'Projekt Spasitelj': Filmski hit godine je pametan, topao, smiješan i pomalo blesav - Monitor.hr
Jučer (18:00)

Baš kakav nam i treba

‘Projekt Spasitelj’: Filmski hit godine je pametan, topao, smiješan i pomalo blesav

Izrazito simpatičan znanstveno-fantastični spektakl nosi sva dobra i ne tako dobra obilježja filmova ovog zabavnog dvojca – pametan je, duhovit, ima dobru priču i likove, ali je i pomalo okrenut mlađoj publici i manje ozbiljnim očekivanjima. Što uopće nije loše. Film o smaku svijeta koji vas, usprkos svemu, želi malo razveseliti. Kao da vam netko, dok propadate kroz egzistencijalni bunar bez dna, tutne u ruke dekicu, šalicu čaja i kaže: ‘Dobro, grozno je, ali ajde da to ipak riješimo kao ljudi.’ Zrinka Pavlić za tportal…


Slične vijesti

Danas (11:00)

Jaganjci su utihnuli, a ona se i dalje bavi misterijima

Skriveni dragulj u kinima: Jodie Foster u francuskom misterioznom trileru

Francuski film A Private Life (Vie privée), redateljice Rebecce Zlotowski, jedno je od zapaženijih europskih filmskih ostvarenja iz 2025. godine, a nedavno je stigao u domaća kina. Riječ je o misterioznom trileru koji spaja psihološku dramu s elementima napetosti u stilu klasičnih whodunit priča, ali s naglaskom na unutarnji svijet glavne junakinje. U središtu filma nalazi se Jodie Foster, koja ovdje nosi gotovo cijelu priču i još jednom potvrđuje zašto je i dalje jedna od najcjenjenijih glumica današnjice. Više na Journalu.

28.03. (19:00)

Pripremite maramice

Train Dreams: Lak i lijep film o teškom i tužnom životu

Netflixov hit-film lijepa je, nježna i tužna priča o životu jednog usamljenog čovjeka u turbulentno doba ranog dvadesetog stoljeća, ali daleko od svih zbivanja – među drvećem, životinjama i kraj dvije tekućice – rijeke i željezničke pruge. Clint Bentley pri adaptiranju je ove novele Denisa Johnsona iz 2011. godine pokazao laku redateljsku ruku i talent da jedan mali ljudski život, proživljen u jednom od najturbulentnijih razdoblja u ljudskoj povijesti – prikaže istodobno epski i lirski, emotivno i promišljeno. Daleko od svih zbivanja, ratova, historijskih prevrata, tehnoloških revolucija i društvenih previranja, njegov je junak – kojeg s dirljivom suptilnošću glumi sjajan Joel Edgerton – proživio svoju osobnu verziju tog promjenjivog i turbulentnog stoljeća, uzdižući se, tonući i mireći se sa životom koji prolazi tako brzo, toliko je pun tuge i samoće, a ipak te povezuje s nečim većim od sebe samoga.. Zrinka Pavlić za tportal. Bio je nominiran za 4 Oscara, nije dobio nijedan. Još jedan osvrt na Journalu.

17.03. (00:00)

Gosling u cipelama Brucea Willisa

Project Hail Mary: Ryan Gosling i simpatični svemirac spašavaju svijet u zabavnoj i dirljivoj kozmičkoj buddy komediji

Kroz niz flashbackova, otkrivamo da je pozadina priče mnogo mračnija od inače opuštenog tona filma. Naime, Grace je poslan u sustav Tau Ceti kako bi spasio Zemlju od propasti koju uzrokuje tzv. astorfag, mikroorganizam koji se poput solarnog parazita hrani zvjezdanom energijom i prijeti proždiranjem našega Sunca. Izgledi da će preživjeti misiju su ravni nuli, a da će sama misija uspjeti u najmanju ruku očajnički, pa odatle i naziv projekta “Hail Mary”, prema pokušaju dugačkog dodavanja u američkom nogometu u trenucima kad samo touchdown može osigurati pobjedu. Možda se trajanje od preko dva i pol sata može činiti predugačkim za uradak toliko lake atmosfere, ali na golemom platnu IMAX-a u konačnici riječ je o vizualnom spektaklu koji na trenutke može očarati jednako kao i prethodni svemirski epovi ovog stoljeća. Ravno do dna

13.03. (21:00)

Jazz, bunt i jedan vrlo tvrdoglavi klavir

Köln 75: Kako je tinejdžerica organizirala najvažniji koncert Keitha Jarretta

Priča o Veri Brandes, jednoj od najzaslužnijih njemačkih promotorica jazza svih vremena, ujedno je priča o tome kako je jazz u tadašnjoj Saveznoj Republici Njemačkoj pronašao jako utočište, tj. u vremenu dok je u ostatku zapadnog svijeta drmao rock and roll. Njena dramatična borba za afirmaciju na polju na kojem je dotad bilo malo ili gotovo nimalo žena, posebno maloljetnih djevojki odlično je protkana sa životnom i zdravstvenom dramom „odmetnutog“ klavirističkog genija koji je dvaput odbijao Milesa Davisa da se pridruži njegovom bendu, kao što se uz to prikazuju i situacije pod kojim uvjetima su tada jazz glazbenici radili i živjeli na europskim turnejama, koje bi danas vjerojatno s prijezirom odbili mnogi mladi bendovi koji su možda na Bandcampu objavili jedan EP.

Dojam samog Jarrettovog koncerta izvedenog i snimljenog tog sudbonosnog 24. siječnja 1975. godine Fluk je dodatno pojačao time što nije uzeo ni ton s njega, čime je primijenio taktiku mahanja čuturicom vode pred žednima u pustinji, jer nakon gledanja jednostavno morate posegnuti za tim djelom s obzirom koliko vas film u svom finalu napuni emocijama. Zoran Stajčić za Ravno do dna

10.03. (19:00)

Nešto drugo, nešto divlje

Radić o filmu ‘Autocesta zločina’: Cijenim ambicioznost, iako je više obećavao nego što je isporučio

Bart Layton se dosad producentski i autorski uglavnom bavio TV-serijama i TV-filmovima, a u opusu prije “Autoceste zločina” ima samo dva kinonaslova, oba dugometražna i zapažena. Radnja novog filma zbiva se u Los Angelesu, koji se svojim raznovrsnim lokacijama pokušava uspostaviti kao jedan od likova filma, no glavno je težište ipak na troje protagonista – mladom, ali iskusnom, “džentlmenskom” pljačkašu dragulja i virtuoznom vozaču Mikeu, sredovječnom policijskom inspektoru Louu, pravedniku koji uslijed takvog svog karaktera teško napreduje u službi te menadžerici u osiguravajućoj kompaniji, Sharon. Iako osvaja trudom oko profiliranja protagonista, odbijanjem da karakterizaciju podredi akcijskim atrakcijama, u oči mogu upasti spomenuti otvoreni rukavci i motivi ostavljeni tek dotaknutima ili nezaokruženima. Damir Radić za Novosti.

04.03. (21:00)

Kome nije bilo dovoljno šest puta, evo i sedmi

Scream 7: Unatoč potpunoj deflaciji ideja i svježine, franšiza ostvaruje izvrsne rezultate

Premda je već u šestom nastavku bilo jasno da metafilmski jezik i ponavljanje obrazaca radnje toliko puta vidno slabe doživljaj, premještanje radnje iz predgrađa u New York i spomenuti par novih kraljica vriska osigurali su dovoljno zanimljivosti da ostanemo angažirani u priči usprkos razočaravajućem revealu ubojice i zamoru koji je definitivno počeo prijetiti franšizi. Ova potpuna deflacija svježih ideja i šarma koje su raniji filmovi imali trebala bi dovesti do pada interesa među publikom i “Scream 7” bi, po nekoj logici trebao, označiti onaj posljednji čavao u lijesu franšize. Ali gle čuda! Sedmica je ostvarila najbolje rezultate u prvom vikendu prikazivanja od svih dosadašnjih izdanaka serijala. To, naravno, znači da će Hollywood nastaviti musti ovu kravu sve dok će se nešto mlijeka u obliku zelenkastog papira iz nje dati iscijediti. Ivan Laić za Ravno do dna

04.03. (00:00)

Kome nije dosta suza...

Shakespeareov genij, Agnesina tuga i – kuga: ‘Hamnet’ je materijal za Oscara od prve suze

U povijesnoj drami Chloé Zhao tragedija obitelji Shakespeare postaje emotivni i estetski vrhunac godine. Film koji bez zadrške uranja u smrt djeteta i iz nje izvlači umjetnost već se nameće kao ozbiljan kandidat za najvažnije filmske nagrade. Stoljećima se šuška i nagađa – je li ‘Hamlet’ samo fonetski brat blizanac imena Hamnet ili je to bila posveta očinske traume koja se pretvorila u metafizički spektakl? Film Chloé Zhao i koscenaristice Maggie O’Farrell u tom smislu ne piše fusnotu povijesti – on radi performativni eksperiment. Uzima tu hipotezu, zaključa vrata i kaže: idemo živjeti s njom dva sata, pa da vidimo tko će prvi zaplakati. Zrinka Pavlić za tportal

02.03. (19:00)

Poltergeist, ali koji ne stvara dramu

Soderberghov ‘Presence’: Nevidljivi promatrač raspada disfunkcionalne obitelji

Naš dragi Steven Soderbergh se u novijem filmu, koji je kod nas izašao prošle godine, dosjetio da glavni akter ovog filma bude sam duh i da događaje promatramo iz njegove osobne perspektive. Naš nijemi i nevidljivi promatrač kroz nekih sat i dvadeset minuta prati četveročlanu obitelj, njihove rasprave, svađe i intimne trenutke, ali prvenstveno ih provodi s Chloe, djevojkom koja proživljava neke uistinu teške životne momente. Soderbergh je naime i sam u posjedu kuće u kojoj, po njegovim navodima, postoji nekakvo ‘prisustvo’. I dok bi svatko normalan nakon tih saznanja ‘dao petama vjetra’, Soderbergh je kao sin parapsihologa navikao na svakojake neobične priče te je u njoj nastavio mirno živjeti, ali su mu misli ipak okupirale neke druge teme. Ako je tu riječ o duhu, kako se isti ‘osjeća’ u tom polusvijetu u kojem obitava i koji ga je prikovao za jedno mjesto, u ovom slučaju kuću? eZadar… nedavno otvorili i temu na Forumu

26.02. (13:00)

Taj beskompromisni flegmatik

François Ozon, “Stranac” (2025.): Lijepo uslikan, ali potpuno i kontraproduktivno prazan film

Točno 25 godina nakon izvorne objave kapitalnog Camusova romana “Stranac”, dakle 1967., slavni Luchino Visconti polučio je istoimenu ekranizaciju s Marcellom Mastroiannijem u naslovnoj ulozi. Tada je primljen osrednje, ostavši do danas marginaliziran u redateljevom opusu. Bilo kako bilo, Camusovi nasljednici bili su toliko nezadovoljni filmom da su odbijali ponude za daljnje ekranizacije, sve dok gotovo šest desetljeća kasnije Camusova kći nije dala pristanak jednom od najhvaljenijih suvremenih francuskih sineasta Françoisu Ozonu. Ozon je od Viscontija preuzeo promjenu kronologije u odnosu na roman; dok su početne riječi romana/Meursaulta “Danas je mama umrla”, Ozon otvara film riječima “Ubio sam Arapina”, koje Meursault izgovara mnogo kasnije u romanu. Sugerirani homoerotizam Ozonova je snažna intervencija u odnosu na Camusov roman i Viscontijevu adaptaciju, a još snažniji su antikolonijalni ubodi. Damir Radić za Novosti.

16.02. (15:00)

A kako ste vi proveli Valentinovo?

Novi ‘Orkanski visovi‘ raskošna su melodrama o toksičnoj ljubavi zarobljena u površnoj stilizaciji

Redateljica Fennell smatra da su Orkanski visovi ljubavna priča, iako se radi o šokantnom, okrutnom i narativno neobičnom tekstu. “U knjizi ima mnogo sadomazohizma. Nisu ljudi bez razloga bili šokirani kada je izašla”. Fennell je u svojoj adaptaciji uvela određene promjene, ali je odlučila zadržati izvorni dijalog Emily Brontë u najvećoj mogućoj mjeri. Glavne uloge u novoj adaptaciji povjerene su Margot Robbie i Jacobu Elordiju. Oni nose film u kojem estetika i kostimi nadmašuju samu dubinu priče, kažu na Jutarnjem. Tema na Forumu