Najbolje od 2024: Serije za bijeg od realnosti (i zdravog razuma) - Monitor.hr
25.12.2024. (22:00)

Kad stvarnost nije dovoljna

Najbolje od 2024: Serije za bijeg od realnosti (i zdravog razuma)

  • The Wheel of Time – Ep u fantasy svijetu s moćnim ženama, magijom i obiljem šarenila – kao da je “Gospodar prstenova” otišao na rave.
  • The Witcher – Avanture Geraltova mrštenja, borbe s čudovištima i političkih intriga. Bonus: pjesme barda koje ne možete izbaciti iz glave.
  • Shadow and Bone – Magični svjetovi i mračne sile, s dozom YA drame i ljubavnih trokuta.
  • Stranger Things – Retro nostalgični SF s djecom, čudovištima iz paralelnih svjetova i najboljom frizurom osamdesetih.
  • House of the Dragon – Prequel “Igre prijestolja” – više zmajeva, više politike, više spaljenih mostova (doslovno).
  • The Mandalorian – Star Wars na steroidima s najslađim vanzemaljskim bićem ikad – Baby Yodom.
  • His Dark Materials – Adaptacija Pullmanove trilogije s polarni medvjedom koji govori i religijskim kontroverzama.
  • Carnival Row – Fantasy noirov svijet s vilenjacima, detektivima i mračnim tajnama.
  • The Expanse – Tvrdi SF s politikom, svemirskim bitkama i moralnim dilemama – “Igra prijestolja” u svemiru.
  • Lucifer – Vrag kao detektiv? Šarmantna kombinacija kriminalističke serije i nadnaravne komedije.
  • Good Omens – Anđeo i demon u buddy-comedy stilu pokušavaju spasiti svijet – s puno britanskog humora.

Slične vijesti

22.06. (23:00)

Kad Engleze zamišljaš kao zmajeve

Stvarne povijesne osobe koje su inspirirale Georgea R. R. Martina za Targaryene

Serija Zmajeva kuća crpi snažnu inspiraciju iz stvarnog engleskog građanskog rata poznatog kao Bezvlađe (The Anarchy), izazvanog borbom za prijestolje nakon što je muški rođak preoteo krunu kraljevoj kćeri i imenovanoj nasljednici. Lik kralja Henrika I. izravno zrcali Viserysa I., dok borba između carice Matilde i Stjepana od Bloisa predstavlja temelj za sukob Rhaenyre i Aegona II.. Martin koristi stvarne povijesne ličnosti poput Henrika II. i Roberta od Gloucestera kako bi oblikovao kompleksne sudbine Targaryena. Unatoč očitim paralelama, autor naglašava da povijest služi samo kao nacrt, a ne fiksni scenarij, ostavljajući prostor za velika iznenađenja u nadolazećoj trećoj sezoni. Mental Floss

21.06. (23:00)

Nema tu onoga "ako priča zakaže, evo muzika"

Rašeta: Serija ‘So Long, Marianne’ dopast će se i onima koji ne luduju za Cohenom

Ostavite svaku nadu vi koji u seriju “So Long, Marianne” ulazite s idejom da ćete se overdozirati muzikom Leonarda Cohena. Do četvrte epizode možete čuti samo akord-dva iz grandioznog opusa, ali to nije mana serije, naprotiv! Autori se ne šlepaju na slavnog kantautora (na čijim bi pjesmama i Jakov Sedlar snimio gledljiv biopic), već iza velike karijere tragaju za ljudskom pričom. Serija prikazuje povijest jedne velike ljubavi kao emotivnu pri-povijest dvoje ljudi, a ne dvoje aktera historije, što će reći da su autori (u scenarističkom timu je i Jo Nesbø) vjerovali u dramsku snagu priče neovisno o tržišnom potencijalu Cohena (koji nije zanemariv). Boris Rašeta za Novosti

04.05. (21:00)

Profesija kao i svaka druga... skoro

Seksualni rad u seriji Euphoria: Nerealan i stigmatizirajući prikaz

Seksualni radnici oštro kritiziraju treću sezonu serije Euphoria zbog nerealnog i stigmatizirajućeg prikaza njihove industrije. Glavne zamjerke odnose se na tehničke netočnosti (poput fetiš sadržaja zabranjenog na OnlyFansu), glamurizaciju lake zarade te forsiranje mračnih tropa o nasilju i degradaciji. Profesionalci ističu da tvorac serije, Sam Levinson, koristi seksualni rad kao šokantnu estetiku umjesto kao stvaran posao koji zahtijeva brendiranje i poslovnu strategiju. Umjesto osnaživanja, serija nudi muške fantazije, oduzimajući likovima autonomiju i svodeći kompleksnu profesiju na puki vizualni spektakl. Dazed

23.04. (00:00)

Očito je, ali ipak se gleda

Ima li serija “Senke nad Balkanom” političku poruku? Ima, ali više kao opću dijagnozu nego kao stranački letak

Jedna od najzanimljivijih stvari u trećoj sezoni jest to što se stari likovi više ne tretiraju samo kao žanrovske figure nego kao ljudi koje je povijest već samljela. Serija ni u trećoj sezoni, usprkos toj HRPETINI stvarnih osoba pretvorenih u likove, ne pretendira na dokumentarizam, ali Bjelogrlić izričito tvrdi da nisu ‘iskrivili nijednu istorijsku činjenicu’ nego su se kretali ‘u granicama mogućeg’. Društveni i politički odjek serije već je sad itekako zamjetan. To se vidi iz dvije stvari. Prvo, sama ekipa o njoj govori kao o priči koja direktno komunicira s današnjicom. Drugo, oko produkcije se već stvorio narativ o institucionalnim preprekama.

Politička poruka je otprilike: kad politika postane sprega propagande, biznisa, tajnih službi, nacionalne mistike i kontrole institucija, društvo ne sklizne odmah u totalni mrak – ono u njega klizi kao duga, javno producirana saga u nastavcima, uz puno patriotskog dekora i proceduralne šminke. To je upozorenje koje se lako čita i u današnjoj Srbiji i šire u regiji. Zrinka Pavlić za tportal

16.04. (22:00)

Ni serije ne idu bez lubrikanta

Recenzija: Šok-taktika i mizoginija u novoj sezoni Euforije

Kritika Dazed oštro osuđuje premijeru nove sezone serije Euphoria, optužujući kreatora Sama Levinsona za produbljivanje mizoginije i besmisleno nasilje nad ženama. Tekst ističe degutantne prizore krijumčarenja droge, fetišizaciju seksualnog rada i ponižavanje likova poput Cassie. Autorica tvrdi da Levinson više ne nudi društvenu kritiku, već “torture porn” koji dehumanizira žene, pretvarajući ih u rekvizite za provokaciju. Posebno se naglašava neukus portretiranja predoziranja nakon stvarne smrti glumca Angusa Clouda, uz zaključak da je serija postala negledljiva manifestacija autorovih mračnih impulsa. Kontroverze i druge zanimljivosti oko nove sezone spominju i Index, Jutarnji, Journal…

08.04. (19:00)

Streaming servisi rade prekovremeno

Zlatno doba TV serija odbija umrijeti: Najbolji naslovi iz 2025. godine

Unatoč strahovima od pada kvalitete, 2025. je donijela procvat televizijskog stvaralaštva. Autorski projekti poput nadrealne druge sezone „Severancea“ i vizualno impresivne miniserije „Adolescence“ (snimljene u jednom kadru) potvrđuju da TV ostaje utočište za eksperimentiranje. Na listi dominiraju nastavci hitova poput „Andora“, koji secira antifašističku borbu, i „Black Mirrora“, koji se vraća u formu temama digitalne svijesti. Od skandinavske SF komedije „Murderbot“ do domaće autentičnosti u drugoj sezoni „Srama“, produkcija nudi širok spektar – od eskapizma do radikalne društvene kritike, dokazujući da film trenutno igra previše na sigurno. Lupiga

18.02. (14:00)

'Televizija kao muzika u liftu'

Netflix sve više dizajnira filmove i serije za gledatelje koji usput gledaju još nešto

Pojednostavljuje li Netflix dijalog i pripovijedanje u svojim filmovima i TV emisijama kako bi odgovarali publici za koju zna da jedva obraća pažnju? – pita se novinar Deutsche Wellea. Provedite vrijeme pregledavajući Netflixove originalne serije i brzo ćete uočiti određeni obrazac. Likovi opisuju što rade ili osjećaju. Podsjećaju vas na ono što se dogodilo nekoliko trenutaka ranije. Iznose svoje ciljeve i motivacije, u slučaju da ste nešto propustili prvi – ili drugi – put.  Fenomen je poznat kao gledanje na “drugom ekranu”, a Netflixovi algoritmi – sposobni pratiti do sekunde kada se gledatelji isključe ili prestanu gledati – izvukli su direktan zaključak: njihova publika je ometena, a sadržaj bi trebao prilagoditi toj distrakciji. Emisije su napisane kako bi preživjele gledanje tokom online kupovine, pregledavanja TikToka ili polu slušanja iz druge sobe…

17.02. (08:00)

Küss die Hand, milostiva

Rašeta o ‘Bečkoj školi’: Humor se, eto, s istoka seli na zapad, u svakom slučaju obećavajući embrio

Kakva jugonostalgija, to je obična prehlada prema K und K nostalgičaru i habsburgofilu Eugenu Mohorovičiću Katančiću! On je profesor iz profesorske obitelji, purger s Gornjeg grada. Mlohav, gospodstven, blago blesav. Na Beč i Budimpeštu gleda kao na sjajne metropole, za razliku od Zagreba koji vidi kao simpatičnu provinciju (Gornji grad s visine gleda na Donji, ali Eugen nikad ne koristi riječ “dotepenec”, svi koji dođu u Zagreb su – “Austrougari”). Da depeovce zanima kultura, ovoga bi papka odmah zabranili kao defetista, oportunista i slabog, karikaturalnog KK Hrvata.

“Bečku školu” produkcijska je kuća Wolfgang & Dolly u formi kratkih skečeva odlučila prvo prezentirati na društvenim mrežama (tako se danas, kažu stručnjaci, širi utjecaj), pa tek onda – ne znamo je li proračun osiguran – dati na televiziju. Na YouTubeu možete pogledati 19 skečeva iz kojih je uglavnom vidljiva namjera autora – u ležernom humornom ključu (u formi lažnog dokumentarca, žanr se zove mockumentary) prikazati nedostatke našeg školstva i dati konture Zagrepčanina kakav je nekoć bio, ako je uopće bio nešto više od parodije. Ravnatelj gimnazije u imaginarnom Veselišću dobio je zadatak provesti reforme školstva po skandinavskom modelu, no on je želi pretvoriti u austrougarsko učilište… Boris Rašeta za Novosti

09.02. (17:00)

Slatke male wannabes

‘Ponies’: Šarmantna serija o špijunkama iz hladnog rata čija je supermoć to što su – nebitne

Nećete u seriji ‘Ponies’ vidjeti neki novi žanr, ni trunku priče kakva već nije ispričana o hladnoratovskom dobu, malim ljudima koji uspiju raskrvariti njušku čak dva golema i nepravedna sistema, nije ni najrevolucionarnija ni priča o nevidljivim ‘ženskicama’ koje sve uspiju nadigrati i savršeno se snaći. No serija je snimljena i izvedena neodoljivo šarmantno, pitko, pametno i s onom već spomenutom magijom, uspijeva priču iz već stoput prožvakanog hladnog rata ispriča s dovoljno duha, pameti i ljudskosti da nam ponovno bude zanimljiva. Serija je to zbog koje, kad završi, ostaneš još malo na kauču, pustiš neku staru pjesmu… Zrinka Pavlić za tportal

22.01. (12:00)

Seciranje divljeg zapada - u doba korporacija

Tri serije Taylora Sheridana: moć, nasilje i sustav bez izlaza

Serije Landman, Mayor of Kingstown i Lioness nastavljaju autorski projekt Taylora Sheridana – mapiranje američke moći kroz nasilje, kapital i institucije. Iako tehnički vješto izvedene i dramaturški učinkovite, većinom nude konzervativan pogled koji sustave moći više racionalizira nego što ih ozbiljno kritizira. Landman romantizira energetski kapitalizam, Lioness humanizira vojno-obavještajni aparat, dok se Mayor of Kingstown izdvaja kao najpesimističnija i najoštrija kritika institucionaliziranog nasilja i društva bez perspektive. Jelena Svilar za Novosti.