavonskog Broda jedva da je imao pojma i što je to stan, a kamoli obnova stana.
Toga dana kad je šef premijerova kabineta u Kerempuhu predstavljao svoju knjigu, u njihovu malu i tijesnu nastambu došli su ljudi iz Centra za socijalnu skrb, obavijestivši ih kako je njihov dvadesetomjesečni sin – gotovo dvije godine čekajući smještaj u nekom od prepunih hrvatskih domova – umro u bolnici “Dr. Josip Benčević”. Boris Dežulović za Novosti.