Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
02.11.2019. (23:30)
Poraženi pad
Dežulović: Jugoplastika i hrvosvastika
Boris Dežulović napisao je sjajan tekst o muralima u Splitu, povodom nedavnog nacrtanog murala Jugoplastici koji su komunalci prebrisali već sljedeće jutro. Ante Tomić je pisao da je brisačima smetalo ovo “Jugo”, Dežulović misli da je nešto drugo: “Bili su veliki, bili su prvaci, bili su pobjednici, a to se ne uklapa u mučenički, gubitnički identitet novog Splita… Taj sravnjeni grad ne podnosi one što strše iz ruševina, zato ne podnosi Jugoplastiku: nitko nikad u njemu nije stršio više od košarkaša”.
