Manje je više - najbolji minimalistički filmovi - Monitor.hr
14.08. (12:00)

Filmovi koji dišu sporije od tvojih misli

Manje je više – najbolji minimalistički filmovi

  • Tokyo Story (1953) – Yasujirō Ozu prikazuje stariji par koji u Tokiju posjećuje odraslu djecu, shvaćajući da su im postali teret. Minimalistička kamera i “tatami” kadrovi stvaraju poetsku priču o obitelji i prolaznosti vremena.
  • Duel (1971) – Spielbergov dugometražni debi o prodavaču kojeg na cesti progoni nepoznati vozač kamiona. Jednostavna radnja i ograničena lokacija stvaraju snažnu napetost.
  • Suspiria (1977) – Dario Argento spaja minimalističku priču i maksimalističku vizualnu estetiku u hororu o baletnoj akademiji kojom upravljaju vještice.
  • A Ghost Story (2017) – David Lowery meditira o životu i gubitku kroz priču o duhu (Casey Affleck) vezanom za svoj dom, bez mogućnosti komunikacije ili odlaska.
  • The Turin Horse (2011) – Béla Tarr i Ágnes Hranitzky prate tešku svakodnevicu oca, kćeri i bolesnog konja u izoliranoj farmi, u crno-bijelom i gotovo bez dijaloga.
  • Alice (1988) – Jan Švankmajer stvara mračnu, nadrealnu verziju “Alise u zemlji čudesa” s grotesknim lutkama i zvučnim efektima koji pojačavaju atmosferu.
  • A Single Man (2009) – Tom Ford prikazuje jednog dana u životu profesora (Colin Firth) koji tuguje za preminulim partnerom, koristeći boje da odraze emocionalna stanja.

No Film School


Slične vijesti

Jučer (23:00)

Film bez vlasnika, baština bez zaštitnika

Kako je najzagrebačkiji film ikad postao – srpsko kulturno dobro

“Ritam zločina”, hrvatski film iz 1981. redatelja Zorana Tadića, još krajem 2016. bio je proglašen “srpskim kulturnim dobrom”, a Hrvatska kinoteka u planiranoj digitalnoj restauraciji tog klasika ove je godine počela inicijalne pregovore s beogradskim Centar filmom za nabavu izvornika tog filma. Kao proglašeni šesti najbolji hrvatski film svih vremena, postao je primjer kaosa u očuvanju filmske baštine. Dok Vlada ulaže dva milijuna eura da ubrza digitalnu restauraciju klasika, prava i vlasništvo nad filmovima snimljenima prije 1991. i dalje su pravno nedefinirana. Jugoslovenska kinoteka u Beogradu čuva izvornik filma, koji je Srbija već proglasila svojim kulturnim dobrom, dok Hrvatska ima tek kopije. Stručnjaci upozoravaju da bez rješavanja pitanja vlasništva i autorskih prava, restauracija i prikazivanje ostaju talac birokracije i nebrige. tportal

Jučer (19:00)

Disclaimer: Nijedna osoba nije ozlijeđena tijekom snimanja

Holivudski sindikat glumaca osuđuje stvaranje glumaca umjetnom inteligencijom

Nedavan debi “glumice” stvorene umjetnom inteligencijom (AI), nazvane Tilly Norwood, i hvalisanje njenih proizvođača o zanimanju filmskih studija za nju, pokrenuo je kritike sindikata glumaca SAG-AFTRA, koji je osudio zamjenu ljudskih izvođača “sintetikom”. Službeno predstavljanje Tilly Norwood sastojalo se od 20-sekundne pojave izmišljenog, ali uvjerljivog lika u 20-im godinama koji ne sliči nijednoj stvarnoj zvijezdi, u kratkoj parodiji o stvaranju televizijske serije umjetnom inteligencijom. Iako se sposobnost stvaranja uvjerljivog dugometražnog filma umjetnom inteligencijom još uvijek smatra dalekim, sindikat očito izražava strah prema onome što tek može doći. HRT… A mi se prisjećamo filma s Al Pacinom iz 2002 godine koji se bavi upravo – tom temom.

Nedjelja (16:00)

Realnost ne zna za specijalne efekte

Stvari koje u filmovima izgledaju sjajno, ali su u stvarnom životu užasne

Filmovi često uljepšavaju stvarnost: tučnjave su opasne, ljubavni progon nije romantičan, a afere i strast rijetko izgledaju kao na ekranu. Hollywood pogrešno prikazuje rat, vojni život, tugu i traumu, stvarajući nerealna očekivanja. Svakodnevni život – škola, selidba, doručci ili putovanja – puno je kompliciraniji nego u filmovima. Razlog je jednostavan: film destilira stvarnost i pojačava emocije radi zabave i angažmana publike, dok svakodnevica ostaje surova i neuredna. Index

15.09. (22:00)

Autokracije padaju samo na platnu – u stvarnosti još uvijek imaju dugometražni nastavak

U trendu politički filmovi koji se ne klanjaju diktatorima: U njima režimi pucaju prvi

I dok je u svijetu sve manje funkcionirajućih demokracija, a sve više autokracija i hibridnih režima, neke su od najuglednijih nagrada proteklih mjeseci osvojili filmovi koji o represivnim režimima u nedavnoj prošlosti i sadašnjosti govore iz kuta napadnutih pojedinaca, njihovih obitelji i prijatelja. Brazilska drama ‘Još sam tu‘ i iranski triler ‘Jedan običan incident‘ više su od upozorenja…

Tako su dva imanentno politička filma o odnosu vlasti i pojedinca ove godine obilježila dodjele nekih od najvažnijih strukovnih priznanja. Oba su ljetos premijerno prikazana i u Hrvatskoj, na gorskokotarskom Cinehillu, nakon čega je uslijedila kinodistribucija. Ono što ih povezuje, osim okvirne teme, jest upečatljiv redateljski koncept koji – unatoč dramatičnim okolnostima o kojima progovaraju – na suptilan i sugestivan način profilira protagonistice i protagoniste suočene s naizgled unaprijed izgubljenom borbom protiv nasrtaja autokratskog ili srodnog režima na građanska prava i slobode. Boško Picula za tportal

24.08. (22:00)

Čim nema Wi-Fi za mene je horor

Deset filmova koji istražuju preživljavanje i kaos u postapokaliptičnoj stvarnosti bez tehnologije

  • Cesta (The Road, 2009) – Otac i sin putuju postapokaliptičnom Amerikom bez struje i sigurnosti, noseći samo tračak nade.
  • Pobješnjeli Max: Divlja cesta (Mad Max: Fury Road, 2015) – Svijet u pustinji gdje vlada kult benzina i vode; tehnologija se svodi na krpanje starih strojeva.
  • Mjesto tišine (A Quiet Place, 2018) – Obitelj mora živjeti u potpunoj tišini da bi izbjegla zvuk osjetljiva stvorenja.
  • Djeca čovječanstva (Children of Men, 2006) – Svijet je izgubio sposobnost reprodukcije; tehnologija ne pomaže pred globalnom krizom.
  • Ja sam legenda (I Am Legend, 2007) – Jedini preživjeli u New Yorku nakon pandemije; grad je sablasno prazan, a stara tehnologija samo podsjetnik na izgubljeni život.
  • Threads (1984) – Nuklearni rat uništava društvene strukture u Velikoj Britaniji; potpuni kolaps komunikacije i infrastrukture.
  • Preživljavač (The Survivalist, 2015) – Muškarac preživljava u šumi bez tehnologije i resursa, suočen s prijetnjom dolaska drugih ljudi.
  • 28 dana kasnije (28 Days Later, 2002) – Virus uništava sustav u Londonu; preživjeli preživljavaju bez provjere što se događa oko njih.
  • Vodeni svijet (Waterworld, 1995) – Svijet prekriven vodom nakon otapanja ledenjaka; ljudi preživljavaju na improviziranim plovećim naseljima i otpadnoj tehnologiji.
  • 10 Cloverfield Lane (2016) – Žena se budi u podzemnom skloništu bez signala i interneta; informacija dolazi iz jednog neprovjerljivog izvora.

Bug

09.08. (17:00)

Domaći blues pod andskim suncem

‘Posljednji blues Hrvata’: U Boliviji snimili film o hrvatskom glazbeniku

Inspiriran životom i smrti Drage Dogana, hrvatskog glazbenika koji je živio u toj južnoameričkoj zemlji. El último blues del croata prikazivat će se u kinima u Boliviji od 18. rujna, a u petak je objavljen video s isječcima. Hrvatski glazbenik Drago Dogan došao je krajem 1980-ih u Boliviju gdje je ostavio trag u izvođenju bluesa i rocka, a umro je 2019. godine. U Boliviji živi oko 5000 Hrvata i njihovih potomaka. Index

22.07. (18:00)

Prvo flop, onda kult - i Zlatna malina zna zabrljati

Filmske uloge koje su kritičari ismijali, a danas ih smatramo odličnima

Mnoge su glumačke izvedbe isprva dočekane na nož, da bi s vremenom stekle priznanje i kultni status. Collider donosi listu deset uloga – od Shelley Duvall u Isijavanju, Georgea Lazenbyja kao Jamesa Bonda do Princea kao Christophera Tracyja u Under The Cherry Moon i Haydena Christensena kao Anakina – koje su doživjele potpunu kritičku preobrazbu. Nekad ismijavani, danas su simboli jedinstvenog stila, složenosti ili pak anticipacije budućih trendova. Index

22.07. (01:00)

Hladain ko špricer Delon

Rašeta o retrospektivi filmova Alaina Delona: Nepokoreni gad

Retrospektiva filmova Alaina Delona na Trećem započela je zanimljivim izborom manje poznatog filma poznatog glumca. U “Zbogom, prijatelju” dvojica muškaraca namjerno ostaju zaključani u trezoru tri dana i tri noći. Zapamćen je po ulogama koje je ostvario u briljantnim krimićima Jean–Pierrea Melvillea kao što su “Samuraj”, “Policajac” i “Crveni krug”. U njima je glumio ledenog, bezosjećajnog junaka. Bio je sjajan glumac i veliki profesionalac. Politički je bio izraziti desničar, obožavao je Jean-Marie Le Pena, oružje i pse. Boris Rašeta se osvrće na TV tjedan za Novosti.