Nekima će to danas biti smiješno i čudno, ali ni naše vrijeme nije bilo bez ulizivačkih gesta. Četveroslovno zasađene ruže su smiješne i čudne upravo kao što je smiješno i čudno na trafostanici naslikati vukovarski vodotoranj i glavu Slobodana Praljka. Onda, kao i sada, naš narod jednostavno uživa pokazivati odanost režimu. Od njihove ljubavi za ovu državu veća je samo mržnja za onu državu, premda nije rijetkost da su i Jugoslaviju dok je trajala svim srcem voljeli, da su iste osobe u različitim epohama i sadile ruže drugu Titu i oslikavale trafostanice hercegovačkim generalima. Elem, jedan je Titov ružičnjak u Zagrebu preživio sve političke promjene, no naoko bezazleno cvijeće svojim je korijenjem podrivalo temelje ustavnopravnog poretka RH. Korijen je ruže, istina, plitko u zemlji, ali bogu hvala, ni Republika Hrvatska nije duboko. Tako je vjerojatno razmišljao Tomislav Karamarko kad je prije nekoliko dana u prolazu opazio izdajničko cvijeće… Ante Tomić