Hoće li smeće zaustaviti Milana Bandića? - Monitor.hr
24.08.2019. (14:30)

Može li išta?

Hoće li smeće zaustaviti Milana Bandića?

Jutarnji i Index objavljuju fotografije čitatelja na kojima se vide brojni primjeri pretrpanih kontejnera i divljeg glomaznog otpada u Zagrebu. Boris Jokić predviđa Bandićev pad baš na temi smeća. “Ako ne napravi radikalnu promjenu, Milana Bandića će novoga gradonačelničkog mandata koštati ono što nam je svima zajedničko i što nas spaja. Smeće”, piše Jokić u novoj kolumni za Tportal.


Slične vijesti

28.06. (17:00)

Ponavljači u poltiiku

Crobarometar: Više od polovine građana traži temeljitu reformu obrazovanja

Prema istraživanju Crobarometar, čak 52% građana Hrvatske traži temeljitu reformu obrazovnog sustava, a taj zahtjev najviše ističu visokoobrazovani (66%). Iako je školstvo ocijenjeno stabilnom trojkom (3.2), što je znatno bolje od ocjena Vlade i Sabora, stručnjak Boris Jokić upozorava na dublje probleme. Čak 60% osmaša smatra da su za uspjeh u životu važnije veze i stranačka iskaznica nego znanje. Roditelji najviše strahuju od loše kvalitete nastave i prevelike teorije, dok psiholog Boris Jokić kao rješenje predlaže rasterećenje gradiva i uvođenje iskustvenog učenja. Dnevnik Nove TV

16.02. (08:00)

Svi su za obitelj. Neki i za maržu

Jokić: Malo tko će zapitati ministra kako to da nedjeljom rade restorani, benzinske pumpe, kladionice…

Rijetko se nađu primjeri u kojima se ministar usprotivi zakonskim prijedlozima ministarstva koje vodi i koje je sam predložio. Razlog tome mogu biti političke razmirice između koalicijskih partnera, u ovom slučaju HDZ-a i DP-a. Ovdje je pak vjerojatnije da se radi o sukobu dva lobija, onog obrtničkog i velikog trgovačkog koji Šušnjar očigledno štiti. Ovakav očiti utjecaj učenicima može biti primjer kako interesne skupine utječu, a ponekad i upravljaju politikom. ‘To je ok, profa, ali gdje su tu nedjeljni ručak i katoličanstvo?’ Zazivanje vjere ministra Šušnjara u neugodnoj političkoj situaciji klasičan je primjer vrijednosnog signaliziranja koje služi tome da se kritički fokus odmakne od samog problema. Cilj zazivanja toga da ‘nedjelja služi tomu da se svetkuje dan Gospodnji, a zabrana rada vratila je zaposlene obiteljima’ jest da se sirovi politički interesi i skriveni sukobi prikažu kroz visoko moralne aktivnosti političara. Boris Jokić za tportal.

02.02. (08:00)

Iz istog autobusa, ali za suprotan smjer

Bruce Springsteen je milijarder koji unatoč godinama, zdravlju i bogatstvu održava svjetske turneje, a i radnik koji nije izgubio moralni kompas

Bruce Springsteen u pjesmi ‘Streets of Minneapolis‘ izravno proziva Donalda Trumpa i njegove suradnike svakim stihom izbijajući im po jedan zub. I premda Trump misli da je svemoćan, iskustvo govori da se nije pametno zamjeriti The Bossu. Springsteen je nezgodan za Trumpa: bijelac, omiljen među njegovim biračima, izrazito bogat i – što je najgore – trubadur ideala o američkom snu koji izmiče sve većem broju ljudi. Većina Springsteenovih pjesama je o rascjepu između obećanja i stvarnosti Amerike. U osnovi je ideja slobode i demokracije koja je okvir za ostvarenje osobnih želja i snova. Taj privlačni ideal umjetnik uvijek stavlja u okvir strukturnih ograničenja koje su prepreka da pobjegnemo premda smo ‘rođeni za bijeg’. Boris Jokić za tportal.

19.01. (09:00)

EU, pomagaj!

Trumpove ideje s Grenlandom daju krila drugim državama koje bi se rado proširile svojatajući tuđi teritorij…

Za Hrvatsku je posebno znakovito da na popisu onih koje Trump proziva i kažnjava nema Italije i Mađarske. Neki od vodećih političara tih, inače prijateljskih država, već desetljećima otvoreno svojataju hrvatski teritorij. Često bez reakcije vladajućih političkih struktura. U slučaju raspada NATO-a i EU-a ove dvije države mogle bi biti američki saveznici na europskom tlu. U situaciji kad nema međunarodnog prava i kada se teritorij otima, neki bi mogli pomisliti da je uz pomoć ‘velikog brata’ vrijeme da se krene u neka nova osvajanja i stvaranje nekih novih velikih Italija, Mađarski, Srbija…Hrvatska toga u svakom trenutku mora biti svjesna. Boris Jokić za tportal

15.12.2025. (18:00)

Na mladima rat ostaje

Jokić: Mir je postao radikalna ideja, a političari potiču podjele

Ako govorimo s društvene razine pomalo smo zapustili mlade. Nedovoljno promišljamo o njihovom životu, nedovoljno ih uključujemo u razgovor. Na neki način smo utišali glas mladih u Hrvatskoj, stoga ne treba čuditi da se događaju one stvari koje se nama čine čudnima, radikalnima, ekstremnima. Moj dojam je da mladi u Hrvatskoj nisu izgubljen slučaj i da se s njima i za njih treba boriti. Hrvatsko društvo je polarizirano. Međutim, ono što mi se čini važnim je da dolazi do poticanja polarizacije. Političari potiču polarizaciju. Njima odgovara polarizacija, oni od polarizacije žive. Puno je lakše prodati jednobojne priče, ali život nije monokromatski. Polarizacija je inducirana s namjerom da se ne razgovara o pravim problemima. Boris Jokić za N1 ističe da se sve više govori o ratu, a nitko ne priča o miru.

08.12.2025. (09:00)

Kad “muškost” padne na tehničkom pregledu

Jokić: Jedni mlate i ubijaju žene, drugi gaze cvijeće u čast žrtava. Niste muškarci, nego kukavice

Neprekidni valovi nasilja nad ženama, koji sve češće rezultiraju onim najgorim – femicidom, tportalovog su komentatora Borisa Jokića naveli na promišljanje i eksplicitnu osudu tobožnjih ‘snažnih’ muškaraca koji takve užasne činove šutke odobravaju: Psihološki mehanizam u kojem za zločine, ubojstva, loše ishode krivimo uvijek neke druge u Hrvatskoj se njeguje desetljećima. Ako nisu krivi Romi ili Nepalci onda su to same žene koje svojim ponašanjem i riječima izazivaju ‘snažne’ i ‘poštene’ muškarce da ih upucaju ili im nožem rasparaju utrobe. Ako pak ni žrtve nisu krive, onda je za sve odgovoran feminizam jer dok se nije javno počelo o tome govoriti, toga nije bilo. Barem javno.

U mušku ‘normalnost’ nimalo se ne uklapa ideja da je na nama muškarcima da se pogledamo u ogledalo i odlučno suprotstavimo mržnji i agresiji nad ženama. Da učinimo neočekivano i da sa sinovima, unucima, prijateljima otvoreno progovorimo o tome koliko je bolesno da toleriramo one koji promoviraju mržnju prema ženama. Kolikogod se to nekima nenormalno činilo, to je zapravo i normalno i očekivano. Nas su naime odgojile majke, sestre, bake, susjede, učiteljice…

17.11.2025. (11:00)

Kad se i riješiš neprijatelja, ostaju oni imaginarni

Jokić: Problem nastaje kad ponestane Nepalaca, Filipinaca, Roma i Srba jer onda mržnja može krenuti samo prema nama samima

Za razliku od bijesa ili panične reakcije, mržnja je dugotrajna emocija koja gotovo uvijek uključuje vjerovanje da su oni koje se mrzi loši, pokvareni ili zli. Baš kao ni krv, mržnja ne poznaje etničke, rasne, rodne, vjerske ni političke granice – mrze i muškarci i žene, vjernici i ateisti, bijelci i crnci, ljevičari, centristi i desničari. Za svako društvo posebno je opasno kada mržnja postane prevladavajuća emocija i kada se poput poplave počne prelijevati po gradskim ulicama i trgovima. Tada ona dobiva prijeteći karakter bubuljičavog lica prekrivenog fantomkom koje sije strah, od kojeg se odmiču pogledi i postavlja pitanje „kada će to više stati“? Odgovor na to pitanje je jednostavan – neće, dok svi zajedno ne pokažemo da mržnji u hrvatskom društvu nema mjesta. Priče prema kojima smo ugroženi od stranaca koji nam oduzimaju poslove, kradu, siluju žene i mijenjaju našu kulturu mogu te s petnaest godina natjerati da udariš Nepalca dok ti dostavlja hranu ili Filipinku dok ti služi piće u kafiću… Boris Jokić za tportal

03.11.2025. (11:00)

Neće se preko djece, pa ni preko mobitela

Saborska rasprava o djetinjstvu: mobiteli, nasilje i zakonske prepreke

Za početak, tračak optimizma iz Sabora: proteklog tjedna diskutiralo se o važnoj društvenoj temi – djetinjstvu i odrastanju u Hrvatskoj. Za razliku od uobičajenih primitivnih i priglupih rasprava usmjerenih na lovljenje sekunde medijske pažnje i ponižavanje drugog, ton je bio ozbiljniji i promišljeniji. Rasprava je uključivala i zabranu mobitela u školama i vršnjačko nasilje. SDP je predložio izmjenu devet zakona za bolju koordinaciju sustava, dok se vlast često skriva iza prebacivanja odgovornosti. Hrvatska ima dobre predispozicije za djelovanje, ali potrebno je jedinstveno zakonodavstvo poput islandske prakse kako bi se djeca stavila u središte društvenih politika i stvarno unaprijedilo njihovo blagostanje. Boris Jokić za tportal

20.10.2025. (10:00)

Kraljevi su mrtvi, živjeli milijarderi!

Jokić: U polariziranim društvima 21. stoljeća bit će zanimljivo vidjeti mogu li se i kako uspostaviti nova kraljevstva

Kralj nikada ne vlada sam pa se prosvjednici osim na izvršnu vlast obrušavaju na cijeli krug interesnih skupina (prije svega krug multimilijardera predvođenih Elonom Muskom, Jeffom Bezosom i brojnim drugima) koje imaju izravnu korist od urušavanja demokratskih standarda i deregulacije: moderna vlastela s kriptovalutama i beskrajnom zaradom u zamjenu za novac i vjernost kralju. Bez obzira na brojnost, to je samo pola istine. Jedno je sigurno: biti polovični kralj nikada nikoga nije zadovoljilo. Kraljevstvo je sve ili ništa. Do njega se dolazi(lo) oružjem i silom, gušenjem slobode i zatiranjem prava i pravde. Svatko tko je posjetio West Virginiju, Kaliforniju, Texas ili Maine zna da će taj pokušaj, ako do njega dođe, značiti patnju, krv i smrt, zaključuje tportalov komentator analizirajući subotnje prosvjede ‘No kings’ diljem SAD-a…

06.10.2025. (01:00)

Kad škola postane CSI: Odgojni odjel

Jokić: Brojna istraživanja pokazuju da veliku ulogu u maloljetničkom nasilju igraju obiteljsko okruženje u kojem djeca odrastaju

Često se u obitelji usvajaju nasilnički obrasci ponašanja pri čemu su počinitelji često i sami žrtve nasilja. Obitelj je i ta u kojoj se promovira netrpeljivost prema drugima i drugačijima pri čemu ti drugi nisu samo osobe druge rase, nacije ili seksualne orijentacije već, kao što pokazuju zagrebačke ulice 80-ih i 90-ih, mogu biti i oni koji slušaju drugačiju vrstu glazbe. Puno je krvi bijelih heteroseksualnih hrvatskih muškaraca proliveno tada samo zato jer su slušali The Clash, Depeche Mode ili KUD Idijote. Valu nasilja pridonosi i širi društveni kontekst u kojem se aktivno promoviraju agresija i nasilje. Boris Jokić za tportal predlaže rješenje za veću sigurnost u školama: sustavno povezivanje podataka od vrtića do fakulteta radi ranog prepoznavanja i prevencije antisocijalnih ponašanja, uz digitalno praćenje školskog izostajanja kao ključnog pokazatelja rizika. Potrebna je i potpuna reforma pedagoških mjera, uvođenje ciljane podrške školama s većim brojem incidenata te jasnije definiranje odgovornosti roditelja kako bi se škole zaštitile od neprimjerenih roditeljskih pritisaka.