Moje, tvoje, naše #10
Pripadne mi, tako, ponekad kod ljudi koji me se još sjećaju, poziv da sudjelujem na ovom ili onom događanju. Najčešće je to kakva konferencija ili događaj, redovito informatičkog tipa. Sudjelujem kao novinar, ponekad i kao predavač. Nekad pričam, nekad samo pišem.
Konferencije kao konferencije, prilika za druženje s kolegama iz struke i susret s ljudima koje su život i poslovi odveli nekamo daleko. Prilika sponzorima da se predstave u upravo izvrsnom svjetlu i objasne nam kako su njihovi proizvodi prekrasni, predobri i kako bez njih zapravo ne možemo živjeti. Zabavno, ali i predvidljivo: red druženja, red sponzora.
Time je manifestacija koja se krajem ovog mjeseca održala u Rijeci, a na koju sam bio pozvan, bila drugačija i osvježavajuća. Intelektualno zahtjevnija, no simpatično zabavna i opuštena.
“Moje, tvoje, naše” propituje pitanje vlasništva u modernom svijetu. Pitanje vlasništva nije neupitno kako bismo na prvu loptu pomislili – ono je fluidno i tijekom vremena se mijenja. Isprva vlasništvo vjerojatno nije ni postojalo, no razvojem civilizacije nastajali su i nestajali različiti oblici vlasništva (sve do ekstrema poput osobe kao vlasništva, koji je dugo pokretao antičko i manje antičko gospodarstvo), a ono što imamo danas transformira se i drastično mijenja praktički unutar životnog vijeka jedne generacije (privatni vlasnik → nacionalizacija → samoupravljanje → tajkunizacija).
Ovogodišnja manifestacija za temu je imala mrežu u smislu Mreže – jednog i jedinog Interneta, medija koji osim komunikacije nudi i filozofsku nadgradnju. Tako sam se zatekao u društvu nekoliko zanimljivih ljudi koji su na svojim predavanjima olako baratali pojmovima poput “socijalizam” i “proletarijat”, kod nas tako bremenitim i na rubu da postanu psovke.
Stranci koji nam dolaze s tvrdog kapitalističkog zapada tako nisu imali baš nikakvih problema da izraze kritiku društva iz kojeg dolaze, ukažu na interne tenzije sustava koje se reflektiraju u cyberprostoru i opletu po ideji kako je dobro samo ono što je trenutno u modi.
Manifestaciju je otvorila Tatiana Bazzichelli (Berlin), kustosica izložbe “Umreženi poremećaji” koja povezuje suvremene umjetnike koji se bave hacktivističkim aspektima Interneta, provokativnim i disruptivnim (jer Facebook ne voli Seppukko) uz simpatičnu DIY instalaciju pneumatskog sustava slanja poruka po izložbenom prostoru (Izložba se nalazi u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci i možete je pogledati do 14.5.).
Predavanja je otvorio Richard Barbrook (Westminster) govoreći o tome što se dogodilo s kritikom neoliberalne politike časopisa Wired koji je prije dvadeset godina bio jedan od značajnih medijskih ekspozitora on-line kulture, time i poduzetništva (ušminkani izraz za kapitalizam); kritika neoliberalizma u časopisu, koju su napisali Richard Barbrook i Andy Cameron, bilo je jedno od značajnijih djela svog vremena.
Njegovo izlaganje nastavio je Stephen Wright (Pariz) pričom o korisništvu (izvorno “usership”, nekodificiran izraz na engleskom jeziku, ali koji se na Internetu koristi u različitim interpretacijama), svojstva stvari da omogućuje drugim osobama korištenje stvari na način koji se tim osobama čini prikladan. Iako bi to na prvo uho zvučalo posve logično, upravo u modernim medijima najjače se očituje imanentni sukob vlasništva i korisništva, najvidljiviji kroz Digital Rights Management i već notornu činjenicu da proizvođači aplikacija (i operacijskih sustava) nastoje čvrsto definirati i ograničiti načine na koje korisnici njihovih proizvoda imaju pravo iste koristiti.
Arne Hinz (Cardiff) bavio se političkim implikacijama cyber-zviždača, od nezaobilaznog Snowdena i pomalo zaboravljenog/e Bradleya/Chelsea Manning(a), ispitujući ulogu Interneta u agregiranju, pa i ohrabrivanju razotkrivanja slučajeva korupcije i nepravde – s nezaobilaznim osvrtom na pitanje špijuniranja građana od strane vlastite države.
Manifestacija je završila okruglim stolom pod nazivom “Političke implikacije mreže”, kojeg je otvorio Dmytri Kleiner (Berlin), developer i autor knjige “The Telekommunist Manifesto”.
Pomalo me iznenadio relativno mali odaziv publike koja je bez problema stala u relativno mali prostor Filodrammatice, no kažu mi organizatori kako osjećaju već neko vrijeme apatiju u zraku, pa ni punk koncert koji se održavao u isto vrijeme nije prošao znatno bolje.
Šteta, jer ovo je bila rijetka prilika čuti razmišljanja ljudi čiji mentalni sklopovi funkcioniraju dijametralno suprotno mnogo poznatijim gostujućim predavačima, uglavnom dobrostojećim zastupnicima neoliberalnog kapitalizma i ultrakonzervativnog svjetonazora.
Predavači su bili počašćeni i neobičnim poklonom, posjetom brodu Galeb koji je nekad po bijelom svijetu razvažao druga Tita i njegove goste, a danas otužno hrđa u riječkoj carinskoj luci. Hrđav i truo, privlačan je fotoaparatu ali i opasan za posjetitelje; čekajući neka bolja vremena i poduzetnije kapitaliste da od trulog simbola socijalizma napravi turističku meku kapitalističkog tipa (pri čemu trenutni vlasnik broda, grad Rijeka, tražeći 10 milijuna eura i 3% prihoda za 30-godišnju koncesiju izvrsno demonstrira kako ne razumije kapitalizam).
Hodajući oprezno brodom i zavirujući u Jovankinu spavaću sobu osjetio sam neku poveznicu stanja broda sa stanjem države. SFRJ, da ne bi bilo zabune. Zašto ste uopće pomislili na nešto drugo?
Autor je jedan od vodećih domaćih informatičara i ekspert za slobodni softver, informatički novinar, bivši stručni savjetnik za informatiku u poglavarstvu Grada Zagreba i vlasnik tvrtke Operacijski sustavi. Jedan je od 25 najboljih IT konzultanata u Hrvatskoj, prema izboru korisnika tih usluga. Autor je i SF knjige ‘Umišljena inteligencija’, koju u obliku e-booka možete besplatno skinuti na svoj Android uređaj s Google Play.