Je li Andrej Plenković postao opasan po Hrvatsku - Monitor.hr
25.02. (20:00)

Klijentelizam i nepotizam

Je li Andrej Plenković postao opasan po Hrvatsku

Andrej Plenković postaje opasan po Hrvatsku zato što je dopustio mahniti procvat korupcije. I to u samim vrhovima svoje vlasti. U njegovom kabinetu trguje se utjecajem, njegovi ministri hrpimice završavaju po Remetincu zbog lopovluka, njemu se predstavljaju projekti za koje će kasnije europski tužitelji ustanoviti da su višestruko preplaćeni. Najavom da kani kriminalizirati objavljivanje za njega osobno i njegovu vlast neugodnih informacija neugodno se striptizirao. Plenkovićeva najava da će pokušati zaustaviti Reuters izmjenom kaznenih zakona dodatno ga diskreditira jer implicira da premijer ne bjesni zbog korupcijskih afera u koje se njegova vlast uvaljala nego zbog njihova otkrivanja. Nikada Hrvatska nije imala tako jadnu vladu, tako mizerne i ministre i ukupnu vertikalu državne administracije kao u Plenkovićevu mandatu. Zato se u Hrvatskoj sve raspada. Otvorenim ostavljamo pitanje je li takvo stanje u Hrvatskoj rezultat ekstremne neodgovornosti političke elite ili njenog ekstremnog prezira prema narodu i državi. Nacional


Slične vijesti

Jučer (23:00)

"Kao i s Irfanom: finoća, upornost, svijet stoicizma. To nisu ljudi koji je nanijelo 'etničko čišćenje', ne, oni kad su bilo što tražili, tome je prethodilo ispričavanje, obziri"

Slađana Bukovac: Neira, starija Irfanova sestra

Moj otac se dobrovoljno mobilizirao. Preživio je rat, ali nije preživio njegove rezultate' | 24sata

Neira je Irfanova starija sestra. Ne znam kako se ta profesija točno zove, ali ona je medicinska sestra koja kirurzima dohvaća instrumente prilikom operacija. Cijeli radni vijek, 35 godina, a nastavila je raditi i kada je stekla uvjete za mirovinu, ona provodi asistirajući na operacijama. Neira je, nakon što je u Travniku završila srednju medicinsku, od studija medicine u Sarajevu odustala kada joj je otpala peta na čizmi. Bila je na početku drugog semestra, Sarajevo je bilo pod snijegom, za druge čizme nije imala novca, i bile su joj mokre noge. “Ne mogu se ovako zajebavati šest godina”, rezimirala je svoju situaciju s obućom, i poslala molbu za mjesto medicinske sestre širom bivše Jugoslavije.  Neira je odabrala Pulu, ne zato što je na moru, nego jer joj je bila apstraktna, najudaljenija. 1978. ili 1979. stigla je u ulicu koja je samo jednim stubištem udaljena od mjesta gdje trenutačno živim… Radiogornjigrad

Jučer (20:00)

Što je zajedničko krvavim pohodima u Nashvilleu i Vinkovcima?

Boris Jokić: Rezanje korijena

U doba u kojem caruje trivijalno zaboravljamo da smo kao osobe vrlo složene strukture na koje djeluju naša biološka osnova, psihološki razvoj, ali i socijalno okružje u kojem živimo. Baš kao i Audrey, Ante je ostavio trag iza svog zločina koji uključuje nemuštu ispriku, slavljenje oružja i potrebu da dokumentira svoj čin. Ubio je oca, a vjerojatno je želio upucati još osoba. Opremljen maskom iz računalne igre u bojama zastave SAD-a, on je za mjesto svojeg zločina odabrao mjesto koje ga je ponajviše oblikovalo – obitelj. Svoje poteškoće, strahove, nesigurnosti i nezrelost odlučio je razriješiti razračunavanjem s primarnom zajednicom. Krajnji korak ubojica je rezanje korijenja – mjesta koja smatraju izvorom svojih problema – za nekoga je to škola, za drugoga obitelj. U osnovi ovakvih činova nalaze se ozbiljni psihički poremećaji koji nemaju veze s porijeklom, nacijom, rasom, vjerskom ili seksualnom orijentacijom. Tportal

 

Jučer (14:00)

Kritika američkog imperijalizma nije isto što i opravdanje ruske agresije na Ukrajinu

Viktor Ivančić: Leksik linča

“Opravdanje ruske agresije” je retorička šifra pomoću koje će se ozloglasiti svako mišljenje koje odstupa od ideološki skrojenoga mentalnog obrasca borbene formacije. Po istome modelu u devedesetima su pred streljačke strojeve izvođeni “neprijatelji države”, “jalnuški diletanti” i “vještice iz Rija”. Potpuno je sigurno da Katarina Peović nikada nije izgovorila ili napisala nijednu riječ koja bi imala smisao “opravdanja ruske agresije na Ukrajinu”, što zna svatko tko je pratio njene javne istupe, pa je to dobro poznato i Robertu Bajrušiju, ali ju svejedno proziva za “prošlogodišnja opravdanja ruske agresije na Ukrajinu”, uz ocjenu da su ona bila “bijedna” i “sramotna”. I k tome, dok iznosi tu izmišljotinu, u istoj rečenici objeđuje “drugaricu” da “nerijetko maše potpuno pogrešnim podacima”! Zašto Bajruši to radi? Zbog čega “maše potpuno pogrešnim podacima” da bi ocrnio nekoga tko, po njegovoj tvrdnji, “nerijetko maše potpuno pogrešnim podacima”? Da li bi tu njegovu argumentacijsku perverziju dokinulo postavljanje ogledala u radnu sobu? Novosti

Jučer (12:02)

Ekstremna bezdušnost vladajućih

Jelena Lovrić: Sramota koja teče

Da bi Plenkovićevi darovi mogli imati danajski karakter, pokazalo se već dva dana kasnije kada je ministar socijale predstavio jedan iz paketa svojih zakona, a po kojem djeca s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom ostaju bez osobnog asistenta ako im roditelji imaju status njegovatelja. Što faktički znači da ih država osuđuje na život izvan svijeta obrazovanja, rada i uključenosti u društvo. Uglavnom, sustav socijalne skrbi škripi na sve strane. Javnost je nedavno zgranula novost da se država zabilježbom upisuje na nekretninu osoba koje primaju socijalnu pomoć kako bi nakon njihove smrti naplatila sve što im daje. A daje mizerno: Hrvatska je po socijalnoj pomoći od 133 eura za samca na dnu zemalja EU-a. „Mi imamo društveni problem. Nas vode ljudi koji nemaju zrnce empatije. Ako ovo mogu priuštiti roditeljima njegovateljima, što će tek napraviti svima vama“, izjavila je uplakana Suzana Rešetar, članica jedne udruge koja okuplja obitelji djece s posebnim potrebama. Nacional

Srijeda (01:00)

Bez riječi sam ustao i zapljeskao Zlom Geniju

Boris Dežulović: Šaraj malo!

Nikad, rekoh, živ čovjek ne može dovoljno podcijeniti glacijalnu bešćutnost hrvatske politike, ali još nikadije ne može dovoljno podcijeniti demonsku lukavost Zla. A Zlo se javilo samo koji dan nakon strašnog prizora iz Sabora. Pustio je, shvaćate, demon svoje zle patuljke da se upravo historijski osramote, bešćutno odbijajući prijedlog o naknadi roditeljima njegovateljima u slučaju smrti djeteta pa se samo par dana kasnije uz fanfare pojavio kao Spasitelj, i “dao nalog” ministru da se roditeljima njegovateljima u slučaju smrti djeteta ne samo a) omogući naknada, već i b) poveća, a onda i c) produži na deset mjeseci! A onda – nije Spasitelj cicija – dodao i Zakon o osobnoj asistenciji i Zakon o inkluzivnom dodatku, koje potpuno iscrpljeni roditelji i njegovatelji očajnički traže već desetljećima. Mislili smo, eto, da ne može hladnije, bešćutnije i niže od onih sedamdeset sedam ruku, ali opet smo podcijenili Zlo… N1

Utorak (17:00)

„Pa sad ti budi žena u ovoj zemlji! Nemoš više ni gulaš skuvat, a da ti muž ne dobije po pički!“

Viktor Ivančić: Bilježnica Robija K.: Zavjera klečavaca

Moja mama i ja smo bili u gradu. Tamo smo mi na Peristilu vidili one klečavce. „Mamac, šta ovi barbe rade?“ Mama je rekla: „Mole se bogu da satare žene!“ Ja sam pitao: „Kako da ih satare?“ Mama je rekla: „Da ne nose suknje iznad kolina! Da se ne šminkaju! Da ne oblače čipkovane ređipete i maje na špaline! Da se ne seksaju pri braka! Da se ne seksaju ni u braku osin kad in muž oće napumpat dite! Da ne smiju ambortirat! Da ne smiju studirat! Da se ne smiju zaposlit! Nego samo stat doma, i rađat, i čuvat dicu, i fregavat kuću, i kuvat mužu obid, i prat mu bičve i šporke mudante… U dvi riči, da žene budu ropkinje muškima!“ Ja sam pitao: „A zašto se ne mole u crkvi, nego su na Peristilu?“ Mama je rekla: „Zato jer pošto je u crkvi ti problem već rješen! Zna se da je crkva misto di su švore sluškinje popima! I sad bi klečavci tili da se taj đir proširi i izvan crkve, pa su zato vanka! Bereš?“ Ja sam pitao: „A zašto kleče? Šta se ne mole stojeći?“ Mama je rekla: „Zato jer pošto se debilizam prinosi sa kolina na kolino!“ Novosti

 

Ponedjeljak (01:00)

Da je živa, danas bi (27. 3.) proslavila 74. rođendan

Ivica Ivanišević: Za Hrvatsku je Dubravka Ugrešić umrla još prije 30 godina

Preminula Dubravka Ugrešić | 24sata

Kad umre netko važan, svejedno čime se pokojnik za života bavio, očekuje se da ljudi s vrha upravljačke vertikale sroče prikladan telegram sućuti u kojemu će izraziti žaljenje zbog nenadoknadivog gubitka za cijelu zemlju. Prije nekoliko dana u svome je amsterdamskom domu preminula najveća suvremena (hrvatska) književnica Dubravka Ugrešić. Kad kažem najveća, onda mislim baš to – Dubravka je nadmašivala apsolutno sve ljude koji pišu na hrvatskom jeziku, sve. Nitko drugi u zadnjih trideset godina nije imao takvu recepciju u inozemstvu. U ma koju god knjižaru ušli, u ma kojem god gradu, u ma kojoj god državi na svijetu, pronašli biste neku njezinu knjigu. Pa ipak, njezinu smrt uredno su ignorirali svi naši tzv. visoki čimbenici, sva tri predsjednika – države, Vlade i Sabora – samo je ministrica kulture potpisala jednu savršeno neosobnu, suhu i hladnu bilješku. Slobodna

26.03. (21:00)

Bi li se ti likovi usudili zatvoriti dvoranu za nastup Mladena Grdovića?

Ante Tomić: “Šta šumari u nas slušaju? Ludwiga van Beethovena?”

A nema nikakve sumnje da je zabranjivanje narodnjaka motivirano jedino nacionalizmom, koliko god se nadležni pozivali na svoja navodno visoka estetska mjerila. Šta oni inače slušaju? Neku pizdariju poput Jacquesa Houdeka? Razmislite, da njima stvarno smeta očajna muzika pijanih i razdrljenih tipova koji kvare omladinu, bi li se usudili zatvoriti dvoranu za nastup Mladena Grdovića? Muka nekih Hrvata s narodnjacima vrlo slična onome što muči i ćelavog neonacista koji vrijeđa Indijce. Oni se smatraju boljima od drugih. Ukratko i bez okolišanja, riječ je o muzici koja se prepoznaje kao srpska, a hrvatski se Übermenschi, nadljudi, oholo smatraju superiornima srpskim Untermenschima, podljudima. Javio se i u nas u Splitu jedan takav nadčovjek minornog značaja, zove se Marko Pejnović. Odnedavno je zaposlen kao ravnatelj marjanske šume i kao takav je htio zabraniti koncert srpskog pjevača Željka Samardžića na Sustipanu. Slobodna

26.03. (14:00)

Čete Džipiti naš koji jesi na webesima

Renato Baretić: Error 666: Kako sam uz pomoć nadbiskupa Hranića spržio umjetnu inteligenciju

Tportalov kolumnist trebao je ovog tjedna napisati tekst o tiskovnoj konferenciji nadbiskupa Đure Hranića, koji je u utorak svesrdno branio pokojnog sotinskog župnika od optužbi za spolno zlostavljanje maloljetnica. Kako nije mogao suspregnuti gađenje zbog tog čina, obratio se za pomoć umjetnoj inteligenciji. Nije mu baš puno pomogla. “Čete naš koji jesi na webesima, slutim da bi tvoja prva reakcija mogla biti u stilu ‘ma možeš ti to i sam, znam da si već štošta i pisao i objavljivao’, ali ovaj put doista ne mogu sam. Glede stila, pače izričaja, molio bih te da tekst bude što bliži onim dvolično-višeznačno relativizirajućim besmislicama kakve rabe najviši prelati Crkve u Hrvata. I ne samo Crkve, i ne samo u Hrvata. Razumiješ?” A kad sam na kraju stisnuo enter, ekran se zabijelio, na njemu je pisalo “Error 666: turn off sve, motaj wires, over i aut”! I onda se sve živo pogasilo. Tportal

26.03. (09:00)

Bolesno društvo kažnjava suosjećanje i brižnost pojedinaca prema slabijima, potrebitima i drukčijima

Miljenko Jergović: Zašto uvijek postoje “dobri susjedi” koji će prijaviti ženu koja hrani mačke?

BAKICA IZ PULE HRANILA MAČKE KRAJ ZGRADE Komunalni redar odrapio joj kaznu od 132 eura, iako živi od socijalne pomoći koja iznosi tek 172 eura - Istra24

Postoji nešto u ljudima što ih neprestano tjera na zlo: kreću u hajku na pse i mačke lutalice, istjeruju bespravno useljene susjede iz suterena, uvjeravaju se da treba još samo one koji tu ne pripadaju raseliti (ako su ljudi) ili potrovati (ako su zvjerčice) i naša će zgrada, naše susjedstvo i grad zasjati onim davno izgubljenim sjajem. Tako ljudi najprije unište i rastjeraju sve drukčije, slabije i nemoćne, da bi na kraju shvatili da je sve oko njih ostalo jednako prljavo, u istome neredu i smradu. Ako ne pronađu nove krivce, a obično ih pronađu, uništi ih saznanje o vlastitoj bijedi, o tome da su, možda, trebali onaj otrov potrošiti na sebe, a ne na mačke. Korisno je izbjeći bijedu. Vlastita se bijeda izbjegava brigom za druge. To bi se moglo naučiti od gospođe Ristović i od svih tih žena koje se na sablazan susjedstva – brinu o drugima. Jergović.com