‘Kapetan Fantastični’ – lekcija iz roditeljstva i lekcija iz života

Postoji li dijete koje na neki način ne zamjera svojim roditeljima zbog načina na koji su ga odgajali? Prestrogi, preliberalni, zaštitnički nastrojeni, hladni… Nisam roditelj i ne mogu ni zamisliti koliko je to teška zadaća. No imam roditelje i imam zamjerke prema njima, kao i neke svoje spoznaje koje su se rodile nakon što sam se osamostalila i počela živjeti svoj život. Odgoj sigurno ima jak utjecaj na razvoj karaktera i na neke odabire, no u nekom trenutku treba, umjesto svaljivanja krivnje na drugoga, preuzeti odgovornost za vlastiti život, zgrabititi uzde i krenuti svojim putem, u svom tempu.

Kapetan Fantastični jedna je takva priča, a započinje upravo ritualom odrastanja, najstariji sin Bodevan (George MacKay) ubija svog prvog jelena i jede njegovo sirovo, još kucajuće srce. Danas je dječak mrtav, a na njegovom mjestu je muškarac, kaže ponosno njegov otac Ben (Viggo Mortensen). Ova vrlo upečatljiva scena zapravo određuje ton filma (što bi rekao Mišo Kovač, svatko je kovač svoje sreće). Kakva je to obitelj koja ima takve rituale pitate se? To je obitelj Cash, koja je odlučila odgajati djecu u šumi, dalje od civilizacije, kapitalističko-konzumerističko-fašističkog društva koje po njihovom mišljenju zagađuje dječje umove. Čine je majka Leslie (Trin Miller) te šestero djece, osim Bodevana, tu su Kielyr (Samantha Isler), Vespyr (Annalise Basso), Rellian (Nicholas Hamilton), Zaja (Shree Crooks) i Nai (Charlie Shotwell). Svatko u obitelji ima zaduženja, ujutro Ben vodi vojničke vježbe, sami uzgajaju ili love svoju hranu, prave odjeću, a navečer oko vatre čitaju i vode rasprave koje ih potiču na kritičko razmišljanje, te sviraju. Ovaj alternativni način života izgleda gotovo idealno, dok ne otkrijemo da je majka bolesna i da je u bolnici počinila samoubojstvo. Tu dolazi do razbijanja sklada, a sve će pokrenuti Rellian koji prvi počinje propitivati očeva uvjerenja i način života koji im je, ustvari, nametnut.

Obitelj doživljava prvi susret s realnošću, sa “civilizacijom” kada se uputi na majčin sprovod. Primjećuju da su ljudi oko njih predebeli, lošije obrazovani od njih, loših navika i lijenih umova, ali isto tako postaje im jasno koliko se ne uklapaju u taj “normalni” svijet te koliko su ih roditelji od njega štitili, toliko da se u njemu uopće ne snalaze. Sve to vrijeme Ben pokušava očuvati ono što je toliko godina gradio, tvrdoglavo odbija promjene, ne tolerira tuđe dobronamjerne sugestije i ne dopušta djeci da sami donesu zaključke, te time zapravo gazi principe po kojima je živio i koje želi prenijeti svojoj djeci. Tek situacija u kojoj je ugrozio život jednog svog djeteta natjerat će ga da se trgne, progleda i da im konačno dopusti da sami odaberu što žele.

Viggo Mortensen odličan je u ulozi Bena, karizmatičnog i čvrstog vođe obitelji, zapravo malog “kulta” kojeg je izgradio oko sebe i uspijeva mu da u lik unese više karaktera nego što je to predvidio manjkavi scenarij. Doista nije bez veze bio nominiran za Oscara, Zlatni globus i BAFTA-u. On nosi film jer su likovi djece dosta nerazrađeni, a glumcima koji ih tumače fali iskustva. Zbog zanimljivih pitanja koja u filmu postavlja, te jednostavno ‘feel good’ osjećaja i simpatičnosti koje je unio u svoje djelo, propuste opraštam i redatelju Mattu Rossu. Oprostili su mu i u Cannesu gdje je za režiju dobio nagradu Un Certain Regard.

Mnogi će se gledajući Kapetan Fantastični zakačiti na ekscentričnost koja čini samo vanjski omot ovog filma, no on je kao cjelina jedna rijetka, topla analiza životnih odabira i uvjerenja, kao i kritika istih. Jer na koncu nitko nema priručnik za savršeno roditeljstvo i nitko od nas nema priručnik koji govori kako živjeti (da postoji ne znam ni tko bi se uopće držao pravila 😉 ). Svi samo vozimo kako najbolje znamo i umijemo.

Film se prikazuje u kinu Europa.