Iako zadnjih godina dosta popularno, H-alterov tekst ukazuje kako čitanje Mein Kampfa samo po sebi nije ništa problematično. Prema mnogim stručnjacima, podjednako važno pitanje predstavlja i to kako se čita dokument ključan za shvaćanje nacističkog projekta. Ozbiljni povjesničari uključeni u obrazovni sustav navode Mein Kampf kao presudan izvor „ideološke propagande“ i „autentični dokument koji otkriva mehanizme dehumanizacije i konstrukcije neprijatelja (Židova, marksista, demokrata)“ pomoću kojega bi se učenike u školama moglo naučiti „detektirati manipulaciju jezikom, logičke pogreške i opasnosti populizma.“ No, dok u Njemačkoj nakon 2015. kada je spomenuta knjiga i službeno prešla u javnu domenu, njemački Institut suvremene povijesti objavio je monumentalno kritičko izdanje. U Hrvatskoj pak kolaju „dva ilegalna nekritička prijevoda“, kako su nazvana u već spomenutom prikazu, otisnuta devedesetih godina, desetljeću koje bi, nakon ludih dvadesetih, moglo biti skinuto s trona kao doba najbesramnije revitalizacije fašistoidnih tendencija.