Dobar intervju, Al Jazeera
U velikom intervjuu najavljuje uvođenje investicijskih računa: Smatram novom ih važnom prekretnicom u razvoju tržišta kapitala. Očekujem da će mali ulagatelji dobiti alat pomoću kojeg će se lakše upustiti u kupnju i prodaju vrijednosnih papira, odnosno jednostavnije i slobodnije trgovati na tržištu. Prije svega, velika korist za male ulagatelje bit će u poreznom smislu jer je ideja da se sredstva na investicijskom računu ne oporezuju sve dok se ona ne počnu povlačiti s investicijskog računa na, primjerice, tekući račun. Investicijski računi imat će limit iznosa ulaganja do, primjerice 100 tisuća eura, što znači da će koristi od takvih računa imati mali ulagatelji. Međutim, cjelovita ideja uskoro će biti predstavljena i raspravljena s javnosti pa ćemo tek nakon zakonskih izmjena – koje očekujemo u sljedećoj godini – imati mogućnost otvaranja investicijskih računa. Poslovni
Prije 25-30 godina jazz u Hrvatskoj bio je svijet za sebe te da je imao vrlo malo dodira s ostalim glazbenim pojavama na našoj sceni, pogotovo onima neakademskima. Danas, na sreću, tomu više nije tako jer već dulje od 10 godina na našoj sceni svjedočimo brojnim sjajnim suradnjama i eksperimentima koji nedvojbeno jesu jazz, ali koji uvelike probijaju granice raznih žanrova, poput rocka ili elektroničke glazbe. NO Jazz i jest nastao na ideji promicanja žanrovske slobode i otvorenosti s posebnim naglaskom na jazz i improvizaciju, tako da su aktualna zbivanja kod nas, pa i šire u regiji, potvrda da smo pri pokretanju ovog festivala razmišljali na ispravan način. Mate Škugor uoči NO Jazz Festivala (Peti kupe i Močvara, od 9. do 15. studenog) za tportal
Boris Dežulović u razgovoru za Novu.rs su da se povijest frapantno ponavlja, jer se današnji svijet suočava sa sličnim problemima (uništena srednja klasa, krupni kapital, ponižena nacija) kao Njemačka 1920-ih. U kontekstu Srbije, ključni problem je što se zna protiv čega se bori (režima), ali nedostaje jasna vizija zašto i ideja “što poslije Vučića” (postvučićevska Srbija). Kritizira korištenje istih “svetosavskih” narativa protiv režima. Naglašava da je revolucija politika koja zahtijeva žrtvovanje osobnog komoda i “odlazak u šumu”, umjesto vođenja komotnih online revolucija. Povodom novog romana “Tko je taj čovjek?“
Povodom dokumentarca Treći svijet, Sacher govori o nastanku istoimenog albuma (1984.), ističući da je u trenutku izlaska bio neshvaćen i loše primljen kod publike i kritike. Opisuje ga kao “out of the box” projekt koji se suprotstavio komercijalnim očekivanjima benda da ponovi hit poput “Moja prva ljubav“. Priznaje da je album bio uzrok njegovog odlaska, jer su se članovi benda okrenuli jedni protiv drugih zbog loše recepcije. Ističe da je s Vješticama volio svirati po Europi (npr. u Njemačkoj) gdje su se dokazivali pred publikom koja nije bila opterećena njihovim “minulim radom” i jugoslavenskom glazbenom “mitologijom”. Pričao je o počecima u Azri, gdje je Štulića doživljavao kao mentora, čovjeka koji je posvećen poslu i radi 100 do 200 posto. Opisuje svoj život izvan Hrvatske (Poljska, Češka, Latinska Amerika) i kako je, putujući, doslovno vidio kako funkcionira “Treći svijet” (latinoameričke zemlje), što je za njega bilo “razočarenje”. Primjećuje da se ta klasna raslojavanja i nepovjerenje kasnije počinju prenositi i u Europu, uključujući Zagreb.
Novinar i kritičar Boris Postnikov govori o optužbama za “jugonostalgiju” nakon objave knjige Književna Republika Jugoslavija, pojašnjavajući da je cilj uspostavljanje slobode čitanja i kritike izvan strogih nacionalnih kanona. Prisjeća se rada u marketingu i uređivanja tjednika Zarez u vrijeme studentskih i aktivističkih prosvjeda. Govori o odnosu ljevice prema kapitalizmu te brani Hajduk i njegovu najuspješniju povijest pod petokrakom. Zaključuje da kritički osvrt na jugoslavenski period omogućuje učenje iz prošlosti, a da međunarodna prepoznatljivost postjugoslavenskih autora nadilazi domaće političke prepirke. Odbacuje optužbe o “jugonostalgiji” i ističe da se o Jugoslaviji danas smije govoriti samo negativno. Kritizirao je i Mirjanu Kasapović zbog, kako kaže, nepoznavanja književne teorije te dodao da su anacionalni autori poput Ugrešić i Matvejevića često bili žrtve nacionalističkih pritisaka. Novosti
Lačni na slovenskom znači ‘gladni’, a Franc je bilo najčešće ime u Mariboru. Bili smo gladni pravog rocka. A Franza smo policajcima opravdavali obožavanjem kompozitora Franza Liszta. Današnji su mladi hrabri bendovi samo ispod radara najkomercijalnijih medija, pa izgleda da nema bunta. Ima ga. Internet je pun odličnih mladih buntovnih autora. Moji su politički stavovi poznati. Liberte. Egalite. Fraternite. Antifašist sam, feminist i ateist. U ljudima cijenim njihovo znanje, talent, duhovitost i empatiju – kaže Zoran Predin za tportal. Za Jugoslaviju kaže da se i on prije raspada nadao ekonomskoj konfederaciji, čiju inačicu predviđa jednog dana kada sve bivše države uđu u EU. Tada će je napustiti i formirati neutralni blokovni sistem, vjeruje. Pričao je i o glazbi.
Mišković je od 2012. godine predsjednik i vlasnik HNK Rijeka koju je tada preuzeo u financijskoj krizi. Prošlogodišnji prvaci trenutno su predzadnji na tablici. O čemu je pričao vlasnik u intervjuu za Novi list:
Prije priznanja Hrvatske, Tuđman se uplašio. HOS-ovci su donijeli top pred Starčevićev dom kod Esplanade, u crno obučeni, naoružani do zuba, i Tuđman se uplašio – ako dođe do sukoba između privatne vojske, a HOS je bio privatna vojska Hrvatske stranke prava, i Zbora narodne garde, imat ćemo sukob u našem hrvatskom korpusu i nema ništa od priznanja. Zvao je Jožu Boljkovca, Jožu Manolića i mene. I kaže: što da radimo? Mi kažemo: „Najbolje je raspustiti HOS jer to je ionako privatna vojska, ne može jedna država imati više vojski.” HOS-u treba još puno toga znati. Prvo, otkuda njima oružje? Oružje im je prodavao Janez Janša, novac su dobivali iz inozemstva ili od donatora u Hrvatskoj, ali najviše iz Kanade, Australije, Amerike… Stjepan Mesić za Nacional kaže da oni nisu zapravo koristili pozdrav ZDS, barem ne javno te da im se ideologija prišila kasnije… (dok istovremeno Viktor Ivančić iz osobnog iskustva svjedoči da su ga koristili u vojsci)…
Darko Rundek (i Ekipa) ovog vikenda sviraju na festivalu Modro i zeleno u Makarskoj. To je festival koji se održava na rođendan Milana Mladenovića (rođen 21. rujna 1958.), te se tamo ujedno dodjeljuje i regionalna Nagrada Milan Mladenović za najbolju pjesmu. Darko Rundek u razgovoru za Muziku kaže da ga privatno nije nešto posebno dobro poznavao, premda su imali zanimljive razgovore o vrijednostima i smislu. Dotaknuo se i drugih tema. Filmom ‘Treći svijet’ nisam naročito zadovoljan, ali mi je drago da ne povlađuje otrcanim stereotipima o Novom valu i da ima časnu ambiciju baviti se nečim tajanstvenim iza naših pjesama, koliko god u tome ne baš uvijek uspijevao… Okupljanje Haustora nije moguće, kaže, ali su zato tu drugi novi i svježi projekti.
Autocenzura je stvar pojedinca. Znalo mi se dogoditi da mi poneki ravnatelj ili ravnateljica “prijateljski sugerira” da ublažim oštricu neke predstave ili projekta, ali nikad nisam doživio izravnu cenzuru, već je konačna odluka uvijek ostajala meni i ansamblu s kojim radim. Moram priznati kako ipak osjećam da se moj fokus posljednjih nekoliko godina sve više okreće solidarnosti, a sve manje provokaciji. Razlog je u tome što je društvo postalo izrazito polarizirano, pa se na provokaciju najčešće odgovara još žešćom provokacijom, što onda dovodi do pojačanja tenzija umjesto do željene katarze. U radu s osobama na margini, međutim, osjećam da se događaju pozitivne mikropromjene, pa sam se možda i zato više posvetio tom tipu kazališta, malo dalje od velikih institucija, a bliže kazalištu za djecu i mlade ili specifičnim projektima s ranjivim skupinama – kaže legendarni kazališni redatelj i DJ Mario Kovač povodom predstave Alan Ford koju je režirao u Kerempuhu, za tportal.