Jergović: Sve divizije pape Franje - Monitor.hr
04.05. (20:00)

On, koji je na okupu držao čovječanstvo

Jergović: Sve divizije pape Franje

Franjina vjera, koja je onda bivala vjerom Franjine vojske, bila je krajnje jednostavna. Ubitačno jednostavna po sve njezine neprijatelje. U njoj nije bilo iznevjeravanja. Ali je bilo nečega drugog, veoma važnog: Franjo je bio čovjek snažne imaginacije, bio je čovjek knjige i književnosti, koji je jasno lučio što je u tekstu pljeva vremena, a što je njegova bit. Sve što u svetim pripovijestima njegove vjere nije bilo od čovjeka, ovakvog kakav on danas jest, od ljubavi Božanske i ljudske, i od neporecivog bratstva čovječanstva, sve što je u svetim pripovijestima izmicalo temeljnim načelima kršćanstva, jer je naprosto prikazivalo zbilju neke vrlo davne i mitološke prošlosti, za Franju bi prestajalo da važi. One večeri kada se prikazao na prozoru našega svijeta, Franjo je rekao: dobravečer! Obratio se, dakle, svima jednako. I sljedećih je dvanaest godina bio čuvar takvog zajedništva i jednakosti. Miljenko Jergović za svoj blog


Slične vijesti

Subota (14:00)

Još da nas Ustav štiti od batina...

Dežulović: Jedne kolovoške noći Andrej neče dobro proći – Naša država – naša pravila

Čija država, Plenkoviću, čija pravila? Država kojoj si predsjednik Vlade, i u kojoj se “našom državom” i “našim pravilima” prijeti svima koji misle drugačije od ideologa i batinaša kolovoške kulturne revolucije – i da: njihovih inspiratora i pokrovitelja – već ima jasno zapisana pravila. Ta se pravila, zanimat će te možda, zovu još i Ustav Republike Hrvatske, u čijim “izvorišnim pravilima” stoji, recimo, kako je državna opstojnost hrvatskog naroda “očitovana u odlukama Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske 1943. godine”. Kad netko piscu, štićeniku tih pravila, zaprijeti s “naša država, naša pravila”, on tim “pravilima” ne prijeti samo piscu, već cijeloj državi. Osim ukoliko ustavni poredak u međuvremenu već nije srušen, o čemu bismo svakako voljeli biti obaviješteni, to je potpuno jednako “prijetnja s ciljem nasilnog rušenja ustavnog poretka” kao što je to telefonska prijetnja predsjedniku Vlade ili grafit na Banskim dvorima.

Prijetnja koju su te noći ispisali na zidu jednog novozagrebačkog nebodera mnogo je stoga gora i opasnija: Miljenko Jergović, naime – kao i svaki slobodni građanin Republike Hrvatske – samo je jedan, neponovljiv i nezamjenjiv, dok smo premijera do sad imali dvanaest… Boris Dežulović za Novosti.

01.09. (22:00)

Rekli su im da se nose

Jergović: Melita Vrsaljko ili za koju smo Hrvatsku, onu Ivane Orleanske ili ovu Cece Arkanove?

Njezinom pokušaju da organizira Nosi se festival suprotstavila se skupina lokalnih nasilnika. Vođa im je, navodno, bivši branitelj – što u zemlji s pola milijuna bivših branitelja nije neko čudo – dok ostali nisu ni stigli biti branitelji. Legitimirali su se kao ustaše, jer su se glasali pokličem koji je ustaški, i prijetili su nasiljem Meliti Vrsaljko, zatim je udarali, nazivali je kurvom. Činili su joj sve ono što se inače radi Ivani Orleanskoj, samo što je još nisu spalili. Policija je stajala sa strane i odbijala je reagirati na njezine pozive u pomoć. Rekli su da joj je najbolje da napusti grad, jer ne mogu joj garantirati sigurnost. Policija je, dakle, u Benkovcu, ne samo pasivno, nego i aktivno sudjelovala u pokušaju protjerivanja jedne građanke.

Pa što je onda, zapravo, povod zabrane Nosi se festivala u Benkovcu? Prvo, treba zabraniti sve što nije tompsonovsko, ustaško ili crkveno. Sve što na bilo koji način vonja na kulturu ili na knjige. Treba zabraniti svijet u kojem postoji još čuđenje nad tim da ima budala koji pastrve uzgajaju u moru, a naranče sade po madžarskim pustarama. I drugo, možda važnije: ovo je zabrana Melite Vrsaljko. Policija je rekla sve o motivima zabranitelja predloživši napadnutoj da napusti grad, jer da joj ne garantiraju sigurnost. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske se time oglasilo kao visoki pokrovitelj “braniteljske” manifestacije u Benkovcu. Miljenko Jergović za svoj blog

28.08. (22:00)

Loš tjedan za Miljenka

Miljenka Jergovića prvo verbalno napali na ulici, a sad mu ispisali prijeteću poruku na fasadi

  • Pisac Miljenko Jergović objavio je na Facebooku prije par dana da je verbalno napadnut u blizini Džamije (HDLU) u Zagrebu: “Oko 13 i 45, sjedili smo i pili kavu ispred Frakturine knjižare. Iz pravca Džamije, Trga Kulina bana, Trga žrtava fašizma, naišao je stariji par, gospodin s psom i gospođa za njima. Zapiljila se u mene dok sam mirno sjedio za svojim stolićem, kao da sjedim u bilo kojem europskom gradu i izgovorila: ‘Govno!’ (Slobodna)
  • Na fasadi zgrade u kojoj živi osvanuo je grafit: “Jedne kolovoške noći Miljenko neče dobro proći – naša država naša pravila”… o incidentima piše sam Jergović na svom Facebooku, kazavši da ne želi uvlačiti policiju u ovo, ali da hoće javno obznaniti napade na njega (Index)
  • Možemo mu pružilo podršku: “prijetnje Jergoviću predstavljaju opasan čin zastrašivanja i pokušaj uvođenja fašističke retorike “naša država – naša pravila” u javni prostor. Nedvosmisleno poručujemo: Hrvatska ne može biti zemlja u kojoj se pisce, novinare, umjetnike i građane obilježava i zastrašuje zbog njihovog mišljenja ili identiteta. Ovo je pitanje opstanka RH kao demokratske države” (Index)
  • Orešković o prijetnji Jergoviću: Iza toga stoji HDZ, koji Hrvatsku pretvara u proustašku paratvorevinu (N1)
  • Stigla zanimljiva reakcija iz Vlade: ‘Upravo su premijer i ministar išli pisati prijeteće poruke Jergoviću’, uz osudu prijetećih poruka (tportal)
27.08. (20:00)

Osim ako jesmo

Jergović: Kako je odavno propao hrvatski nogomet, a da mi toga nismo svjesni

Još od kraja devedesetih, Hajduka od kasnoljetne katastrofe u utakmicama protiv albanskih, irskih, slovačkih klubova spašava uglavnom sreća u žrijebu koji mu, recimo, nanese – Everton. A protiv Evertona nije sramota izgubiti. Isto je, međutim, i s drugim hrvatskim klubovima, uz poluizuzetak zagrebačkog Dinama. Dinamo se, naime, uspijeva katkad nositi s klubovima boljim od sebe. Naročito ako ga podcijene. Inače završi kao protiv Bayerna, i još bude sretan što su mu Bavarci zabili 9, a da su ozbiljnije igrali, zabili bi mu barem 12. Prvi razlog zašto naši klubovi gube jest taj što u Hrvatskoj ne postoji nogometna liga unutar koje bi se mogla stvoriti ozbiljna natjecateljska konkurencija. Što onda znači i to da ne postoji pretpostavka da se od živoga muškog mesa, što se pokupovalo na kojekakvim nogometnim tržnicama, formiraju ozbiljni tipovi. Hrvatska liga je premalena, a pritom u njoj jedva da uz Hajduk (najveći hrvatski klub) postoje još tri-četiri kluba (Dinamo, Rijeka, možda Osijek i Istra) koji imaju svoje navijače. Klubovi bez navijača (primjerice Lokomotiva ili Gorica) zgodni su sparing partneri u prijateljskim utakmicama, ali oni ne mogu činiti ligu. Miljenko Jergović za svoj blog (piše valjda za one koji ne prate ili one koji se još uvijek nadaju)…

19.08. (21:00)

Pusti propovijedi i vrati se radije repestaciji, izborniče...

Jergović: Propovjednik Zlatko Dalić i njegovi protimbenici

Slušao sam propovijed laika Zlatka Dalića u Svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske i danima, vrlo pažljivo, po društvenim mrežama i medijima pratim reakcije ljudi. Dok za Dalića nisam siguran da sasvim zna i da razumije ono što je izgovorio, siguran sam da i sinjski fratri, i njihov provincijal, i splitsko-makarski nadbiskup vrlo dobro znaju i razumiju što ovim riječima kane izazvati. Mir i dobro, sigurno ne! Zlatko Dalić nije obrazovan čovjek, govori s mukom, nije na početku rečenice baš uvijek siguran što će reći na kraju, jedan je od onih ljudi koji nedostatak sadržaja, manjak svijesti o sadržaju, nadomještaju oštrinom iskaza. Dalić nije nikad živio ni radio, niti je loptanju dečke učio u slobodnim zemljama Zapada, pa ne može ni razumjeti što zapravo znači i u što vodi kleveta o “glasnoj manjini” i laž o onima koji “ne vole i neće Hrvatsku”, kao ni korporativistički poklič o “našoj Hrvatskoj” u kojoj smo samo “mi Hrvati”. I tu dolazimo do nečega što biva važno. Godinama on je radio u Saudijskoj Arabiji, u klubovima Al Faisali i Al Hilal. Radio je, dakle, u zemlji u kojoj nema crkava, njihova je izgradnja zabranjena, kao što su zabranjeni križ, Biblija, ikona, ili svete sličice u bilo kojem obliku… Miljenko Jergović za svoj blog.

14.08. (19:00)

Na nebeskom svemrežju

Jergović: Moja pokojna majka s AI razmjenjuje izraze međusobnog suosjećanja

Moja mati bila je predana Facebooku. Imala je onaj veliki PC, s tastaturom, mašinom i monitorom, pa bi na njemu po cijele noći komunicirala sa svijetom. To joj je promijenilo posljednje godine života. Ona, koja je oduvijek živjela u usporednim stvarnostima, i imala je jedan stvarni život koji nije priznavala, i drugi koji je bio poprilično fikcionalizirana, da ne kažem lažna prefabrikacija tog života, ali na čijoj je istinitosti insistirala, tjerajući i sve nas oko sebe da u to vjerujemo, s Facebookom je dobila sredstvo potpunog samoostvarenja.

Kako bi to izgledalo, da je poživjela, pa da je nabavila pametni telefon? Takvih je telefona bilo 2012, ali nisu se po Sarajevu još tako masovno proširili da bi si i ona nabavila jedan. Moja mati, da je doživjela aktualno širenje i konfekcioniranje Artificial Intelligence po internetu i diljem zbilje, ona bi konačno dobila potvrdu kako su njezini doživljaj i tumačenje stvari zapravo potpuno usklađeni sa stvarnošću. Toga sam postao svjestan prije nekoliko mjeseci, kada smo u Ljubljani pobjegli od kiše u jedan fini caffe na Tromostovlju, gdje je Ana krenula postavljati pitanja Umjetnoj Inteligenciji. Sa strojem je razgovarala kao da je živ. Zahvaljivala je na odgovorima, a on je bio sretan što joj se našao na pomoći. Onda bi on nešto krivo odgovorio, pa bi ga Ana ispravljala. AI se tad ispričavao, obećavajući da se sljedeći put biti pažljiviji… Miljenko Jergović za svoj blog.

09.08. (09:00)

Kad te stigne sve što godinama puštaš u odvod

Jergović: Zašto je dobro s vremena na vrijeme prazniti septičku jamu

Dogodila nam se nezgoda u kući na selu. U prizemlju je, u takozvanoj donjoj kupaonici, podni sifon počeo vraćati vodu. Ti se gore tuširaš, pereš suđe, ili nešto treće radiš, a on ti u prizemlju sve to vraća. Nezgodna stvar, dakle. Ana odmah nazove službu hitnih intervencija. Javi joj je mlađi muški glas, kaže joj, moram li baš sad, baš sam mislio s curom na Kupu, na kupanje. Ana pita možete li sutra ujutro. On oduševljen može… priča Miljenko Jergović u novijoj kolumni, kazavši kako im je ipak na kraju pomogao susjed: Unaprijed dogovorena cijena Ivekova posla unutar je logike zajednice. Zahvaljujući njemu i njegovom pedesetak godina starom IMT traktoru i cisterni, još uvijek postoji društveni okvir unutar kojeg živimo. Hrvatska nisu ni Vlada, ni policija, ni ono što nam donose još uvijek skoro demokratski izbori. Hrvatska nije manijak koji će vam na neviđeno isprazniti septičku jamu za tristo eura, ni ona dvojica nogometnih navijača, jedan dobar, drugi zao, koji koordinirano podižu cijenu vašeg straha od govana. Hrvatska je suhonjavi, sredovječni ili malo stariji mještanin, upečatljivog turopoljskog naglaska, fino distanciran, koji obavlja posao bez kojeg bismo bili izgubljeni i bez kojeg više ne bi bilo ni društvene zajednice, ni Hrvatske.

05.08. (20:00)

Zahvaljujući Spielbergu ne idem dalje od plićaka

Jergović: Steven Spielberg i pedeset godina straha od morskih pasa

Alfred Hitchcock majstorski se poigravao snovitošću čovjekova života. A umio je na takav način uobličiti stvarnost svijeta, da se ona, ta stvarnost, savršeno uklopi u život njegova gledatelja. To što je sve kod Hitchcocka tako stvarno mogućim će učiniti da kod njega sve bude i tako strašno. Nikada nijedan horor film ne može biti tako strašan kao “Psiho” ili kao “Prozor u dvorište”, jer je horor ustvari operni žanr, u kojem su strahote daleko od stvarnosti. Stvarnost je u filmu i u književnosti teško uobličiti. A “Ralje” Spielbergove film su savršeno uobličene stvarnosti, koji, u odnosu na Hitchcocka, donosi i nešto krajnje subverzivno: razara jedan kolektivni raj. Raj mora, ljeta, turizma, visoke potrošnje, iluzije o životu…

Usput, eto, razara i pojedine privatne rajeve. Nikada više neće on snimiti takav film. Niti će takvi filmovi, ili takve pripovijesti unutar suvremene kulture, ubuduće biti česte. Steven Spielberg je prije upravo pola stoljeća, 1975. godine, stvorio planetarni strah od morskih pasa, od ajkula. Naravno da su se ljudi i ranije plašili da ih ne pojede ta uistinu rijetka morska zvijer, jedina – uz neprijateljski raspoloženu vojsku i policiju – koja čovjeka nalazi samog i potpuno nezaštićenog, i koja će ga izjesti bez ikakvog pitanja i dvojbe. Ali to nije bio ozbiljan strah, jer nije postojao mit, nije postojala velika priča. Miljenko Jergović povodom 50. obljetnice Ralja.

04.08. (00:00)

Tomejto, tomato

Jergović: Prezir koji i danas osjećam prema Zlatku Crnkoviću

Prezir koji i danas osjećam prema Zlatku Crnkoviću, nesumnjivome zaslužniku i besmrtniku hrvatske kulture i književnosti, tiče se one nepregledne razredne mase koja se smije mojim riječima i izgovoru. U njemu sam, onako starom i vekivečnom, gospodstvenom i uznositom, uvjerenom Hrvatu spremnom da se istoga časa proglasi za Židova čim mu netko opsuje majku, i da tom huliganu uzvrati optužbom za antisemitizam, prepoznavao to nepregledno more svojih vršnjaka, predvođenih učiteljicom Aidom Alibegović, pred kojima sam bio nemoćan, poražen i u baš svakoj prilici ponižen, jer im se nisam umio prilagoditi, pa koliko god bih govorio i pisao paradajz i pavlaka, u mojim se riječima čulo rajčica i vrhnje. Nevjerojatno je, zapravo, koliko sam kao zreo čovjek bio nesposoban da u tome što mi se događalo vidim išta osim onoga što sam doživio kada sam u Sarajevu polazio u školu. Miljenko Jergović za Express

30.07. (15:00)

Hrvatski filme o morte

Jergović: Igor Bezinović i lakrdija s kojom otpočinje militarizacija društva

Ovogodišnja Pula do kraja je razotkrila dvije suprotne tendencije u hrvatskoj kinematografiji. Prva je da hrvatskog filma nestaje, i da je to posljedica dugogodišnje kulturne politike. Ovo se dogodilo i zbog načina financiranja, i zbog načina žiriranja projekata, ali ponajprije, vjerojatno, zbog političke cenzure i činjenice da stilski, tematski i ideološki okvir i granice dopuštenog u hrvatskome filmu uglavnom određuju dragovoljačke udruge, Crkva i rigidna desnica. Snimajući o onom što je dopušteno i na načine koji su dopušteni, hrvatski autori stvaraju filmove koji nikome više nisu potrebni, osim HAVC-u i njegovim komesarima. Druga je tendencija da za to vrijeme gerila stvara mimo reda i pravila, uglavnom dokumentarne i poneki žanrovski bastardni film.

Igor Bezinović je, nakon “Kratkog izleta”, na isti način, mimo logike hrvatske kinematografije i kulture, snimio i svoj drugi film, i njime je trijumfirao na Festivalu u Rotterdamu. Kao prvi hrvatski pobjednik u povijesti, naravno. Premda hrvatske pobjede bivaju pretočene u režimski projektiranu svenarodnu ekstazu, ova je bila jedna od onih neželjenih. Film o rađanju fašizma i militarizma nikako ne može biti drag našim desničarima. Oni ne vole da se o tome ružno govori, a pogotovo da se s time zafrkava. Miljenko Jergović za svoj blog.