Ilko Ćulić: Thompsonove turneje sve više podsjećaju na ispraćaje i dočeke štafete mladosti sa završnim ritualom na stadionu/hipodromu - Monitor.hr
Srijeda (19:00)

Neki novi pioniri maleni

Ilko Ćulić: Thompsonove turneje sve više podsjećaju na ispraćaje i dočeke štafete mladosti sa završnim ritualom na stadionu/hipodromu

Najuspješniji domaći političari nisu okupili toliko pristaša na svim svojim dosad odrađenim mitinzima, a najuspješniji muzičari nigdje nisu imali toliki utjecaj u društvu kao M.P. Thompson. U našim krajevima ovo je dosad uspjelo samo Titu i Tuđmanu. Zloslutni ratni bubnjevi uvijek su bili povod da uznemirena i preplašena gomila potraži zaštitnika, a Tito i Tuđman osvanuli su na liderskim pozicijama u gadnom ratnom nevremenu. Na zaposjednutom prostoru nisu naišli na neku preopasnu konkurenciju iz redova starije političke nomenklature, pa su mogli neometano graditi i betonirati svoj kult ličnosti i autoritet ćaće. Ovdje je riječ o tome kako mladi doživljavaju potencijalnog kandidata za vođu nacije. Iako je jasno kako vidi dvojicu predsjednika, Thompson je mladima danas Tito, koji je bio zapanjujuće uspješan u indoktrinaciji omladine i postigao je da se njegov rođendan u nekoliko generacija oduševljeno slavi kao Dan mladosti. Ilko Čulić za Ravno do dna


Slične vijesti

24.02. (17:00)

Da ne ispadne "črni Zagreb grad"

Čulić: Boj na Hipodromu

Thompson je najjači zrcalni odraz tridesetogodišnje vladavine HDZ-a u maloj zemlji velikih mogućnosti. U nekom drugačijem društvenopolitičkom okruženju možda bi još uvijek nosio konobarsku gvantijeru ili odavno krenuo za ćaćom na arbeit u Njemačku. Golemu popularnost na domaćem terenu doživio je već krajem 1990-ih kao opasno škodljiva mješavina živopisnog dinarskog hajdučkog rokera i glasnogovornika poratne proustaške subkulture, ali njegove akcije tek sad kad je ušao duboko u hrvatski politički mainstream djeluju nezaustavljivo i zastrašujuće, a zakašnjele inicijative da ih se zabrani uzaludno i jalovo.

Grandioznu smotru objedinjenog desnog sektora, s realnim izgledima da preraste u lokalni game changer poslije kojeg kod nas i oko nas ništa više neće biti kao prije. Tko dolazi na ovo povijesno okupljanje? Hipodrom je preglomazan da sve bude isto kao lani u Imotskom i Dugopolju, ali tri glavne frakcije fanova opet će se pojaviti u punom sastavu. Ovo je za njih ne samo stvar prestiža nego i prilika da se vječno bumersko nacionalno pitanje „gdje si bio devedesetprve?“ zamijeni novim „gdje si bio dvadesetpete?“ Ilko Čulić za Ravno do dna

09.11.2024. (20:00)

Oprosti im jer ne znaju

Čulić: Generacija Z i nacionalna euforija oko Thompsonovih koncerata

Debaklom hrvatske nogometne reprezentacije na posljednjem Europskom prvenstvu nestao je razlog za još jedan spektakularan doček na Trgu Bana Jelačića, pa je nacionalno ostrašćena mladež jedini konkretan povod za masovno okupljanje u protekloj godini pronašla na povratničkim koncertima Marka Perkovića Thompsona. Danas su u prvim redovima većinom mlađi pripadnici generacije Z, od ranog djetinjstva overdozirani mainstream Thompsonom i potpuno naviknuti na zvučnu sliku u kojoj se „Lijepa li si“ vrti maltene kao druga hrvatska himna kadgod nogometna, rukometna ili vaterpolo reprezentacija igraju utakmice na domaćem terenu. Poslije takve cjeloživotne indoktrinacije njima je uzaludno tumačiti kako se iza ovog patetičnog domoljublja skriva eksplicitno šovinistička poruka podrške Herceg Bosni objavljena nakon neprežaljenog ukidanja te paradržavne tvorevine. Za njih je Thompson pravi nacionalni junak, barem do ponoći jer poslije masovno idu na cajke. Ravno do dna

05.12.2023. (23:00)

Učenik pobijedio učitelja

Kako je Dino Merlin napravio veći biznis od Gorana Bregovića

Napokon znamo tko je najveći biznismen među estradnim jugosaurima. Brega je ušao u ovo nadmetanje s deset godina početne prednosti, pa ga je Dino malo pomalo stizao i u zadnje vrijeme udarao neviđenim ciframa. Sad je došlo do toga da Brega svira za skromnih 30K na ribarskoj fešti u rumunjskom selu Jurilovica, dok Dino Merlin uzima milijune na spektakularnoj turneji po rasprodanim regionalnim arenama. Uzaludno je sad podsjećati da je Bregović u restartu nakon gašenja Bijelog dugmeta napravio respektabilnu svjetsku karijeru, dok je Dino Merlin bio i ostao velikan beznačajne provincijske muzike. Njegovi aduti su sladunjavi zapadnobalkanski pop folk i hipertrofirana patetika, dobitna kombinacija za najmasovniju hipnozu na postjugoslavenskom prostoru i u pripadajućoj dijaspori, razbacanoj po svijetu. Kako je nastao ovaj neprirodni fenomen? Opširno je opisao Ilko Čulić za Ravno do dna.

28.05.2021. (16:30)

Glavno je da se pjeva

Izgubljeni i nađeni u prijevodu – pjevati na materinjem ili engleskom jeziku?

Postaviti Messerschmitt ispred Majki danas izgleda krajnje neobično, ali nekome tko ih je gledao u akciji oko 1989. to je bio vrlo logičan poredak. Messerschmitt je bio bolje usviran i u špici koncerta je već zvučao kao prvoklasan američki garažni bend. No, poredak se zauvijek promijenio čim je ploča ‘Bombardiranje New Yorka’ ušla u rotaciju alternativno nastrojenih radijskih emisija jer Bare je pjevao “Zbunjen i ošamućen”, a Miro Kusačić “Have a Little Faith in Me”. Kad su 1990. došli do samostalnih albuma Majke su nastavile na hrvatskom, a Messerschmitt na engleskom – piše Ilko Čulić.