Nikad nije kasno: Charles Bukowski je prvu knjigu objavio s 50 godina - Monitor.hr
Danas (09:00)

I ušao u legendu

Nikad nije kasno: Charles Bukowski je prvu knjigu objavio s 50 godina

“Punih jedanaest godina radio sam na pošti. Od svoje trideset devete godine pa do pedesete. Bio sam uvjeren da će me rad na pošti dotući; jednostavno nisam više mogao izdržati. Tada sam odlučio da ću postati profesionalni pisac…”, piše u predgovoru prvog romana Pošta, koji je uvelike autobiografski. Pratimo njegovog alter ega, Henryja Chinaskog, koji navigira kroz pakao birokracije i privatni kaos, od besmislenih propisa, sadističkih šefova i monotonije rada do života izvan radnog vremena, koji je uglavnom ispunjen ispijanjem alkohola, klađenjem na konjske utrke i turbulentnim vezama sa ženama. Rečenice su kratke, ogoljene, vulgarne, ali i nevjerojatno duhovite i cinične. Nema uljepšavanja. Roman je postao glas onih zarobljenih u besmislenim poslovima od 9 do 5 i ponudio je brutalnu antitezu “američkom snu”. “Pošta” je lansirala Bukovskog među književne zvijezde i dokazala da nikad nije kasno za potpuni zaokret u životu.


Slične vijesti

12.03.2024. (22:00)

Kad god si njegove knjige nekome posudio, taj ih nije vraćao

Charles Bukowski – bludni sin američke književnosti

Bukowski mi je obilježio mladost. Ponekad se pitam jesu li njegove knjige krive što smo mi tadašnji mladi skrenuli na opaki put alkohola. Nedavno mi je jedna prijateljica rekla da se počela drogirat nakon što je pročitala onu Mi djeca s kolodvora Zoo. Meni se čini da sam i ja počeo piti nakon što sam pročitao prvu knjigu od Bukowskog. Jebote, šta se zbilja tako može pisati, šta zbilja postoje takve knjige. Taj njegov jednostavan stil… Činilo mi se da mogu uzet pisaću mašinu i odmah i ja počet pisat tako. Imao je nešto zarazno u stilu, nešto što te tjeralo da odmah i sam počneš pisat kao i on. Po čitave noći lupao sam na pisaćoj mašini priče o tome kako pijem. Priče su kao i njegove bile pune dijaloga, izbjegavao sam ikakve duže opise ljudi, prirode, interijera, izbjegavao sam previše duga razmišljanja junaka. Samo šank, boca, dijalog. Bukowski je u jednom tekstu napisao da voli knjige s kratkim poglavljima, ispresijecanih životnim dijalozima.

Objavljene su mu i dvije knjige pisama. Obožavao je pisat pisma. Te njegove knjige pisama čitao sam s istim guštom kao i romane. Možda još i većim, u pismima je totalno opušten. Kroz pisma možeš pratit kako se razvijao kao pisac, što ga je sve mučilo, pa dileme hoće li se odvažit dati otkaz u pošti i u u pedesetoj godini živjet isključivo od pisanja. Usprkos teškim opijanjima, bolestima, ogavnom životu u mladosti, uspio je čak poživjeti preko 70 godina. Željko Špoljar, autor koji stoji iza Nacionalne groupie, za Nacional.

21.12.2021. (13:00)

Više nije u modi

Charles Bukowski ‘Oluja za žive i mrtve’ – stihovi s brane koja popušta

Stari pokvarenjak Charles Bukowski, trubadur iz prljavoga jarka i glasnogovornik podzemnog polusvijeta koji čine pijanci, kockari, kurve i književnici, danas je naširoko prihvaćen kao jedan od najistaknutijih američkih pjesnika druge polovice dvadesetog stoljeća, a može se pohvaliti i armijom fanatičnih obožavatelja kakva rijetko prati ljude od pera. Taj talent kod Bukowskog je uvijek bolje izbijao u poeziji nego u proznim djelima, a dokaze koji lako brane ovu tezu možemo pronaći primjerice u antologijskoj zbirci “Užici prokletih” koju je u prijevodu Damira Šodana prije deset godina objavio Profil. Ono što najviše upada u oči kad danas čitamo njegove stihove jest koliko se naglo svijet promijenio u četvrt stoljeća nakon njegovih posljednjih radova i smrti. Vremena su danas svakako pretjerano sanitizirana političkom korektnošću koja ne podnosi lako izravnost njegovog izričaja, pa su njegove misli ponekad suviše nelagodne za najnovije generacije čitatelja. Ravno do dna

20.06.2015. (18:29)

Animirani filmovi po četiri pjesme Charlesa Bukowskog