• 15.04. (14:00)

    Jurica Pavičić: “Pet Sematary” – solidno ostvarenje prema romanu Stephena Kinga

    Pet Sematary (krivo spelovanje je namjerno, “Groblje kućnih ljubimaca”) katalog je svega onog što čini srce imaginarija Stephena Kinga. Tu su i ljupki sjeverni gradić, i ljudska oholost, i kolektivna tajna, i nadnaravno koje kažnjava grijeh racionalnosti. Sve te motive redatelji Widmyer i Kölsch su skockali u solidan, neizuzetan, ali sasvim OK film. Autorima se može prigovoriti da u prvom dijelu stravu previše crpe iz fleš-bekova i snova, no prema kraju film postaje ozbiljni filozofski horor o smrti – piše Jurica Pavičić za Jutarnji.



  • Slične vijesti

    Jučer (23:30)

    Izgubljeno u prijevodu

    Potpredsjednik austrijske vlade nazvao Hrvatsku ‘grosse sheisse’, a od domaćih “suverenista” ni glasa

    Kad je Strache izgovorio svoje “grosse scheisse”, primjećuje Jurica Pavičić, u Hrvatskoj – muk nad mukom. “Tišina, nigdje nikoga, od sto glasa glasa čuti nije. Nikako da se jave svi ti nacionalisti i patrioti, suverenisti i državotvorci, borci protiv difamacija, etička sudišta i stožeri za obranu digniteta ovoga i digniteta onoga. Potpredsjednik vlade nama blize zemlje nazvao je, eto, našu suverenu republiku “velikim sranjem”, a najednom nikog nema da se pobuni i obrani njen dignitet.”

    Prekjučer (19:30)

    Girl power

    Polimac o novom filmu ‘Prevarantice’ – gledateljice su zadovoljne

    “Anne Hathaway je zgodna i otmjena i lovi samo krupne žrtve, stariju bogatu gospodu, dok je Rebel Wilson vulgarna otkačenjakinja, koja također lako nađe svoj plijen” kaže ukratko Nenad Polimac o novom filmu u kinima. Ocjenjuje da u filmu “sve konce drže dvije glavne glumice. Sudeći po smijehu u kinu, ciljna publika – gledateljice – bila je zadovoljna”.

    Četvrtak (17:30)

    Bilo jučer u Cannesu

    Tarantino u Cannesu prikazao svoj novi film – reakcije su od “skandalozno” do “bravura”

    “Tarantinov film ostavlja dojam hrpe šlaga ispod kojeg nigdje nema torte” – kaže Jurica Pavičić u Jutarnjem. Dragan Rubeša za Novi list piše da “ostaje etički dubiozna, pa čak i neukusna, Tarantinova odluka da dekonstruira masakr u Cielo Driveu i pošalje Mansonove sljedbenike na pogrešnu adresu, poštedjevši trudnu Tate i njenu škvadru. Ne samo zato što je Polanski živ”. Peter Bradshaw u Guardianu je dao filmu maksimalnu ocjenu, naglašava “ludu bravuru Tarantinovog filmaštva” i “užitak od trenutka do trenutka kojeg ovaj film pruža”. Na Rotten Tomatoes film zasad ima visokih 96%.

    Četvrtak (13:30)

    Još deblji hlad palmi

    Jurica Pavičić: Još nitko nije osvojio Zlatnu palmu triput – ove godine bi mogao

    U povijesti Cannesa nekoliko je režisera Zlatnu palmu osvajalo dvaput, još nitko triput. U ovogodišnjoj konkurenciji jedan je film koji bi svojim autorima mogao donijeti treću Zlatnu palmu – ‘Mladi Ahmed’ belgijske braće Jean-Pierrea (1951.) i Luca (1954) Dardennea, o momku iz liberalne arapske obitelji kojeg zaludi lokalni imam. Jurica Pavičić iz Jutarnjeg pogledao je film.

    Srijeda (11:30)

    Božja ruka redatelja

    Jurica Pavičić iz Cannesa: Dokumentarac ‘Diego Maradona’ – o probisvijetu i geniju

    Karizma heroja koji je ujedno i protuha tema je izvanrednog dokumentarca ‘Diego Maradona’ koji je u nedjelju prikazan na canneskom festivalu. Redatelj, Britanac Asif Kapadia napravio je dokumentarac sačinjen isključivo od arhivskih materijala, a koncentrirao se na samo sedam ključnih godina u Diegovu životu: između 1984. i 1991. kad Maradona igra u Italiji svoj najbolji nogomet u karijeri i kad je njegova karijera povezana uz Napulj, mafiju i droge – Jurica Pavičić, Jutarnji.

    20.05. (08:30)

    Jurica Pavičić iz Cannesa: Almodóvar je napravio svoj možda najbolji film u posljednjih deset godina

    Ovog petka na canneskom je festivalu prikazan njegov najnoviji film Dolor y gloria (Bol i slava), film koji je dosad možda i najbliži tom opisu. Riječ je o filmu kojeg dio kritike ne bez razloga naziva Almodóvarovim “Osam i po”. Kroz priču o krizi ocvalog umjetnika, naime, Almodóvar se vraća na epizode, slike i motive iz svojih formativnih godina, uključujući Madrid doba movide, odrastanje uz majku te buđenje homoseksualnosti.

    19.05. (15:30)

    Novčanica od milijun funti

    Jurica Pavičić: Ima jedan čarobni svijet

    “Biti viđeniji član HDZ-a uvodi vas u neki čarobni svijet usporedne hrvatske ekonomike u kojem je sve najednom ili besplatno ili neopisivo jeftino. Tvrdokorni trgovci, pregovaračke cicije i mrski gazde koji se s radnicima tuku za sto kuna povišice najednom se u prisutnosti tog čarobnog papirića pretvore u sebedajne, darežljive hadžije koji po svojim bližnjima prosipaju širokogrudne poklone. Tako vas darežljivi zastupnik tvornice autobusa najednom iz čista mira odluči počastiti Mercedesom, baš onakvim kakvog je vaš suprug oduvijek želio voziti”, piše Jurica Pavičić za Jutarnji.

    18.05. (15:30)

    Same here

    Jurica Pavičić: Ne, nije točno da su svi oni isti

    I zato imam potrebu ovdje, dva tjedna prije vjerojatnog debakla demokracije, reći: ne, nisu svi oni isti. I ne – nije točno da hrvatski građani nemaju za koga glasovati. Tko to tvrdi, taj izgovara sranje. Jer, možda nikad u povijesti hrvatske demokracije na izbornim listićima raznih opcija nije bilo toliko pametnih, duhovitih, stručnih, čestitih i pozitivnih ljudi kao što je to slučaj ovog svibnja, na ovim izborima. Krenut ću od one liste koja mi je osobno najbliža, a to je lista Zelene ljevice… – kao i uvijek inteligentno i s osjećajem zbori Jurica Pavičić u članku koji ne bi trebali preskočiti.

    13.05. (22:30)

    Vau

    Pavičić: U Cannes dolaze novi filmovi Tarantina, Almodovara, braće Dardenne, Wernera Herzoga, Terrencea Malicka, Gaspara Noea…

    Neupitni prvak među svjetskim filmskim festivalima, Cannes je desetljećima čvrsto držao primat probirući baš svaki film koji poželi: među režiserima je čak važila uzrečica da je bilo koji canneski off-program bolji od bilo kojega drugog festivala na svijetu. Selekcija je opaka tako da od istočnih kinematografija u svim canneskim dugometražnim programima film imaju samo Rumunji (dva), Rusi (dva) i Litva. Velike kinematografije poput poljske, češke i mađarske festival je ove godine potpuno zaobišao. Hrvatske i regije također nema. Festival počinje sutra. Jurica Pavičić, Jutarnji

    10.05. (17:00)

    Polimac: “Zavedi me ako možeš” sa Charlize Theron i Sethom Rogenom više je sitcom nego romantična komedija. Njegić: Koje ugodno iznenađenje

    I to je zapravo sve što je u svom minimalističkom osvrtu na Zavedi me ako možeš (Long Shot, 2019, ocjena: 7,2) rekao Nenad Polimac. Hvala bogu, uvijek postoji trailer.

    A postoji i kritičarski izuzetno produktivni Marko Njegić iz Slobodne Dalmacije: Odakle li se samo stvorio ovaj “feel good” film? Koje ugodno iznenađenje! Najgodnije ove godine zasad. I vjerojatno najbolja “čista” romantična komedija još tamo od “500 dana ljubavi” (2009.) i “Zalomilo se” (2007.). Levine je snimio inteligentnu i subverzivnu romantičnu komediju s oštrom političkom žaokom koja daje (in)direktan komentar na Ameriku od izbora Trumpa za predsjednika, ali je dovoljno žanrovski lepršava da ne zvuči kao “political statement”, unatoč aluzijama na izbornu utrku 2016., s Charlotte kao zgodnijom inačicom Hillary Clinton.

  • Slične vijesti

    Jučer (23:30)

    Izgubljeno u prijevodu

    Potpredsjednik austrijske vlade nazvao Hrvatsku ‘grosse sheisse’, a od domaćih “suverenista” ni glasa

    Kad je Strache izgovorio svoje “grosse scheisse”, primjećuje Jurica Pavičić, u Hrvatskoj – muk nad mukom. “Tišina, nigdje nikoga, od sto glasa glasa čuti nije. Nikako da se jave svi ti nacionalisti i patrioti, suverenisti i državotvorci, borci protiv difamacija, etička sudišta i stožeri za obranu digniteta ovoga i digniteta onoga. Potpredsjednik vlade nama blize zemlje nazvao je, eto, našu suverenu republiku “velikim sranjem”, a najednom nikog nema da se pobuni i obrani njen dignitet.”

    Prekjučer (19:30)

    Girl power

    Polimac o novom filmu ‘Prevarantice’ – gledateljice su zadovoljne

    “Anne Hathaway je zgodna i otmjena i lovi samo krupne žrtve, stariju bogatu gospodu, dok je Rebel Wilson vulgarna otkačenjakinja, koja također lako nađe svoj plijen” kaže ukratko Nenad Polimac o novom filmu u kinima. Ocjenjuje da u filmu “sve konce drže dvije glavne glumice. Sudeći po smijehu u kinu, ciljna publika – gledateljice – bila je zadovoljna”.

    Četvrtak (17:30)

    Bilo jučer u Cannesu

    Tarantino u Cannesu prikazao svoj novi film – reakcije su od “skandalozno” do “bravura”

    “Tarantinov film ostavlja dojam hrpe šlaga ispod kojeg nigdje nema torte” – kaže Jurica Pavičić u Jutarnjem. Dragan Rubeša za Novi list piše da “ostaje etički dubiozna, pa čak i neukusna, Tarantinova odluka da dekonstruira masakr u Cielo Driveu i pošalje Mansonove sljedbenike na pogrešnu adresu, poštedjevši trudnu Tate i njenu škvadru. Ne samo zato što je Polanski živ”. Peter Bradshaw u Guardianu je dao filmu maksimalnu ocjenu, naglašava “ludu bravuru Tarantinovog filmaštva” i “užitak od trenutka do trenutka kojeg ovaj film pruža”. Na Rotten Tomatoes film zasad ima visokih 96%.

    Četvrtak (13:30)

    Još deblji hlad palmi

    Jurica Pavičić: Još nitko nije osvojio Zlatnu palmu triput – ove godine bi mogao

    U povijesti Cannesa nekoliko je režisera Zlatnu palmu osvajalo dvaput, još nitko triput. U ovogodišnjoj konkurenciji jedan je film koji bi svojim autorima mogao donijeti treću Zlatnu palmu – ‘Mladi Ahmed’ belgijske braće Jean-Pierrea (1951.) i Luca (1954) Dardennea, o momku iz liberalne arapske obitelji kojeg zaludi lokalni imam. Jurica Pavičić iz Jutarnjeg pogledao je film.

    Srijeda (11:30)

    Božja ruka redatelja

    Jurica Pavičić iz Cannesa: Dokumentarac ‘Diego Maradona’ – o probisvijetu i geniju

    Karizma heroja koji je ujedno i protuha tema je izvanrednog dokumentarca ‘Diego Maradona’ koji je u nedjelju prikazan na canneskom festivalu. Redatelj, Britanac Asif Kapadia napravio je dokumentarac sačinjen isključivo od arhivskih materijala, a koncentrirao se na samo sedam ključnih godina u Diegovu životu: između 1984. i 1991. kad Maradona igra u Italiji svoj najbolji nogomet u karijeri i kad je njegova karijera povezana uz Napulj, mafiju i droge – Jurica Pavičić, Jutarnji.

    20.05. (08:30)

    Jurica Pavičić iz Cannesa: Almodóvar je napravio svoj možda najbolji film u posljednjih deset godina

    Ovog petka na canneskom je festivalu prikazan njegov najnoviji film Dolor y gloria (Bol i slava), film koji je dosad možda i najbliži tom opisu. Riječ je o filmu kojeg dio kritike ne bez razloga naziva Almodóvarovim “Osam i po”. Kroz priču o krizi ocvalog umjetnika, naime, Almodóvar se vraća na epizode, slike i motive iz svojih formativnih godina, uključujući Madrid doba movide, odrastanje uz majku te buđenje homoseksualnosti.

    19.05. (15:30)

    Novčanica od milijun funti

    Jurica Pavičić: Ima jedan čarobni svijet

    “Biti viđeniji član HDZ-a uvodi vas u neki čarobni svijet usporedne hrvatske ekonomike u kojem je sve najednom ili besplatno ili neopisivo jeftino. Tvrdokorni trgovci, pregovaračke cicije i mrski gazde koji se s radnicima tuku za sto kuna povišice najednom se u prisutnosti tog čarobnog papirića pretvore u sebedajne, darežljive hadžije koji po svojim bližnjima prosipaju širokogrudne poklone. Tako vas darežljivi zastupnik tvornice autobusa najednom iz čista mira odluči počastiti Mercedesom, baš onakvim kakvog je vaš suprug oduvijek želio voziti”, piše Jurica Pavičić za Jutarnji.

    18.05. (15:30)

    Same here

    Jurica Pavičić: Ne, nije točno da su svi oni isti

    I zato imam potrebu ovdje, dva tjedna prije vjerojatnog debakla demokracije, reći: ne, nisu svi oni isti. I ne – nije točno da hrvatski građani nemaju za koga glasovati. Tko to tvrdi, taj izgovara sranje. Jer, možda nikad u povijesti hrvatske demokracije na izbornim listićima raznih opcija nije bilo toliko pametnih, duhovitih, stručnih, čestitih i pozitivnih ljudi kao što je to slučaj ovog svibnja, na ovim izborima. Krenut ću od one liste koja mi je osobno najbliža, a to je lista Zelene ljevice… – kao i uvijek inteligentno i s osjećajem zbori Jurica Pavičić u članku koji ne bi trebali preskočiti.

    13.05. (22:30)

    Vau

    Pavičić: U Cannes dolaze novi filmovi Tarantina, Almodovara, braće Dardenne, Wernera Herzoga, Terrencea Malicka, Gaspara Noea…

    Neupitni prvak među svjetskim filmskim festivalima, Cannes je desetljećima čvrsto držao primat probirući baš svaki film koji poželi: među režiserima je čak važila uzrečica da je bilo koji canneski off-program bolji od bilo kojega drugog festivala na svijetu. Selekcija je opaka tako da od istočnih kinematografija u svim canneskim dugometražnim programima film imaju samo Rumunji (dva), Rusi (dva) i Litva. Velike kinematografije poput poljske, češke i mađarske festival je ove godine potpuno zaobišao. Hrvatske i regije također nema. Festival počinje sutra. Jurica Pavičić, Jutarnji

    10.05. (17:00)

    Polimac: “Zavedi me ako možeš” sa Charlize Theron i Sethom Rogenom više je sitcom nego romantična komedija. Njegić: Koje ugodno iznenađenje

    I to je zapravo sve što je u svom minimalističkom osvrtu na Zavedi me ako možeš (Long Shot, 2019, ocjena: 7,2) rekao Nenad Polimac. Hvala bogu, uvijek postoji trailer.

    A postoji i kritičarski izuzetno produktivni Marko Njegić iz Slobodne Dalmacije: Odakle li se samo stvorio ovaj “feel good” film? Koje ugodno iznenađenje! Najgodnije ove godine zasad. I vjerojatno najbolja “čista” romantična komedija još tamo od “500 dana ljubavi” (2009.) i “Zalomilo se” (2007.). Levine je snimio inteligentnu i subverzivnu romantičnu komediju s oštrom političkom žaokom koja daje (in)direktan komentar na Ameriku od izbora Trumpa za predsjednika, ali je dovoljno žanrovski lepršava da ne zvuči kao “political statement”, unatoč aluzijama na izbornu utrku 2016., s Charlotte kao zgodnijom inačicom Hillary Clinton.