Kad bi se globalno uspjela realizirati obnova šuma, kako su zamislili znanstvenici, to bi značilo izvlačenje otprilike 226 gigatona ugljičnog dioksida viška iz atmosfere ili otprilike trećine količine koja je otišla u atmosferu od početka industrijske revolucije, pokazali su rezultati istraživanja. Međutim, sađenje drveća nije rješenje za klimatske promjene, odnosno tržište kompenzacije ugljika u budućnosti. Ako tvrtke moraju platiti svoje emisije ugljičnog dioksida, imaju snažan poticaj za manje emitiranja, a više novca usmjerava se na aktivnosti koje izbjegavaju, smanjuju ili uklanjaju emisije. Ali samo ako koncept uspije. Index
Prvih stotinjak (od ukupno osam tisuća) posađeno je na Bundeku, lokaciji gdje je najviše njih stradalo tijekom oluje u srpnju. Za građane i oporbu najviše polemike izazvala je cijena. Projekt je izazvao polemiku. Za 46 vrsta sadnica, najviše – javora, jasena, bora i ukrasne trešnje iz gradskog proračuna izdvojit će se 4 milijuna eura. U Zrinjevcu kažu da je u cijenu uračunat uzgoj, sadnja, ali i briga o stablu te iskopavanje i kompostiranje. Ali i da su drveća proizvedena u rasadniku u Jazbini. Profesor sa šumarstva tvrdi kako je cijena realna, ako ona zaista podrazumijeva i brigu nakon sadnje. No, cijene nisu s natječaja jer posao obavlja gradska tvrtka Zrinjevac. Upravo su oni za vrijeme bivše vlasti bili na meti kritika jer su im gradske četvrti iznimno skupo morale plaćati dječja igrališta, kante za otpad i klupice. Index
Čak i da niste voćar, kojima najviše prijeti savijanje stabala, Agroklub donosi zanimljivo prirodno rješenje za zaštitu od vjetra. Za nasade voćaka bitno je napraviti cijeli pojas, s više redova različitog drveća, na malom razmaku jedno od drugog. Takvo drveće trebalo bi rasti brže od voćaka, ne bi trebalo biti podložno istim nametnicima i bolestima, treba imati dovoljno gustu krunu i ne bi trebalo davati izdanke. Jedna vrsta šumskog drveća ne može ispunjavati sve te uvjete. Najbolje se pokazalo drveće koje pripada voćarstvu: orah, kesten i lijeska. U obzir dolazi i klen, jasen, breza, lipa, hrast, bagrem i drugo drveće. Zaštitni nasadi s južne strane trebaju biti 20 – 40 m udaljeni od voćnjaka, a sa sjeverne strane 10 – 20 m. Paziti da ne ne zasjenjuju voćke. Agroklub
Rezultati istraživanja: u četvrtima gdje je posađeno više stabala, stope smrtnosti bile su niže. Točnije, šest posto niže za smrtnost od kardiovaskularnih bolesti te oko 20 posto za smrtne slučajeve koji nisu bili slučajni, odnosno smrtnost od drugih bolesti. Osim toga, istraživanje je pokazalo povezanost starosti drveća sa stopom mortaliteta. Točnije, što su stabla bila starija, to je bila veća stopa mortaliteta. Iz toga proizlazi pitanje, treba li očuvanje zrelih stabala biti problem javnog zdravlja? “Promatrali smo učinak i u zelenim i u manje zelenim četvrtima, što sugerira da ulična sadnja drveća koristi i planeti i ljudima“, rekao je Geoffrey H. Donovan, iz USDA Forest Service i prvi autor ove studije. Green
Kanadska znanstvenica 30 je godina provela proučavajući šume, a došla je do zapanjujućeg otkrića da su drveća sposobna razmjenjivati informacije. Ona, po sve sudeći, međusobno razgovaraju, a tijekom ovih razgovora povećava se otpornost cijele zajednice, odnosno šume. Riječ je o čarobnoj zajednici stabala koja se međusobno podržavaju. Znanost je uvijek smatrala da se stabla međusobno natječu za ugljik, sunce, vodu i hranjive tvari, no čini se kako si drveća putem korijenja znaju “slati” ugljik i druge potrebne hranjive tvari. Front Slobode
Istraživači su u radu objavljenom u časopisu Nature izračunali da umiruće drveće koje se raspada u šumama širom svijeta producira oko 10,9 gigatona ugljika godišnje. Istovremeno, prošle godine u cijelom svijetu rezultat uporabe fosilnog goriva iznosio je 9,3 gigatona ugljika u atmosferu. Radi se o začaranom krugu iz kojeg je teško izaći jer što više zagađujemo okoliš, pospješujemo brže odumiranje šuma, što pak znači još više opasnog ugljika u atmosferi. Novi list…
Zemlje diljem svijeta utrkuju se u pronalaženju rješenja za stakleničke plinove koji su rezultat ljudskih aktivnosti poput vožnje automobila i proizvodnje različite robe. I pokraj svih inovacija, nađe se i onih koji razmišljaju o sadnji drveća. Imajući to na umu, tvrtka Compare The Market predstavila je svoje najnovije istraživanje o broju stabala koje bi glavni gradovi diljem svijeta trebali saditi godišnje kako bi nadoknadili emisije ugljika koje doprinose atmosferi. Izvješće je kombiniralo podatke kako bi prikazalo ukupnu količinu ugljika proizvedenu uz broj stabala potrebnih da se to nadoknadi. Tako pet gradova u Aziji, koji uključuju Peking, Singapur, Hong Kong, Tokio i Seul, godišnje oslobađaju 219,506.539 tCO2, a gradovi bi morali posaditi 43,901.308 stabala svake godine kako bi nadoknadili te emisije. Peking bi prema istraživanju trebao zasaditi 15,020.976 stabala, zatim Singapur s 9,366.336 i Hong Kong s 8,975.292. Tokiju treba 5,522.200, a Seoulu 5,016.504. Na listi su se našli i gradovi poput Istanbula, Londona, Lagosa, Santiaga i drugih. Green