Äime se ustvari proÅ”li i buduÄi kancelar ponosi kada kaže da je āponosan na plasman Baby Lasagne u finale Eurovision Song Contestā. Time Å”to je mladiÄ iz Istre ostvario uspjeh koji bi se zacijelo mogao mjeriti plasmanom naÅ”eg Äovjeka u sljedeÄu epizodu nekog europskog ili ameriÄkog Big Brother Å”ou programa, ili time Å”to je on, PlenkoviÄ, dio istoga prostoduÅ”nog i dokonog hrvatskog svijeta, koji po fejsbucima jedan dan progoni seksualnog uznemirivaÄa MataniÄa, drugi dan je u potrazi za izgubljenim pesekom, dok treÄega dana plamti patriotskim ponosom zato Å”to se Baby Lasagna plasirao u finale i zato Å”to je prvi na kladionicama? Ni jedno, ni drugo. PlenkoviÄev ponos je besadržajan, on je ta kopija bez originala, koja Äini bit simulakruma. Koliko god pripadao svijetu poremeÄenih moralnih i druÅ”tvenih vrijednosti, i koliko god se nastojao prikazati kao netko tko je, poput peÄi bubnjare, do vrha ispunjen nacionalnim žarom, on zna da se u ovom sluÄaju nema Äime ponositi.
Ali PlenkoviÄ isto tako zna, kao Å”to bi to znali i njegovi podanici, samo kada bi se usuÄivali misliti, ili kada ih razmiÅ”ljanje ne bi bacalo u strah i u nespokoj, kako od sadržaja āponos na plasman Baby Lasagne u finale” savrÅ”eno zaklanja stvarne sadržaje života u Hrvatskoj. Recimo, pregovore o sastavljanju ekstremno desne vlade, koja Äe istovremeno zaÅ”tititi korupcijske i kriminalne steÄevine iz vremena prethodne PlenkoviÄeve vlade, te zakonskim i izvanzakonskim sredstvima onemoguÄiti buduÄe razotkrivanje kriminala i korupcije iz redova vlasti. Baby Lasagna, skupa s hrvatskim mupovcima i mupovkama, koji na HRT-ovim propagandnim spotovima pleÅ”u rim tim tagi dim, savrÅ”ena je kulisa najave iskljuÄivanja Srba iz hrvatskoga politiÄkog života, daljnjeg ozloglaÅ”avanja njihovih legitimnih politiÄkih predstavnika, kao i najave progona preostalih slobodnih medija, ateista, liberala i ljeviÄara, kao i hrvatskih književnika koji nisu po volji hrvatskoj ekstremnoj desnici. Miljenko JergoviÄ za svoj blog.