Jerry A. Coyne: Religija i znanost nisu spojive - Monitor.hr

Slične vijesti

Ponedjeljak (23:00)

Intervju s optimistom

Velimir Šonje intervju: U ekonomskom smislu kroz pandemiju smo prošli izvrsno

Nitko ne može znati kako će se ovo stoljeće razviti i jedino možemo biti sigurni da će i u njemu biti i dobra i zla, i slobode i diktature, pa će nam trebati neke nove naočale da ih uspješno razlikujemo. I trebat će jako puno pameti da se, kao ipak mali narod, u svemu tome uspješno snađemo… U ekonomskom smislu kroz pandemiju smo prošli izvrsno. Vratili smo se na razinu ukupne ekonomske aktivnosti iz 2019., imamo oko jedan posto više zaposlenih nego prije pandemije, realne plaće su veće, i sve smo to postigli unatoč velikoj ulozi turizma koji je teško stradao prošle godine… Dobar i poduži intervju dao je Velimir Šonje za Slobodnu Dalmaciju. Ne ostanite na uvodu koji je mlak, glavno dolazi kasnije.

15.11. (22:00)

Hrvatski velikani

Boris Dežulović: Ne biva fašizam kad ima dovoljno fašista, nego kad ima dovoljno malograđana koji će ih dočekati cvijećem

Najradije bi citirali cijeli intervju da možemo pa evo tek jedna misao: Trideset pet godina borim se da prezrenu psovku uvedem u hrvatski književni standard. Psovka je stilska figura, ne postoji način da se, recimo, bijes iz nemoći zbog ubijanja Vukovara i ubijanja svake ideje društva izrazi već i drugačije, a kamoli bolje nego psovkom. Kažu, „šokantno“. Dobro jutro, naravno da je šokantno. Ako vam već nije šokantno što je poslijeratni slobodni Vukovar točno dvostruko manji od prijeratnog i neslobodnog. Ne dakle neko ličko selo, ne neka dalmatinska vukojebina, ne neki pučinski otok, nego jedan ozbiljni industrijski grad, štoviše Grad Heroj, u čije je balzamiranje država ulupala milijarde novaca. Čovjek bi morao biti najmanje časna sestra Karmela od Presvetog Srca Isusova da na to ne zaurla psovkom. Naravno da za psovkom onda s druge strane posežu i nepismeni anonimni siromasi, ali oni to ne rade iz osjećaja nemoći, nego upravo iz osjećaja moći. Po čemu je, uostalom, „jebo vas Vukovar“ nedostojna i ružna psovka, a nije nedostojna i ružna psovka kad premijer Plenković nekidan, vidno se dosađujući, ravnim i anemičnim encefalografskim glasom izgovori kako je „Vukovar naše nadahnuće, trajna obaveza i zalog bolje Hrvatske“? Jebali ga đuture i nadahnuće i trajna obaveza i zalog bolje Hrvatske. Ja se ispričavam… – priča kao da piše Boris Dežulović u intervjuu za Tacno.net a sa njim je razgovarao Boris Pavelić.

15.11. (10:00)

Predsjednik starog kova

Mesić: Ja bih nazvao Sanadera, a on bi rekao ‘Znam što želiš, već je smijenjen’

  • Zoran Milanović pokazao je u ove dvije godine osebujan stil. Što kažete na njegovu komunikaciju?
  • Ja mislim da je takva komunikacija nedozvoljena, ali ja polazim od toga da ne može ministar svome vrhovnome zapovjedniku i predsjedniku Republike upućivati poruke da podnese ostavku, poruke da je medicinski slučaj. Kada bi se to dogodilo u moje vrijeme znate što bih ja napravio, ja bih pozvao Sanadera i rekao: „Ivo“, a Sanader bi već rekao: “Znam, znam što želiš reći, već je smijenjen.”
  • To je zato što ste vi i Sanader dobro funkcionirali, u ovom slučaju nemamo dobru kohabitaciju. Oni se kontinuirano svađaju i to ne prestaje.
  • Pa morate znati mi smo bili različite političke opcije, ali smo bili u kohabitaciji. Dakle, mi smo mjesečno uvijek imali zajednički ručak. Jednom je bilo kod predsjednika Vlade, jednom kod predsjednika Sabora i jednom kod mene i onda se to opet ponavlja. Nas troje smo se nalazili i javnost nismo s time opterećivali, ali smo između sebe ljudski mogli komunicirati stvari.
  • Jeste li se vi cijepili?
  • Dva puta.
09.11. (18:00)

'Izgradili smo kulturu smrti, groblja i lampiona'

Dežulović: Država je pozvala na linč. Sad je kod Bujanca tisuću ljudi s bakljama

Ovakve sam reakcije, naravno, i očekivao, nije mi prvi put, ali i pored tridesetpetogodišnjeg iskustva zatekli su me razmjeri javne dijareje. Samo pod objavom Velimira Bujanca na njegovom Facebook profilu, recimo, nakotilo se tisuću i sto komentatora s bakljama i vilama. Imam sačuvane screenshotove svih tisuću i sto komentara, lijepa je to i bogato ilustrirana monografija o Hrvatskoj 2021. Nije isto kad na linč jednog izdajice poziva kojekakav patuljak kojega blatnjava bujica nanese na televiziju, i kad na linč poziva Država. Kad na linč poziva Država, to je legitimna mobilizacija za obrambeni rat, koji ulazi u ratni staž i honorira se penzijama, ordenima, carinskim olakšicama i radnim mjestima u županijskim upravama. Tada je onih tisuću i sto komentara s Bujančeva Fejsa zapravo integralna deklaracija o Domovinskom ratu, i da sam ja vlast, djeca bi je u školi učila napamet. Intervju s Borisom Dežulovićem na Indexu.

05.10. (20:00)

Govor mržnje postaje pravilo

Govor mržnje posljedica je deinstitucionalizacije

Komentari, govor mržnje, dezinformacije i regulacija javne komunikacije naziv je nedavno održane konferencije. Jedan od glavnih govornika na konferenciji bio je i Paolo Mancini, redoviti profesor na Odsjeku političkih nauka Sveučilišta u Peruggi, autor mnogih knjiga i članaka iz područja komunikacijskih znanosti. U razgovoru za Kulturpunkt govorio je o izazovima opadanja utjecaja društvenih institucija poput države, političkih partija i medijskih organizacija na medijske sustave koji nastupaju uslijed tehnoloških promjena. Rekao bih da je govor mržnje proizvod, a ne dimenzija iz koje se može pokrenuti studija. Govor mržnje je posljedica polarizacije, a također je i posljedica deinstitucionalizacije. Ako kontrola ne postoji, ako nitko nije odgovoran ni za što napisano ili rečeno u novim medijima, govor mržnje postaje sve rasprostranjeniji. Iako pesimističan, nada da se govor mržnje suzbije i dalje postoji, i to u individualnoj odgovornosti, u čemu veliku ulogu ima obrazovni sustav.

03.10. (10:00)

'Prevencija je najučinkovitija ako je edukacija uključena od vrtićke dobi'

Sarnavka: Čitav sustav zaštite djece treba rekonstruirati

Čitav sustav zaštite djece treba rekonstruirati, ne samo sudstvo. Centri za socijalnu skrb trebaju biti adekvatno ekipirani da na miru i dubinski mogu ući u svaki slučaj. I to nakon ozbiljne i kvalitetne edukacije koja pojašnjava postulate međunarodne legislative i ovjerene znanosti. Neka djeca podvrgnuta su mnogobrojnim vještačenjima, s vrlo različitim zaključcima stručnjaka/inja. Neka djeca žrtve su ovrha koje se provode, po meni, na osobito okrutan način. Ako desetina policajaca dolazi i uzima dijete a ono vrišti i vrlo često završava na hitnoj pomoći ili u psihijatrijskoj ustanovi kako bi se smirilo, nitko mi ne može reći da se to događa u interesu djeteta. Pravosuđe dolazi na kraju i njegova je odluka konačna, ali je često tek prihvaćanje mišljenja drugih institucija. Sanja Sarnavka u intervjuu za Lupigu.

13.09. (20:00)

Ua, izdajnik! Ustaša!

Vuk Drašković: Vrh SPC-a i vlada crnogorska ranili su i zgazili Cetinje

U načinu na koji je ustoličenje izvedeno nema nigde Hrista niti ima trunke dobre namere. Hristos je naređivao da se u kuću koja te neće ne ide i pogotovo da se ne ide nasilnički… Mi treba da oborimo glave od sramote svi Drašković brani Srbiju i svaljuje krivicu na Rusiju: Provladini mediji u Srbiji su već u 11 sati 4. septembra objavili da tog nasilničkog ustoličenja na Cetinju neće biti. Tokom noći stigao je neki veliki pritisak sa nekog moćnoga mesta, a to po meni nije Beograd. I sam Beograd je bio meta toga pritiska. (A koje je to mesto?) Proruski blok u parlamentu CG. Lideri toga bloka su, kad je Putin bio u Beogradu i kad ih je primio, izjavili da je Rusija matična zemlja, ne Srbija, Srba u Crnoj Gori. I da njihov predsednik nije Vučić ni Đukanović već Putin… (Citira zezanje Cetinjanja uz smijeh) Imali smo mi dostojne i nedostojne metropolite. Ali ovo je prvi koji nam je dostavljen. Odsad kad god ugledaju helikopter će reći “Slava mu i milost”. O srpskom svetu (Za Vulinove izjave) Gluposti! Gluposti! E, pa teško tom srpskom svetu… Zanimljiv razgovor.

07.09. (15:00)

Sajaj i bijeda tabloida

Sanja Modrić: Intervju sa znanstvenicom koja se bavi fenomenom prostitucije: ‘Uredništvo Slobodne i dalje ne razumije u čemu je problem’

U intervjuu s dr. Ivanom Radačić, članicom i bivšom predsjednicom petočlane radne skupine UN-a zadužene za pitanja diskriminacije žena u zakonima i praksi Sanja Modrić razgovarala je o slučaju psihologinje koju je Slobodna Dalmacija odlučila medijski linčevati zbog njezine prošlosti u kojoj se bavila prostitucijom. Znanstvenica koja se bavi temom prostitucije sažela je problematiku medijskog pristupa u tri točke riječima: “Prvo, nedopustivo je, a i nezakonito, da novinar uopće piše o prekršajnim postupcima u kojima je nastupila rehabilitacija, a na to ga je i sud upozorio. Drugo, u tekstovima su navedeni detalji koji mogu rezultirati time da žena bude prepoznata u zajednici i onda stigmatizirana. Treće, ton tekstova je osuđujući, a ideje koje se promoviraju u neskladu su s normama zaštite ljudskih prava.” Intervjuira Sanja Modrić za Telegram

30.08. (21:00)

Ja sam u svom životu uvek bio Indijanac, nisam bio kauboj

Cane iz Partibrejkersa i tada vladika (danas patrijarh) Porfirije razgovaraju o rokenrolu i vjeri

Godina je negdje iza izlaska albuma Partibrejkersa “Sloboda ili ništa“, dakle iza 2007., koji se spominje u emisiji. Bez brige, nema previše dogme, već iskrenih vjerskih osjećaja i puno tipične lucidne priče Zorana Kostića Caneta, a i vladika/patrijarh Porfirije nije baš tipično crkveni lik.

01.08. (21:00)

'Ako ne možeš kroz vrata, uđeš kroz prozor'

Veliki intervju: Goran o Goranu

Goran Ivanišević dao je intervju za Telesport u kojem je otkrio manje poznate detalje iz svog života. Intervju koji je trajao sat vremena i 9 minuta teško može stati u jedan članak, no ono što se može jest izvući ono najbitnije: kako je tenis u početku igrao za druge, krajem 80-ih kada mu je sestra oboljela od hodgkinsovog limfoma pa je motiviran kao 300. igrač na ATP listi došao do četvrtfinala u Australian Openu, zatim o svojem autodestruktivnom ponašanju koje ga je koštalo uspjeha i koje danas kao trener bolje razumije, pa o treneru Bobu Brettu od kojeg je najviše naučio i s kojim je jednom imao trening u trajanju skoro 7 sati. Pobjede su slatke, ali nošenje s porazima ponekad je bilo jedva izdržljivo. Na kraju su se dotaknuli ozljeda, kojih je veliki tenisač imao mnogo. Ja san osvojia taj Wimbledon s puknutim ramenon i ćorav. Znači, minus dva i po na oba oka.