Tema je žena i tu nema dilema
Groupie: Raspudić, bačkizagre stuhpa šeja

“Kad Marija pobijedi u drugom krugu, ja ću joj reći da mora Bandiću postavit spomenik na grob”, Raspudić će s prkosom u glasu.
“Tako je! Napokon se u tebi ponovo budi pravi muškarac, sin kamena! Hercegovac ne smije dopustiti da subrat Hercegovac ostane bez spomenika na grobu! Ti si sad jedina uzdanica svih poraženih bandićevaca. Zato je lukavi Lovrić svima poručio da glasaju za tvoju suprugu. Jer zna da supruge Hercegovaca igraju onako kako njihovi muževi sviraju. Moraš vratit moć nad Marijom! Ne smiješ više puštat da te ona dominira! Sramota je to za svakog muškarca, pogotovo Hercegovca! Daj, pusti me u stan, imaš li još one žilavke od Uskrsa da nazdravimo za Marijinu pobjedu?”
Umjesto odgovora, Raspudić je skinuo lanac s vrata, pustio me u stan. Prvo što sam u stanu ugledao bila je pegla na kuhinjskom stolu. Raspudić je kriknuo.
“Progorila Marijina bluza! Jao meni! To si sve ti kriv! Zbog tebe sam ostavio upaljenu peglu na stolu!”
“Dobro, daj ne drami, rekli smo da više nećeš bit papučar. Bluza ko bluza, ima takvih sto na placu.” Nova zgoda Nacionalne groupie…