Jergović: Koja je razlika između višenamjenskog borbenog zrakoplova i elegije? - Monitor.hr
05.05. (16:00)

Gromoglasna zahvalnost

Jergović: Koja je razlika između višenamjenskog borbenog zrakoplova i elegije?

Kad god netko inzistira na tome da će nekim svojim postupkom – bilo jahanjem magarca, bilo trčanjem ultramaratona, bili avionskom grmljavinom, bilo postignutim golom u nogometnoj utakmici – izražavati zahvalnost i poštovanje nekome tko je patio, stradavao ili se žrtvovao, možemo biti poprilično sigurni da se, čineći upravo to, prilično gadno zajebava na račun onoga koje svoje glupiranje posvećuje. Zato već nekoliko tisuća godina postoje glazbeni, pjesnički i umjetnički oblici, kojima civilizirane zajednice ili pojedinci izražavaju svoju zahvalnost i poštovanje. Možda ministar Ivan Anušić, kao ni premijer u tehničkom mandatu Andrej Plenković, s kojim se ovaj bori za prevlast u državi, ne znaju što je to elegija ni što je to elegijski distih, pa bi im trebalo reći da se elegija od prđenja ljudi ili aviona razlikuje upravo po tome što se elegijom mogu izraziti i zahvalnost, i poštovanje. Grdno je svoditi zajednicu na razinu vlastite neukosti. O izražavanju zahvalnosti preletom Rafalea u svom stilu – Miljenko Jergović.


Slične vijesti

Danas (23:00)

Došli su na pravo mjesto

Baretić: Dođu Diego iz ‘prave’ i Chuck iz ‘krive’ Amerike na Tuđmana. Nije vic, već – demografska politika

Jedna fiktivna prispodoba, koja bi uskoro mogla postati stvarnost, plastična je ilustracija što nas čeka, barem prema najavama iz Domovinskog pokreta, kad njihova nova zvijezda Ivan Šipić preuzme novo Ministarstvo demografije, šalter za “mlade useljenike iz Amerike”:

– Dobro, možete li mi objasniti kako tako brzo propuštate ove momke iz Brazila, Urugvaja i tko zna odakle, a nas dvojica tamo čamimo i čekamo tu fantomsku Milku?

– Rekao sam vam već: kriva Amerika. Ovako ćemo: ispunit ćete ova četiri formulara i odnijeti ih na policiju u Petrinjsku, lako ćete naći gdje je to. I onda, za dva-tri tjedna poći vidjeti u kojoj je fazi rješavanja vaš slučaj. Bolje za tri, tad bi već moglo biti i gotovo.

– Tri tj…?!?

– A što ćemo, takva je procedura. Ali pogledajmo to i s vedrije strane: za to vam vrijeme može fino narasti brada.

– Ali zašto ta procedura toliko dugo traje?!

– Moj gospodine, iz krive Amerike dolazite.

Tako bi, po prilici, dogodine mogla u praksi izgledati hrvatska politika useljeništva ukoliko bivši vjeroučitelj, a danas ministar demografije i iseljeništva Ivan Šipić, u djelo doslovno prenese zamisli S.N. Bartulice, čovjeka koji je rođen u “krivoj Americi”, pa dobro zna da u “pravoj”, Južnoj, postoji daleko veći broj potomaka svakovrsne ustašije, pa su i statistički veće šanse da se plamen pavelićevštine održao kod većeg broja treće i četvrte generacije. Renato Baretić za tportal.

Danas (21:00)

Religija je lijepa stvar, ali ideologija...

Vučetić: Hrvatsko društvo se ne može odvojiti od smetlišta

Naše, hrvatsko društvo čovjeka promatra kao antropološki bazen koji je potrebno ispuniti spoznajnim i moralnim smećem kako bi to društvo u pokušaju moglo što duže podržavati politike nacionalizma iza kojega se kriju stvarne namjere takvih politika, a to je pljačka i grabež bez ikakvih posljedica.

Nacionalizam i religijski fundamentalizam i jesu idejno, antropološko, teološko i moralno smeće. Tu nema nikakvog spora.

Zadatak učitelja, nastavnika i profesora je da to smeće trajno uklone iz dječjih umova, da djecu oslobode od našeg licemjerstva, laži i zabluda i da im pomognu da se razviju u autonomna, dostojanstvena, zrela i istinita odrasla ljudska bića. Znanje ima tu snagu, ono otvara perspektive, jača samopoštovanje, lišava predrasuda i mijenja čovjeka. Neznalica i znalac ne žive istim životom, oni nemaju istorazinski humani dinamizam. Marko Vučetić za Autograf

Danas (14:00)

Dali su im ponudu koju nisu mogli odbiti

Pouke izbora i ‘Eurosonga‘: Dogovorna ekonomija uništava Europu od politike do šoubiznisa

Dogovorni sustav odlučio je pobjednika ‘Eurosonga‘, a odlučuje i o sastavu hrvatske vlade. Iako nisam sklon teorijama zavjere, švicarski predstavnik teško bi došao do pobjede bez orkestriranog nagovaranja s jednog mjesta. Je li to nekakva ‘duboka eurovizijska država‘ ili su to ‘vratari sudbine‘, kako ih naziva Vedrana Pribičević, sasvim je svejedno. Tek, Švicarska je pobijedila i prije nastupa jer je najmanje konfliktna pa će se sljedeći ‘Eurosong‘ zapravo vratiti kući, u državu u kojoj je i sjedište European Broadcoasting Uniona (EBU). Tako se neće dogoditi da pobjeda ode u problematični Izrael, opet u Ukrajinu ili, nedajbože, u malu korumpiranu Hrvatsku koja se ne slaže najbolje ni s prvim susjedom u EU-u.

Kako su izgledi Baby Lasagne rasli na kladionicama, tako su dečki iz EBU-a dodatno animirali jedan po jedan nacionalni žiri. Da je trebalo, nagovorili bi i hrvatsku delegaciju da da 12 bodova Švicarskoj. Nije trebalo – bilo je dovoljno dogovoriti rekordne 22 dvanaestice uz još šest desetki. Goran Litvan za Lider.

Jučer (14:00)

Priče o muzejima su onako, usput

Đikić: Mrak iz interesa

Od prvog dana postojanja Domovinskog pokreta Marija Radića zanimalo je samo to da prečicom stigne do pozicije koja će mu omogućiti da osigura pozitivan utjecaj države u gospodarskim područjima važnima njemu i kompanjonu mu Vujnovcu. Plan je ovaj put upalio, i to ponajprije stoga što je Plenković po svaku cijenu htio formirati vlast. Kako to da je DP zainteresiran za područje energetike? Jesu li išta o tome govorili u predizbornoj kampanji? Jesu li u protekle četiri godine afirmirali nekog iz svojih redova tko raspolaže kakvim-takvim stručnim autoritetom kad je riječ o energetskoj problematici? Jesu li izlazili sa zakonskim prijedlozima povezanima s tom oblašću? Jesu li otkrivali afere koje se tiču energetike? Ne, ništa od toga. Zašto je onda njihov izbor pao baš na energetski resor, koji će, izgleda, ipak ostati u sklopu Ministarstva gospodarstva, što znači da će DP usput dobiti kontrolu i nad najvažnijim javnim poduzećima? Zato što je Vujnovac jedan od glavnih igrača u tom sektoru, a on nesumnjivo ima pregršt zanimljivih ideja. Ivica Đikić za Novosti.

Prekjučer (22:00)

Nad nama leluja topli duh Endehazije

Ivančić: Dupe u sjećanju

Eksplicitan zahtjev da se obustavi financiranje Novosti – za koji Ivan Penava i Josip Dabro tvrde da je već usvojen – uključuje paradoks tipičan za hrvatski nacionalizam: depeistima su, naime, Srbi nepoželjni isključivo zato što su Srbi, a Novosti zato što nisu isključivo srpske. Umjesto da se strogo drže nacionalnog folklora i kreću unutar bodljikave žice koja opasava “manjinsku tematiku”, one neoprostivo nalikuju “klasičnome” političkom tjedniku, te se uz “srpske” bave i drugim temama, čak i dosta kritično, što će reći da si uzimaju prava koja u dobro uređenoj Hrvatskoj Srbi ne smiju imati. Sudbinsku upućenost na “manjinsku tematiku”, dakako, propisuje većinska dogmatika, utvrđujući na taj način kriterije svoje dominacije. Proturječja tako zapravo nema: svi putevi vode u geto. Kao što su politički predstavnici Srba protjerani s teritorija na kojem ordinira hrvatska vlast, tako i srpskim Novostima ima biti zabranjen pristup hrvatskoj medijskoj sceni. Viktor Ivančić za Novosti.

Prekjučer (10:00)

Kompromisima skloni lideri

Šajatović: Partnerstvo između Plenkovića i Radića moglo bi potrajati

Prihvaćanje realnosti nedragih mu izbornih rezultata i brzo sastavljanje većine pokazuju koliko je Plenković pragmatičan političar. Ako dobrovoljno ne ode na neku čelnu poziciju u Bruxelles, veliki su izgledi da i sljedeće četiri godine diktira igru. Naravno da bi bilo naivno očekivati da u šahovskoj partiji koja će se ubuduće igrati nema u rezervi varijantu u dražoj mu kombinaciji od dijeljenja vlasti s Domovinskim pokretom.

S druge strane, za razliku od neiskusnog i nervoznog Bože Petrova, koji se sa sudrugovima zaletio i izletio iz prve Plenkovićeve vlade, sada je s druge strane iskusni pregovarač i igrač. Iskustvo u pregovaranju i taktiziranju Mario Radić stekao je u poduzetništvu, a onda posljednje četiri godine, paralelno, primjenjujući mnoge tehnike iz biznisa, izgradio stranku koja je postigla iznenađujuće dobar rezultat na parlamentarnim izborima. Događaji povezani s Pevexom samo su primjer obrambenih i napadačkih sposobnosti Radića i bliske mu ekipe. Zato ne treba očekivati da će uletjeti u prvu zamku koja će mu, eventualno, u Banskim dvorima biti postavljena. Miodrag Šajatović za Lider.

Utorak (17:00)

Dobre priče knjigu vrijede

Jergović o preminulom Paulu Austeru: O kome mislimo u bolnici za nalivpera i kad kleknemo ispred Katz’s Delicatessen

Kafka, ključni Austerov književni predak, je bio pisac depersonaliziranog svijeta, bježao je od geografije i toponomastike, od dokumenata i činjeničnosti svijeta u kojem je živio; previše se plašio svijeta da bi bio dobar promatrač. Auster je, međutim, rođeni promatrač, reporter, bilježnik tuđih osjećaja i nagnuća, netko tko ima silnu znatiželju za svijet, pa iz te znatiželje stvara ambijent svoje književnosti. Ambijent tjeskobe, straha i samoće. Paul Auster rađa se tamo gdje Kafkina Amerika staje.

Imao je dar za prvu rečenicu. Ovako započinje roman “Mjesečeva palača”: “Bilo je to onog ljeta kada se prvi čovjek spustio na Mjesec.” Ovako započinje roman “Nevidljivo”: “Prvi put sam mu stisnuo ruku u proljeće 1967.” I tako započinje priča. Kako će se ona nastaviti, kamo će teći i gdje završiti, to unaprijed ne zna nitko. Pogotovu pisac, ako je dobar. Samo loši pisci unaprijed znaju tokove svojih romana. Dobri ne znaju ništa. A Paul Auster doista je bio jedan od najboljih. Miljenko Jergović za svoj blog.

Utorak (14:00)

Nešto s Nebesima nije u redu

Dežulović: Pucanj u noći

Imam ja takvih primjera na pucanje. Pardon, bacanje. Početkom godine, na primjer, u isto vrijeme kad je anonimni Baby Lasagna upao na Doru, a hrvatski rukometaši u Mannheimu tražili “pomoć Duha Božjeg”, Hajduk je s novim trenerom nanizao dvadeset utakmica bez poraza, pa kao jesenski prvak na punom Poljudu dočekao drugoplasiranu Rijeku s ogromnih šest bodova prednosti na tablici – i nezamislivih sedam ispred trećeplasiranog Dinama! – već slaveći prvi naslov nakon dvadesetak godina. I čega se onda dosjetila Torcida? Na sjevernoj tribini razvili su gigantsko raspelo, uz veliki transparent – “Isuse na nebesu, daj pomozi bijelom dresu!” Dalje znate i sami: Hajduk je tu utakmicu – bum! bum! – izgubio 1-2, nanizavši uskoro fantastičnih pet poraza zaredom, eliminiran i iz kupa i iz trke za naslov. Boris Dežulović za N1.

Ponedjeljak (12:00)

A duh palanački

Basara: Središte geopolitike

Opštepoznato je, mada se neprestano zaboravlja, da zloduh palanke nema veze s veličinom naselja i udaljenošću od tzv. metropola i kulturnih centara. Palanka, to je skučeno stanje duha obuzetog večnim strahom od sopstvene senke – ne zaboravimo ni promaju – i neprijateljskog spoljašnjeg sveta, komplikovano lenjošću duha i tela, sklonošću hođenju utabanim putevima kojim se lakše ide (u propast) i – najpogubnije – čvrstom verom da je naš skučeni svet najbolji od svih mogućih svetova, kome ostatak sveta iz čiste zavisti radi o glavi.

Po mojoj slobodnoj proceni, najmanje 95 procenata svetske populacije (uključujući moju neznatnost) tavori u kaljuzi palanačkog duha – nije palanaštvo ekskluzivno srpski fenomen – nezgoda je (i to velika) što, za razliku od uređenijih delova sveta – koji iz meni nepoznatih, iako pragmatičnih razloga dopušta da glavnu reč vodi onih 5% kreativnih i sposobnih ljudi snažnih individualnosti – srpski palančani tradicionalno uspevaju da tih 5% onemoguće, ubiju ili proteraju iz zemlje, pa da ih – kad više nisu opasni po palanku i Cincarsko-kalbursku čaršiju – resahrani u Aleji zaslužnih građana ili im priredi milionski sprovod, kao Đinđiću.

Ako mene pitate, najbolju definiciju srpske palanke dao je, inače Srbima prilično sklon, Henri Kisindžer, koji je u jednom razgovoru rekao princezi Jelisaveti, citiram po sećanju: „Vi Srbi mene podsećate na dečaka koji se stalno namešta da ga šutiraju u guzicu, da bi posle jadikovao nad zlehudom sudbinom“. Svetislav Basara

Ponedjeljak (01:00)

Prilika za restart ljevice

Starešina: Jedini izazov za Plenkovića znati je nositi se s malo podrezanim egom

Povoljan je vjetar za HDZ-DP-ovu vladu europski politički trend skretanja udesno – od politika prema (ilegalnim) migracijama do zelenih politika. Geopolitički segment strateški je dobro trasiran i Hrvatskoj većinom zadan članstvom u EU-u i NATO-u, a Plenkovićeva ga vlada uglavnom školski provodi. Za DP tu nema osobitog prostora kreaciji, više mu je to test na kojem se može riješiti atributa ruskog igrača koji ga prati u medijima i političkoj javnosti. A sad ona gubitnička opcija za novu HDZ-DP-ovu vladu. Svaki korak u kojem DP precijeni svoju političku moć i iziđe izvan prethodno opisanih gabarita može vrlo lako izazvati još jedno Plenkovićevo ‘preslagivanje‘. Gašenje političkih ambicija pak vodi u brzo utapanje DP-a u HDZ-u. Za Plenkovića je jedini izazov znati se nositi s malo podrezanim egom. Višnja Starešina za Lider.