Što je pokazalo provedeno kriminalističko istraživanje službenika Policijske postaje Vodice u župnim poslovnim knjigama? Čekajte, kako mislite, crkva nema poslovnih knjiga? Što bi svakako bilo – sad ste i vi shvatili – najgluplje od sviju glupih pitanja. E, sad može “ali dobro”: ali dobro, recimo, da je bilo sve kako kaže vijest: da je “besramna kradljivica” s ciljem ostvarivanja protupravne imovinske koristi ušla u crkvu i iz košarice za milodare svetom Anti pred nosom uzela dva eura (Šibenski). Dobro, pet. U tom slučaju, naime, iscrpili smo sva glupa, i ostalo nam je samo ono ključno teološko pitanje – pa što da je gospođa i uzela par novčića iz košarice za milodare? Ili, da preformuliram: pa što? Sam smisao milodara, tumačio mi je barba Ivo, je poravnavanje između onih koji imaju, a ne treba im, i onih kojima treba, a nemaju. A Gospi sigurno ne treba. Boris Dežulović za N1
Čovjek koji nije bio 'naš dečko'
Dežulović: Naši dečki i ničiji Marko
Prošlog ljeta, sjetit ćete se možda, pred utakmicu trećeg pretkola kvalifikacija Europske lige između AEK-a i Dinama stotinjak do zuba golorukih navijača zagrebačkog Dinama okupilo se u Ateni i krenulo u teroristički obilazak tamošnjih znamenitosti. Obilazak je završio ubojstvom jednog navijača AEK-a, a stotinjak Bad Blue Boysa pohvatano je po ulicama i sprovedeno u okolne zatvore. Otprilike u isto vrijeme Egejskim morem ispred Atene sporo se vukao Phoenician M, bulk carrier turske kompanije, čiju je posadu vodio Splićanin Marko Bekavac, kojeg su uskoro uhitili jer su na brodu našli kokain, unatoč njegovim upozorenjima i molbama da se na brod postave nadzorne kamere.
Turska policija nije imala nijedan dokaz protiv splitskog kapetana, na pronađenim vrećama kokaina nije pronađen nijedan njegov otisak prsta ili bilo kakav biološki trag, ali to za hrvatske medije nije bila nikakva, a kamoli fantastična vijest. Za hrvatske medije fantastična je vijest bila kako grčka policija nema nijedan dokaz protiv zatvorenih navijača Dinama, i kako ni na jednom od noževa pronađenih nakon nereda u Ateni nije pronađen nijedan njihov otisak prsta ili bilo kakav biološki trag. Dalje priču znate, možda i o ovom slučaju o kojem piše Boris Dežulović za N1 snime film.
