Groupie: Okršaj s Možemo-braniteljem - Monitor.hr
Jučer (19:00)

Na akciji: jedan branitelj, dvije predrasude gratis

Groupie: Okršaj s Možemo-braniteljem

Dok smo hodali po tržnici u potrazi za švercerima, za jednim štandom spazio sam bradatog čovjeka čija se fotka zadnjih dana provlačila po medijima. Bio je to multimedijalni umjetnik Milan Božić. Baš sam se razveselio što ga vidim.

“Vidiš onog tamo…”, pokazao sam starom na Božića.

“Jel to švercer?” upitao je stari.

“To je branitelj. Možemo-branitelj.”

“On je napokon pokazao da ne moraju svi branitelji biti stereotipni ko tvoja ekipa… Ne sluša Tompsona, ne nosi na crnoj majici ZDS natpis, protivi se vašim zabranama ljevičarskih predstava i festivala.”

“Pa to onda nije branitelj!” razbjesnio se stari.

“Kako nije, pa prošao je bojišta kao i ti, obranio je Hrvatsku.”

“Ma nemoj mi reć…”, stari je zakoračio prema štandu za kojim je stajao Božić. “Ja za dom nisam spreman”, smireno je odvratio.

“A šta si to onda branio u ratu?”

“Domovinu”, Božić je raspoređivao češnjak na štandu.

“Znači, ti si za domovinu spreman?”

“Tajo, on se druži s Nepajcem… Vidijo san ih kako se jube”, drukao me moj polubrat Gojko.

“I ja sam ga vidio prije dva tjedna! Spavao je taj Nepalac s njim na madracu u onoj njegovoj straćari!” zgađeno će stari.

“Pa šta s tim? Trebate li se zbog tog odreći sina?” upitao je Božić.

“A šta bi ti napravio da ti se sin jebe s Nepalcem!?” zagrmio je stari.

“Evo što bih napravio…”, Božić je pružio ruku prema meni i zagrlio me. Nova zgoda Nacionalne groupie.


Slične vijesti

05.10. (10:00)

Pustolovina koju mu je uzela Danka

Groupie: Dok se penjem na Thompsonovu terasu

Vlakom sam se za 17 eura odvezao do Splita, od kolodvora pješke hodao do Tompsonove zgrade na Žnjanu. Zvonio mu na portafon dolje. Nikako da mi otvori. Šta sam bezveze putovao 10 sati u vlaku do Splita? Opet poraz i odbijanje? Ma, nema šanse.

Popeo sam se po stepeništu sve do zadnjeg kata. Tamo su na hodniku bile ljestve od radnika koji su krečili zgradu.

Uzeo sam ljestve i po uzoru na moju kolegicu Anku Derifaj krenuo se po njima penjat na Tompsonovu terasu za koju nova sudska vještakinja tvrdi da i nije njegova, nego na nju imaju pravo svi stanari u zgradi.

Tompson je u Hrvatskoj ono što je nekad Bijelo dugme bilo u Jugi. Možda mi se napokon u životu posrećilo. Veća mi je korist da mi Tompson uzme pjesmu, nego sve one nagrade na Goranovu proljeću… Nova zgoda Nacionalne groupie kao i inače, nije prošla kako je očekivao…

28.09. (14:00)

Đe će im duša s otim kartama

Groupie: Vještičje kartice seksalice

Don Stojić pozorno me slušao. Onda je rekao:

“Da, o nekim ponorima psihe najbolje je uopće ne govoriti, ne iznositi to na svjetlo dana. A ovi šta žele predavat seksualni odgoj po školama tražit će od učenika da im pišu o svojim seksualnim maštarijama.”

“Bome, da! Pa jeste vidjeli one kartice seksalice koje je Grmoja iznio pred javnost! Pa na tim karticama maltene potiču djecu na razne perverzarije. Na jednoj kartici pitaju da l’ ti bol stvara užitak!?” sav sam se uzvrpoljio.

Na što se Slavica zamislila i onda procijedila:

“Ja bih voljela da mi je u pubertetu netko objasnio da bol u seksu nije nešto nastrano… Jako sam se sramila… To što sam volila… malo grublji seks.”

“Ono što su vješticama i gatarama nekad bile tarot karte, danas su karte seksalice. Crkva mora Tompsonu reći da na svojim koncertima mladima prenese da su karte seksalice zapravo vještičje karte. Možda da čak o tome napiše i pjesmu, u stilu: Neće Hrvatice karte seksalice”, opet sam se ubacio.

“Tebi je sve ovo zajebancija? A meni je sin na putu da postane transrodna osoba!” Slavica je gubila živce.

Onda je priznala don Stojiću da je s jednom prijateljicom često gatala preko tarot karata.

Nova zgoda Nacionalne groupie…

21.09. (10:00)

A sve zbog festivala koji se financiraju javnim novcem

Groupie: Teroristi na Pantovčaku

Stari mi je upao u potleušicu. Skoro se onesvijestio kad je vidio da sa mnom na prljavom madracu na podu spava Nepalac, potpuno gol. Onako snen, počeo sam brzo zašprehavat starog:

“Nije ono što misliš…”

“Nego šta je, pederčino prokleta!”

“Samo sam mu pružio sklonište… Došao je sinoć tamo iz svoje zemlje, zapalio njihov parlament…”

“Zašto je gol!” stari je toliko glasno to izgovorio da se i iscrpljeni Nepalac probudio.

Da se ohladi od sve te vatre… Još mu gori sve unutra…”

Stari kao da se malo smirio. Sa zanimanjem je promatrao Nepalca.

“Možda ga je sam Bog poslao”, promrsio je. “Dođi vidi što sam donio.”

Brzo sam navukao hlače, krenuo van za starim.

U vinogradu je bio parkiran kamiončić. Stari je podigao maskirnu ceradu. U prtljažniku sam ugledao šest plinskih boca. Na svakoj je sprejem bilo napisano: ”Bela ciao”…

Jesi to meni donio da imam na čemu kuhat?”

“Skuhat ću ja na tome sranje Milanoviću”, proškrgutao je stari.

“Jesi ti normalan? Kako ćeš to, uhapsit će te odmah ko onog brigadira Krulića… Vidio si kako je prošao kad je pokušo upast na Pantovčak i prijetio im bombom.”… Nova zgoda Nacionalne groupie

19.09. (09:00)

Autoironija karikature

Postnikov o Književnoj groupie: Od skandala do Nacionala

Publiku zabavlja divlja satira lokalne književne i kulturne scene, politički nekorektna fikcionalizacija stvarnih osoba: Svirac piše o tome kako preko mobitela trola Zorana Milanovića i Juricu Pavičića, tulumari s hrvatskim glumicama, tumara premijerama i festivalima, cuga na šibenskom Fališu s Katarinom Peović kojoj fali za pivo… I sam je, naravno, ironijska konstrukcija: prvo lice gonzo-fikcije mora biti neka vrsta marginalnog autsajdera pa je Svirac nesvršeni student književnosti iz provincije, sin ratnog veterana među zagrebačkim kultur-ljevičarima, novinar koji se vucara po dosadnim promocijama u potrazi za besplatnim alkoholom i usputnim seksom.

Putanja Željka Špoljara odlična je ilustracija teze da društvene mreže one koji na njima uspiju redovito vode u konzervativnije vode. Započeo je prije dvadesetak godina, skriven iza blogerskog heteronima, trolajući post-FAK-ovsku scenu kojom su tada vladali popularni pisci s obaveznom kolumnom u mainstream medijima. Danas, na glasu kao satiričar bez kočnica i tabua, na toj je književnoj sceni pronašao vlastitu nišu: sam je autor čitanih knjiga i kolumnist tiskanog tjednika, gost nacionalnih televizija i lokalnih knjižnica. Postigao je sve ono što nije uspio svojim „ozbiljnim“ naslovima i sve što je – u ironičnom obratu – prije dvadesetak godina bio prosječni san prosječnog hrvatskog književnika. Boris Postnikov za Kritiku-HDP

15.09. (21:00)

Izgubljeni u prijevodu

Groupie: Kako zadovoljiti branitelje?

Napokon sam shvatio da bih ja kao sin branitelja u ovoj novoj, konzervativnoj klimi u društvu trebao biti privilegiran kao što su nekad u Jugoslaviji bili privilegirani sinovi partizana. Shvatio sam i to da prijevode knjiga hrvatskih pisaca financira hrvatsko ministarstvo kulture. Tako da na neki način politička volja odlučuje kojeg će se pisca vani prevoditi. A kad je Ministarstvo financiralo da se neka moja knjiga prevede vani? Ministrica Nina Obuljen kao da ne mari za sinove branitelja. Ne mari ona ni za Tompsona, nikad za njega u javnosti nije našla neku lijepu riječ.

Stao sam među ekipu od starog i poticao ih da prije svega uzvikuju: Dolje Nina Obuljen! “Riba se čisti od glave. Ako skinete nju, skinut ćete s proračuna i sve ove ljevičarske festivale, ljevičarske filmove i knjige koji zagađuju mozgove mladih Hrvata. Nina mora u svom uredu drhtat od vašeg pravednog bijesa, optužbi.”

Moj stari me nepovjerljivo gledao. Nije ovakve stvari navikao čuti iz mojih usta.

“Šta sad tu prosipaš med i mlijeko, a mene si u onim svojim knjigama i kolumnama u Nacionalu opisivao kao krezubog nasilnika i alkoholičara, koji samo psuje i udara te. Pa ti si sam širio najgore gadarije o vlastitom ocu…”, dobacio mi je.

“Znam… Griješio sam, ali sad hoću sve to popraviti. Želim zadovoljiti sve vas branitelje…”

“O, pederčino jedna!” viknuo je stari… Nova zgoda Nacionalne groupie

10.09. (09:00)

Zašto ne razgovarati o kulturi tijekom cijepanja drva

Groupie: Fališ, Thompsone, fališ, Ceco

“Ne brkajte kruške i jabuke! Ono kad su mene zabranjivali, živjeli smo u tuđoj državi, u Jugoslaviji. Danas živimo u svojoj državi za koju su se izborili naši hrvatski branitelji!” Aralica je opatrnuo Rašetu kao seoski učitelj malog đaka koji nije dobro savladao zadanu lekciju.

Bilo mi je neugodno što ova dva ognjištara toliko rokaju pristojnog Rašetu.

“A možda bi braniteljima ipak bilo draže da umjesto Aralice na književne festivale dovode Tompsona. Lakše je slušat njegove pjesme o povijesti Hrvata, nego čitat Araličine knjižurine o toj istoj povijesti. Tompson sve to sažme i vraća Hrvatima ono što najviše vole, usmenu književnost!” dok sam to izgovarao, odmaknuo sam se od starog taman toliko da me ne može dohvatit sjekirom.

“Ma, Ive, jel ga čujete, sin moj vlastiti… Nitko te ne može osramotit kao vlastito dijete! Ne bih se čudio da saznam da sluša Cecu!” starom se lice iskrivilo u bolnu grimasu.

“Pa demokracija je, di piše da mi sinovi i kćeri hrvatskih branitelja ne smijemo slušat Cecu? Nigdje ne piše. A mi se ipak od vas moramo skrivat, slušat Cecu poskrivećki ko narkomani kad se drogiraju”, odvratio sam.

“Znači, ti em što ideš na Fališ, slušaš i Cecu?!” stari je podigao sjekiru… Nova zgoda Nacionalne groupie

01.09. (17:00)

Ali prvo - ćevapi

Groupie: Premijer za ‘Bujicu’ spreman

Načuo je Andrej da će na jesen Thompson održati veliki koncert u Vukovaru. To će možda bit kruna njegove turneje. Možda bih se ja napokon mogao pojavit na tom njegovu koncertu u Vukovaru, pomislio je Andrej. Pa neka onda lijevi mediji raspale po meni, lijevi mediji ionako se urušavaju. Kao da ih narod sve više odbacuje. Nakon što nisam osudio pozdrav ZDS i nakon što sam izjavio da nitko neće cenzurirat ”Bojnu Čavoglave”, ne bih se čudio da uskoro u pozitivnom kontekstu završim na naslovnici Hrvatskog tjednika. A možda me i Bujanec uskoro pozove u da gostujem u ”Bujici”… Dobro osjećam raspoloženje u narodu, sigurno bi mi to podiglo rejting koji je ionako već visok. Ali odluku o tome donijet će sa svojim pijarovcem Markom Milićem.

“I što misliš, jel bih trebao ovaj put i ja otići? Zašto bi samo Jandroković i Anušić kupili slavu u narodu, slikajući se po Thompsonovim koncertima? Mediji su me ionako počeli totalno povezivat s Thompsonom… Šta imam izgubit?”

“Imate pravo. Lovrićka je u Nacionalu napisala da ste Tuđmana potpuno zamijenili Thompsonom.”

“Kad je bal nek je maskenbal. To u Vukovaru sigurno će bit najbolji koncert do sad. Podignut će sivu, dosadnu, depresivnu jesen”, Andrej je protrljao ruke… Iz nove zgode Nacionalne groupie

24.08. (10:00)

Jednome je smrknulo, drugom svanulo

Groupie: Razlika između Tompsonove i Kekinove terase

Zadnji put kad smo se čuli, rekla mi je stara da će ići preko ljeta čistit u vilu Kekinovih u Istru. Nazvao sam je.

„Kako si, kako ide iznajmljivanje vile Kekin?“ pitao sam je kad se javila.

„Slabo. Kao da je ukleta“, odvratila je nevoljko.

„Ukleo ju je Turudić. Ono kad je dao Kekina uhapsit zbog navodnih malverzacija oko te vile.“

„Da… A vidiš kako nije dao uhitit Tomsona zbog navodnih malverzacija oko njegove terase na Žnjanu. Nego će još na kraju uhapsit novinarku koja je to istraživala! Joj što bi ja tom Turudiću dala po turu samo da ga vidim, njemu i onoj njegovoj lipoj šta je izašla iz zatvora prije nego što je u njega ušla!“

„Ali ta novinarka se ljestvama popela na Tompsonovu terasu, kao neka ilegalka“, podsjetio sam je.

„Pa i tu se oko kuće neki dan muvao neki novinar, ušao sve do bazena i snimao… Imao je crnu majicu na sebi, ne bih se čudila da je to bio neki reporter Bujice.“

„Jesi ga prijavila?“

„Nisam luda, na kraju bi opet priveli gospodina Kekina, a ne tog uljeza ustaškog.“

Nova zgoda Nacionalne groupie

16.08. (21:00)

Od 'Evo zore' do 'Lisice': kulturni uspon u tri čina i dvi kave

Groupie: Smrt Jugoslavije u Titovoj vili

Upoznao sam na splitskom Spinutu žensku koju je dotukao Tompsonov koncert u Sinju, čekanje u autu do zore da izađe iz Sinja. Iscrpljeni ljudi zapjevali su u Sinju ‘Evo zore’ u koloni. Ženska ima tipično dalmoško ime, Kate.

“Mislin da mi je to zadnji Tompsonov koncert, neću više ić u ote gužve, dala san svoje. Samo ne znan kako ću se onda kulturno uzdizat ako se i Markovih koncerata odreknem”, rekla je dok smo pili kavu u kafiću na Spinutu.

“Možda da počneš ići malo u kazalište.”

“Vidila san snimku di se ona panjina Dežulović ruga s nama šta volimo Tompsona. Nećete u kazalište, niste ni prije, grakta je na toj snimci.”

“Pa eto, ti mu pruži otpor i baš u inat Dežuloviću otiđi u kazalište. Imam ja kartu za Buljanovu Lisicu. Predstava je u predivnom ambijentu Vile Dalmacija gore na Mejama. U toj vili Tito je odsjedao. Napravljene su uz vilu posebne stube ravno do mora. Da pretila Jovanka može uć u more bez problema.”

“Jebate, živin u Splitu od rođenja, a nikad nisan bila tamo. Pa baš bi volila vidit di su krvolok i njegova Bepina ljetovali u Splitu. Lisica, kažeš, zove se predstava…” Nova zgoda Nacionalne groupie

09.08. (22:00)

Čista domoljubna poezija

Groupie: Jesu li Tompsonove pjesme umjetnost?

Nisam u kafićima u centru mogao pronaći gradonačelnika Sinja, ali zato sam na terasi kafića Back in Black u Vrličkoj ulici spazio bivšeg gradonačelnika Splita, Andru Krstulovića Oparu. Odmah sam mu prišao, predstavio se kao jedan od uglednijih hrvatskih književnika i čestitao mu što će na jesen postati novi ministar kulture. On se namrštio, kao da mu nije bilo ugodno to što govorim.

“Ajde, ne morate se pravit tajanstveni, u Nacionalu je crno na bijelo pisalo da će Nina Obuljen na jesen bit maknuta iz tog ministarstva, a da ćete vi zauzet njezino mjesto.”

“Jel moramo baš sad o tome? Čini mi se da nije ni mjesto ni vrijeme”, uzdahnuo je Opara kao oparen kužnim parama novih, zahtjevnih obaveza.

“Ja baš mislim da je ovo savršeno mjesto i vrijeme. Vi ste došli na Tompsonov koncert, a sadašnja ministrica bi sigurno radije na koncert Mile Kekina nego na Tompsona. Dobro znamo koliko je love iz Ministarstva kulture prelila u ljevičarske džepove, koliko se obožavala s Hribarom i režiserima koji u svojim filmovima ismijavaju branitelje. Zbog tih filmova danas branitelje doživljavaju kao nasilne, krezube pijance koji se bodu noževima…”

“Tu ste u pravu. Podvaljivali su te filmove pod neku umjetnost…”

“Tako je, zato mi se jako svidjelo ono kad ste prije Tompsonova koncerta u Zagrebu izjavili da su Tompsonove pjesme zapravo poezija, čista umjetnost u kojoj uživate. Potpuno se slažem s vama. Ja sam prošlog ljeta pred spomenikom Tina Ujevića u Imotskom recitirao Tompsonove pjesme i svi su mislili da su to Tinove pjesme, pogotovo one u kojima pjeva o kamenu…”, pohvalio sam se.

“Nemojte sad baš pretjerivat.”.. nova zgoda Nacionalne groupie