Reizdanje 'Muzičara koji piju' - Tko će danas slušati tuđu muku? - Monitor.hr
11.07. (13:00)

Popili su i suviše da bi shvatili

Reizdanje ‘Muzičara koji piju’ – Tko će danas slušati tuđu muku?

Osim što je to jedini album Riblje Čorbe u izdanju Jugotona, postoje jaki i jasni razlozi za reizdavanje albuma. Inicijalno slabo prodavan, ako izuzmemo neuvjerljivu uvodnu “Kazablanku” i nedovoljno prokuhanu “Džukele će me dokusuriti”, album je remek djelo. To je komplet pjesama o emocionalnoj potrošenosti, prevari, licemjerju, samoći, sumnji i beznađu. Đorđevićevi sentimenti nisu padali s neba, ako znamo da je u to doba solo-gitarista Rajko Kojić, prema kazivanjima članova grupe, sve više tonuo u heroin, a ni basist Miša Aleksić se nije s prevelikim veseljem sjećao tog perioda jer je i sam u to doba dosta pio. Pjesme su u pravilu izvrsne, pokazuju dijapazon utjecaja, od ranog rocka, britanskog popa, preko ZZ Topa do hard rocka. Produkcija Kornelija Kovača je jednostavna i direktna, sam Bajaga će se sjetiti da mu je Kovač pomogao oko zvuka “Kad hodaš”. Možda je i to razlog zašto je relativno loše prošao – tko će slušati tuđu muku u vrijeme inflacije, stabilizacije, redova za kavu, redukcije i inih pojava? Doduše, slično nam vrijeme slijedi, a “Večeras vas zabavljaju muzičari koji piju” zaslužuje da ga se čuje i doživi bolje nego u vrijeme inicijalnog izdavanja. Ravno do dna


Slične vijesti

16.09. (22:00)

Stare stvari, nove uši

David Bowie ‘Moonage Daydream Soundtrack’ – paklena montaža

Jedna od stvari koje sve više gubi smisao u eri streaminga svakako su razne ‘best of’ kompilacije. Kad ti je cjelokupni katalog nekog izvođača dostupan u nekoliko klikova, možeš si sam posložiti listu omiljenih pjesama u tren oka. Svima je jasno da David Bowie nije bio običan pjevač i, po svemu sudeći, film Bretta Morgena “Moonage Daydream”, prvi takav naslov nastao uz pristanak i potporu Bowiejeve obitelji i vlasnika autorskih prava, neće biti običan film. Dokumentarac u hrvatska kina dolazi za dva tjedna, pa ćemo se imati priliku u to uvjeriti i sami, ali dotad možemo slušati soundtrack neobičnog filma o neubičnom umjetniku koja je isto tako mnogo više od ‘best of’ kompilacije. Ravno do dna

16.09. (16:00)

Nek samo rokaju

Haiku Garden – Loose Contacts / Tense Present: još jedno izvrsno djelo slovenske četvorke

Baza njihove glazbe je i dalje ostala ista, to je prije svega shoegaze, indie rock i psihodelija. Novim albumom nastavljaju jednu prelijepu priču koju nam Haiku Garden već godinama nudi. Igra tiših i glasnijih dijelova posložena je do perfekcije, krautrock i elektronika su fino stopljeni sa psihodelijom i shoegazeom. Zvuči vrlo moderno, kao neka slovenska verzija Tame Impale sa štihom alpskog tripa. Za Muziku.hr recenzira neki nadobudni klinac, no tekst je manje bitan. Glazba je ok.

08.09. (22:00)

Čovjek jednostavno radi što voli i ne pravi famu oko toga

Kenny Beats ‘Louie’ – kratke, ali sadržajne vinjete

Ima tih nekih ljudi kojima sve polazi za rukom, iako ni oni sami ne znaju zašto i to nimalo ne kriju. Jedan od tih ljudi je i hip-hop producent Kenny Beats koji je producirao sve od FKA Twigs, Vincea Staplesa i JPEGMafije pa do Eda Sheerana, Gucci Mane i Idles. Ako tome dodamo i da je viralna zvijezda zbog svog YouTube serijala ‘The Cave’ u kojem na keca izmisli neki beat, a onda face poput Billie Eilish moraju repati freestyle, ne čudi da mu je pošlo za rukom snimiti i odličan debitantski album, iako je rekao da nikada neće snimiti album jer ‘nema što za reći’. Ono što smo dobili kratak je, ali sladak album kratkih, ali sadržajnih vinjeta koje rijetko premašuju trajanje od dvije minute. Ravno do dna

25.08. (20:00)

Slavonski čemer na LSD-u

Psihodelični tamburaši Ukleti Dukat izbacili debitantski album

Riječ je konceputalnom albumu koji opisuje jedan dan na slavonskom selu, počinje od ranog jutra buđenjem i tematski se proteže sve do sitnih sati u svatovima. Ovakva tema je poslužila kao platforma za umjetnički eksperiment spajanja tamburaške glazbe sa psihodeličnim garažnim rockom. Cijeli projekt vodi Lord Čardak, koji je cijeli album (osim 3 obrađene pjesme) napisao, aranžirao, konceptualno osmislio te na albumu snimio sve gitare, bas, primu, perkusije i lead vokale. Za album je također napravio i album cover u tehnici linoreza. “Što se tiče utjecaja, na nas vrše utjecaje Zvonko Bogdan, Zlatni Dukati i stari ciganski tamburaši, koliko i the Velvet Underground, Brian Jonestown Massacre, King Gizzard & Lizard Wizard i The Growlers. Želimo donijeti originalnost i zanimljivost u slavonsko stvaralaštvo koje je mnogo puta u umjetnosti okarakterizirano kao “zaostalo” i “naivno”, kao i dati novi žar i zanimljivost kako psihodeličnom rocku, tako i tamburaškoj glazbi”, poručuju iz Ukletog Dukata. Ravno do dna

25.08. (09:00)

Nikad dosta bijelog Jacka

Jack White ‘Entering Heaven Alive’ – nježna strana Whiteove kreativne bipolarnosti

Jedno lice Jacka Whitea je lice istraživača nemirnog duha. Taj Jack White nemilosrdan je prema glazbenim žanrovima koje spaja i premrežava, također uvijek spreman pronaći neki novi zvuk električne gitare čiji riff će repetitivno divljati na ritam bliži hip-hopu nego rocku. Drugo lice Jacka Whitea je lice krutog glazbenog tradicionalista. Taj Jack White je lirska duša kojoj najviše odgovara pratnja akustičnih instrumenata, često i violine kojima odlazi u daleke krajolike prošlosti američkog folka u reanimaciji njegovih postulata lišenih svakog upliva modernog razmišljanja. Novi album spada u ponajbolja ovogodišnja pastiche ostvarenja, obzirom da zvuči kao da 1980te još nisu izmišljene, kao što i potvrđuje Whiteovu pronicljivost u prezentaciji svog multipraktičnog talenta jer bi miješanje ovih pjesama s onima koje se nalaze na ovogodišnjem „Fear Of The Dawn“ bilo poput nekog glazbenog bipolarnog poremećaja. Ravno do dna

15.08. (20:00)

Post-punk nije mrtav

Viagra Boys ‘Cave World’ – pjesme deevolucije

Reductio ad absurdum u logici predstavlja metodu dokazivanja kojom se istinitost neke tvrdnje nastoji dokazati pokazujući apsurdnost njezine suprotnosti. Istu je metodu na trećem studijskom albumu svojih Viagra Boysa primijenio i Sebastian Murphy kako bi svim radikalnim antivakserima, ravnozemljašima i drugim teoretičarima zavjere pokušao otvoriti oči i pokazati im koliko su njihova vjerovanja besmislena, ponekad i umobolna. Album funkcionira čak i ako nemate pojma o čemu pjeva; švedska petorka u skoro svakoj pjesmi doseže ubojiti postpunkerski groove preko kojeg Murphy izvikuje slogane vokalom pozicioniranim između Nicka Cavea, Iggyja Popa, Shauna Rydera, Jona Spencera i svog prezimenjaka iz LCD Soundsystema. Ravno do dna

11.08. (13:00)

Sviraju kak' se nekad sviralo

Venator ‘Echoes From The Gutter’ – austrijski čelik

Od svih glazbenih pravaca, heavy metal je poput tkiva koje je pretrpjelo najviše radijacije i stoga neprestano mutira. Mutira u svim smjerovima i guta sve oko sebe i čini se da gdje god padne – padne na plodno tlo jer ni jedan žanr na ovom svijetu nema toliko publike koliko ima heavy metal. Od recentnih primjera tu se posebno uspješnim čini bend Venator iz austrijskog Linza, koji je sebi nadjenuo sasvim primjereno ime po imperijskom modelu krstarice iz univerzuma „Ratova zvijezda“. Uz sve, članovi benda i izgledaju kao njemački metalci iz osamdesetih; ništa brade, samo brkovi koje uokviruju duge kose. No onaj najvažniji segment, tj. glazba, je daleko od vica. Osnovani 2016. godine, pravi su to nepatvoreni heavy metalci koji jako dobro znaju postulate starog metala iz vremena dok thrash još nije postojao. Ravno do dna

08.08. (08:30)

Lista 200 najboljih albuma u zadnjih 25 godina, prema odabiru Pitchforka

01.08. (15:00)

Posljednji pozdrav kanadskog kauboja

The Sadies ‘Colder Streams’ – Dallasov zadnji psihodelični vestern

Kanadski country rock bend The Sadies koji predvode braća blizanci Dallas i Travis Good aktivan je još od devedesetih godina i iza sebe ima pozamašnu diskografiju. No, koliko god njihova diskografija dosad bila vrijedna pozornosti i pohvale, čini se kako su u veoma rijetkim prilikama bili sposobni isporučiti album toliko snažnog materijala i zvuka kao što je njihov posljednji prilog katalogu, “Colder Streams”. Ta procjena zvuči posebno bolno ako znamo da je ujedno riječ o posljednjoj ploči gitarista i pjevača Dallasa Gooda koji je ove veljače s 48 godina umro od srčane bolesti. The Sadies u tu mješavinu ubacuju kaubojske pasaže, pa ploča djeluje kao soundtrack spaghetti vesterna u kojemu glavne uloge tumače natripani hipiji. Ravno do dna

08.06. (21:00)

Čovjek svira što sam voli čuti

Liam Gallagher ‘C’Mon, You Know’ – nevjerojatno zabavan prosječan album

Album počinje i razvija bolje nego bolje od očekivanog. Obraćajući se majci, ocu, te (vjerojatno) bratu, “More Power” postavlja scenu, a “Diamond in the Dark” uspješno transponira Gallaghera iz njegovog karakterističnog stila u sadašnji pop-kanon. Ovakve pjesme bi se možda mogle svidjeti i mlađoj populaciji, s tim da je Gallagher uspio izbjeći jeftino dodvoravanje. To je Liam Gallagher u svom najboljem izdanju: običan momak iz radničke klase koji u svoj svojoj nesavršenosti koju ne skriva, sjaji – i to u kontekstu pop-pjesme.  Neobjašnjiv umjetnički pad se javlja u drugoj polovici albuma kad slijede pjesme toliko naporne da je teško navoditi i njihove naslove, a slušljive su samo u slučajevima ako vas netko pita hoćete li čuti CD trapa ili Gallaghera. Ravno do dna