Najbolja glazba za produktivnost je - tišina - Monitor.hr
08.12.2016. (14:50)

Sound of silence

Najbolja glazba za produktivnost je – tišina

Buka u uredima (žamor, telefoni, razgovori) može biti pogubna za produktivnost zbog čega mnogi posežu za slušalicama te jednu buku zamjenjuju drugom – glazbom. Istraživanja su pokazala da glazba ne pomaže u poslovima u kojima se treba koncentrirati na zadatak, pogotovo ako je s tekstom, jer utječe na fokus. No klasična glazba ili relaksirajuća meditacijska glazba mogle bi pomoći. Naravno, najbolja opcija je tišina. The Atlantic


Slične vijesti

Danas (18:00)

SF iz garažne perspektive

Man…Or Astro-Man? – Distant Pulsar: Pozdrav s druge strane svemira

Svemirski teleskop James Webb ljetos nam je omogućio nikad bolji uvid u udaljena svemirska prostranstva. Prikazi misterioznih maglica, dalekih galaksija i egzoplaneta golicaju maštu svakim novim prijenosom s teleskopa. A vanzemaljska čuda centralna su tema i opsesija za kultni surf-punk bend Man…Or Astro-man? koji već 30 godina kroz uvrnute instrumentale predstavlja sonični ekvivalent popularnom teleskopu. Iako su diskografski najaktivniji bili tijekom 90-ih godina prošlog stoljeća, „astro ljudi“ i dalje imaju kultni status na indie i garažnoj sceni, a nova izdanja, iako dolaze na kapaljku, samo potvrđuju da imaju još dovoljno kreativnog goriva da opjevaju neki novi svemirski fenomen. Ravno do dna

Ponedjeljak (20:00)

Kič i kreveljenje

Måneskin – Rush! (2023) : Smišljanje štoseva nakon pobjede na Eurosongu

Ovi Talijani su 2021. pobjedili na Eurosongu s pjesmom “Zitti e buoni“. Do tada su uglavnom imali tekstove na talijanskom i dva uspješna albuma u domovini, uostalom, ionako se o njima mnogo toga zna iz žute štampe sa crvenih tepiha i sličnih medijskih platformi na koje su se nagurali prepoznati kao spasitelji rocka. Sada na trećem albumu gotovo kompletno otpjevanom na engleskom revaloriziraju mogućnosti skučenog opsega gitare, bubnjeva, basa i tog djetinjastog kreveljenja frontmena Damiano Davida s parodirajuće bezveznim stihovima bez imalo neke dubine, progresa, a kamoli konkretne suštine. U 52 minute natrpali su čak 17 pjesama što je pretjerano previše izazivajući dosadu radi manje-više jednog te istog glazbenog obrasca poznatog barem pola stoljeća od glam/ hard rocka i new-wavea kojeg izvrću na sve moguće načine riffa i ritam sekcije. Terapija daje četvorku od deset.

Ponedjeljak (11:07)

In memoriam: Tom Verlaine (1949. – 2023.) – egomanijak koji je punk lansirao daleko u svemir

Petak (21:00)

Glazba koja i dalje teče

Mrtvi Kanal / Grč – riječki post-punk spomenik

Mitski element riječke scene se ne odnosi samo na značaj i neospornu kvalitetu aktera te scene, već i na činjenicu da je malo tadašnjih riječkih bendova dobilo priliku ostaviti diskografski trag kakav zaslužuje. Izvorno objavljena kazeta 1983. godine u svega 200 primjeraka, na vinil je prebačena s puno truda i pažnje, uz knjižicu s rijetkim fotografijama i tekstovima o bendovima te kristalno čist i moćan zvuk kakav i dolikuje sastavima koji su tih dana bili ako već ne najbolji, onda svakako jedni od najoriginalnijih predstavnika post-punka ‘grada koji teče’. Vrijedi spomenuti i kako Grč upravo obilježava 40 godina rada, a već na svojoj diskografskoj premijeri u autorskom su smislu bili kompletan i potpuno definiran bend. Ravno do dna

Petak (14:00)

Za izgubljene Zemljane koji bi na Mars

Laibach – Love is Still Alive (2023): Nije najlošiji, ali je najmanje originalan

Od trbovljanskih skromnih rudara do današnjih kauboja je prošao veliki tranzicijski ciklus. Mrzili su kapitaliste i izrabljivače, kleli se u komunizam i jedinstvo sakrivajući se iza kojekakvih političkih paravana, subverzivnih art koncepata i programa manipulirajući trendovima, te s prethodnim albumom “Vir sind das Volk”, naizgled prestali sa švrljanjem, ali ne dugo. Ostavili su odavno krampove, lopate i pijukove, osnovicu radničke klase i industrije, te na ovih nešto manje od 40-ak minuta nabacili mamuze, šešire i zajahali alpske ždrepce i ždrebice. Nema se što filozofirati, opet su se prostituirali na lagodan način, Mute Records stoji iza njih, nije bitan sadržaj, koliko biznis i vješti marketinški trik koji ovdje proklamirano zbori o nekakvim svemirskim odisejama o odašiljanju posljednjih Zemljana na Mars kroz lukavo režiranu i zanimljivu crnu psihodeličnu komediju. Terapija

23.01. (20:00)

Živahni starčić oduševljava

John Cale – Mercy: jebena faca

I prije nego što je osnovao The Velvet Underground, jedan od najutjecajnijih bendova svih vremena, a što je već samo po sebi dovoljno da budeš jebena faca, ovaj klasično obrazovani violist je i prije i poslije Velveta bio ekstremniji od Velveta, pa je s Johnom Cageom (koji je, usput, također jebena faca) sudjelovao u 18 i pol sati dugoj premijernoj izvedbi kompozicije “Vexations”. Cale radi to što Cale već radi najmanje od 1963. i što će za nešto manje od dva mjeseca imati 81 godinu, a nije lako biti toliko star i toliko artistički vitalan ili drugim riječima, biti jebena faca i u zimi života. Ovoj 81-godišnjoj jebenoj faci je “Mercy” 17. studijski album, a za života je već snimio nekoliko kultnih albuma. Ravno do dna

23.01. (13:00)

Ženo, ti si cvijeće

Singl tjedna: Miley Cyrus ‘Flowers’ – svjež buket obrazaca za novu eru popa

Cyrus se dosad doimala kao netko tko nespretno pokušava oponašati tri glazbene dive (Madonnu, Lady Gagu i Beyonce), također bombastično, agresivno i šokantno. Dakle, taman toliko da je tabloidi prate kao još jednu bad girl showbusinessa. Na koncu je shvatila se kao kopija neće moći daleko i da treba sebe izmisliti ponovno i potpuno novu. Dugo se to nije dogodilo jednoj pop pjesmi. Dugo se jedna pjesma nije probila tako prvenstveno kao pjesma, a ne kao priča o njenoj ambalaži, iako, u slučaju „Flowers“ ambalaža je moćna kao i sama pjesma. Tri minute i dvadeset sekundi slobode – odjeb svim vrstama tlačitelja, sužanjstvu i distopijskoj paranoji, ali na način svojstven ženi ženi, na ne ženi ratnici – suptilno zaštitnički prema samoj sebi. Ravno do dna oduševljeni s jednom novom pjesmom.

20.01. (17:00)

Dečki se zabavljaju u garaži

Aborted Tortoise – A Album: Spiralni tobogan u australski underground punk

„A Album“ je specifična kolekcija pjesama u kojima krajnosti sretno koegzistiraju. Primjerice, pjevač Connor Lane pjeva kao da namjerno želi zvučati što lošije. Obzirom da se Laneov stil više svodi na nabrajanje nego pjevanje, za melodičnost u pjesmama zaduženi su gitaristi Tom Milan i Charles Wickham te basist John Peers, a njihove sviračke bravure neprobojne su poput jutarnje gužve u javnom prijevozu. Pjesme nude ujednačen omjer raspuštenosti s jedne i pamtljivih melodičnih riffova s druge strane, a rezultat je kalorična lo-fi poslastica. Ravno do dna

19.01. (21:00)

Pjesme za nakon prekida

J.R. August – Still Water: Tija voda, kmica širom, plače momak za klavirom…

John Raven se ne libi iskazivati duboke emocije boli nakon odlaska voljene (“Dealing with the pain”). Želi joj oprostiti premda mu je slomila srce, pokazati velikodušnost i ljudskost prijeko potrebnu u ovoj životnoj zmešanciji družeći se s frendovima koji mu savjetovaše da je bolje pobjeći (“I forgive her”), no vidi drame: pojavljuje se boginja (“Goddess of the flame”) i on jednostavno ne zna kuda će ga putevi odvesti. Djelo dostojno rejtinga Porina i svakojakih nagrada koje se hrane konzumerizmom, uzbudljivo i napeto, dramatično i neizvjesno, ali samo ako niste najpozornije slušali Phil Collinsa. Tek malo, malčice slabije od njega. S ovim drugim albumom J.R. August još nije dosegao tu kvotu jer je masovno prihvaćen i jao onome koji nešto loše zbori o njemu i njegovoj ucviljenoj patetici. Nisu oduševljeni na Terapiji novim albumom domaćeg autora.

19.01. (12:00)

Dani kada se samo rokalo

Majke – Put do ‘Razuma i bezumlja’ (2. dio) – Učini me stvarnim

Nakon prvog dijela, Ravno do dna donosi nastavak biografskih članaka o Majkama: Osim medijskog proboja, 1989. godina bila je i kreativno važna za bend. Duspara kaže kako je tada “počeo kreativni boom Majki. Ne znam ni sam kako, ali pjesme su curile kao lude, imali smo dobro posloženu energiju, tada nam se otvorilo sve i krenuli smo. Sve se to upakirano u novu aranžmansku dimenziju. Počeli smo se ozbiljno pripremati za snimanje prvog albuma i pjesme su izlazile na vidjelo u pravom svjetlu. Donekle je stvar je u odrastanju. I Duspara se nadovezuje na dane pripremanja i snimanja albuma: “Sa sve više koncerata mijenjao se i bend, cijeloj je ekipi odgovarao tvrđi, sporiji i moćniji zvuk. ”