Točno 50 godina od jedne od najvažnijih neoavangardnih umjetničkih pojava u hrvatskoj umjetnosti 20. stoljeća. Ta prva izložba-akcija dogodila se na prostoru tada zapuštenog, ali živahnog starog savskog kupališta. Kupanje u Savi tada već odavno nije bila opcija zbog zagađenosti rijeke, no drvena struktura starog kupališta s kabinama i sunčalištima služila je, unatoč propadanju, sve do požara nakon kojega je izbrisano to zaštićeno kulturno dobro. Tema povratka rijeci opet je aktualna. Povijesna kupališta nestala su kad je Sava postala previše zagađena, a danas se razmatraju novi oblici rekreacije – parkovi, drvene platforme, pa i plutajući bazeni. Iskustva Pariza, Münchena i Züricha pokazuju da gradovi vraćaju građanima rijeke. Za Zagreb bi javni arhitektonsko-urbanistički natječaj mogao biti prilika da se povijest reinterpretira u suvremenom obliku, uz sadržaje koji spajaju odmor, sport i javni interes. Saša Šimpraga za H-alter.
Obala Savke Dabčević Kučar, najvažnije zagrebačko šetalište uz Savu, dobila je novi dio Greenwaya, ali bez šire vizije. Biciklistička staza postavljena je preblizu skulpturama, prostor je sužen, a asfaltiranje pod izlikom „eko“ rješenja upitne je vrijednosti. Autor upozorava da ovakav pristup propušta priliku za stvarno podizanje kvalitete prostora i predlaže niz malih, izvedivih zahvata: javni WC, više zelenila i hlada, signalizaciju, nastavak Aleje skulptura te sadržaje koji bi šetalište učinili življim i ugodnijim. Poanta: nije problem nedostatak novca, nego mašte i promišljanja, smatra Saša Šimpraga za H-alter.
H-alter donosi dobar intervju Saše Šimprage s arhitektom Vladimirom Tarnovskim o neiskorištenim turističkim potencijalima u Zagrebu – mlinovima na gradskim potocima. Također su razgovarali o ideji da se okretište na Savskom mostu pretvori u trg, te o uklanjanju Železnih Franceka (pumpi za vodu), iako ih je u posljednje vrijeme oživjela inicijativa Pimp my Pump.