Pusić: Netrpeljivost prema satiri legitimacija je autoritarne vlasti
Prošli tjedan pojavilo se u Jutarnjem listu pismo koje je Milorad Pupovac uputio Predsjednici RH. U pismu Pupovac upozorava na porast broja prijetnji redakciji lista Novosti, nekim nevladinim organizacijama i konkretnim osobama poznatim u javnosti po svojim stavovima, pa i njemu osobno. U pismu moli Predsjednicu da iskoristi svoj autoritet kako bi se ta sve napetija atmosfera stišala i broj prijetnji smanjio. Po objavljivanju pisma uslijedio je opširan odgovor Predsjednice objavljen, skraćeno, u većini novina – reagirao je u ime Antifašističke lige, Documente – Centra za suočavanje s prošlošću i GOLJP-a čelnik AFL-a Zoran Pusić.
Kako piše, u svom odgovoru Predsjednica načelno osuđuje “postupke uperene protiv manjina”, ali konkretno kaže: “treba osuditi i one postupke koji vrijeđaju hrvatski narod”, “vrijeđanje nacionalnih osjećaja hrvatskog naroda ne mogu se nazvati ‘performansima’, ‘novinarskim’ i ‘umjetničkim slobodama’ ili ‘satirom'”, “osudila sam kad je jedan hrvatski tjednik prenio karikature proroka Muhameda, isto tako gledam na uvredljiv tekst u Novostima, koje izdaje Srpsko narodno vijeće, u kojem se izruguje hrvatska himna”. “Zlurado pisanje Novosti o padu dva MIG-a HRZ-a, što je evidentno vrijeđanje hrvatskog naroda, nisu osudili ni pojedinci ni organizacije koje se samozvano smatraju čuvarima demokracije i tolerancije, a koje ste naveli kao žrtve prijetnji i govora mržnje”. Poznato je da nitko o čovjeku ne može govoriti tako loše kao što to mogu njegove vlastite izjave i u tom smislu pismo Predsjednice ne bi trebalo dalje komentirati. Međutim, objava karikatura Muhameda (u tjedniku Nacional) i satire u Novostima, koje Predsjednica uspoređuje, ima još neke paralele koje su joj promakle.
Karikature (njih 12) originalno je objavio 30. rujna 2005. danski list Jyllands-Posten uz članak o samocenzuri i slobodi govora. Dva zlonamjerna imama iz Danske odlaze u Egipat i od tamo šalju u većinu islamskih zemalja protest o vrijeđanju muslimana u Danskoj. Dokaz je 15 priloženih karikatura, navodno objavljenih u danskim novinama. Oni su dodali tri slike koje jesu uvredljive, posebno jedna – slika bradatog muškarca, što sugerira da se radi o Muhamedu, s maskom svinje. To je bila fotografija iz lokalnih francuskih novina sa zabave uzgajivača svinja i nije imala nikakve veze ni s Muhamedom ni s danskim listom. Prepričavanje sadržaja tih karikatura, naročito onih podmetnutih, od strane autoriteta – svećenika po džamijama, rezultiralo je strašnim nasiljem diljem svijeta i desecima mrtvih.
Paralela koja se nameće je gomilanje insinuacija i laži o ljudima, medijima i organizacijama od kojih neke spominje i Pupovac u svom pismu. Dio njihovog zajedničkog krimena nedavno je precizno formulirao Predsjedničin stranački šef: “Nisu shvatili da kad pričaju protiv HDZ-a pričaju protiv vlastitog naroda”. Te klevete, koje se ne pojavljuju samo u opskurnim medijima nego su izrečene i od strane autoriteta, rezultiraju onda slapovima prijetnji ubojstvima, silovanjima, premlaćivanjima, sve začinjeno primitivnim prostotama, a u ime “uvrijeđenog hrvatstva” i obrane “časti hrvatskog naroda”.
Nešto od toga Predsjednica zna i iz prve ruke – tokom predsjedničke kampanje slikala se u šatoru na Savskoj ispod plakata na kojem je bila fotografija Josipovića i Vesne Teršelič s natpisom “100% protiv Hrvatske”. Što je logičnije nego da takve ljude koji su 100% protiv Hrvatske, osudi ‘Hrvatsko nacionalno etičko sudište’, baci na njih “fetvu” narodnih neprijatelja i čeka da je provede netko od brojnih anonimnih luđaka koji svakodnevno prijete po portalima. Predsjednicu smetaju “samozvani čuvari demokracije i tolerancije”, ali nije našla ni riječi kritike za tipove oko Hrvatskog etičkog sudišta i slične samozvane čuvare “časti hrvatskog naroda”, koji svi kao da su ispali sa stranica Malleus Malificaruma i predstavljaju ne samo sramotu za Hrvatsku nego i prijetnju onome što bi trebali biti temeljni interesi jedne otvorene demokratske zemlje. Inače, zakon sličnog naziva, “Zakon o zaštiti arijevske krvi i časti hrvatskog naroda”, jedan je od rasnih zakona iz NDH i, zajedno sa sličnim zakonima tog vremena, predstavlja jednu od većih sramota čovječanstva.
Dva članka u Novostima, “Lijepa naša haubico” i onaj o prastarim MIG-ovima koji su se srušili, Predsjednica proglašava “evidentnim vrijeđanjem hrvatskog naroda” i zgraža se što “samozvani čuvari demokracije i tolerancije” na to vrijeđanje nisu reagirali. Pri tome ne vidi da njeno tumačenje nije jedino moguće. Da su to satirični napisi o glorifikaciji oružja u jednoj maloj siromašnoj zemlji kojoj je militarizacija zadnja stvar koja joj treba. Da je pravo vrijeđanje hrvatske himne njeno redovno korištenje da se njome prekrije svaka šovinistička netrpeljivost. I da je netrpeljivost prema satiri, od osude ‘Guliverovih putovanja’ i zabrane Orwelove ‘Životinjske farme’ (u svim zemljama “realnog socijalizma” osim u Jugoslaviji) do progona i javnog spaljivanja Ferala, uvijek uz gotovo identične tvrdnje o “evidentnom vrijeđanju nacionalnih osjećaja”, bila nepogrešiva legitimacija autoritarnih tendencija državne vlasti.
Neposredno poslije objavljivanja pisma Predsjednice u uredništvo Novosti došla je poruka: “Jeb….. vam majku četničku danas”. U slobodnom prijevodu na francuski to bi glasilo, kao što je napisao kolumnist Novog lista, “Nous sommes Novosti”, poručio je na kraju Pusić.
