Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Dežulović: Kako je Plenković zajebao Vučića
Aleksandar Vučić ima fantomski parlament bez opozicije i tako okruglu i apsolutnu vlast da je, svjestan bizarne situacije, nekim satelitskim strančicama koje nisu uspjele prijeći ionako spušteni prag već i sam ponudio nekoliko dekorativnih mjesta u vladi. U potpuno istim uvjetima Andrej Plenković, s druge strane, ima parlament s taman toliko opozicije za besprijekorni demokratski legitimitet, ali i jednako okruglu i apsolutnu vlast kao i Vučić: štoviše, vladu može sastaviti čak i bez dekorativnih satelitskih strančica što tradicionalno zuje oko HDZ-a. Kako? Eh, kako. Najlakše je reći da su Hrvati glup narod. Eto su Srbi pametni: s gotovo jednakom vlašću, sastavljenom od najgoreg ološa, Vučićeva je Srbija na kraju ispala diktatura turkmenistanskog tipa i balkansko bure suhog baruta, a Plenkovićeva Hrvatska uzorna zapadna demokracija i značajan onaj, kako se zove, čimbenik političke stabilnosti na Balkanu. Kažem vam ja, politika nije zajebancija, piše Boris Dežulović.
