Rob Reiner nam je podario šest (praktički) uzastopnih klasika čiji utjecaj ne jenjava desetljećima - Monitor.hr
Jučer (18:00)

You can't handle the truth!

Rob Reiner nam je podario šest (praktički) uzastopnih klasika čiji utjecaj ne jenjava desetljećima

Na Ravno do dna se prisjećaju šest filmova za pamćenje, koje je snimio gotovo uzastopce, počevši od This is Spinal Tap, danas kultnog mockumentaryja o fiktivnom heavy metal/rock bendu, čime je satirizirao neke danas poznatije bendove (Steve Tyler ga navodno nije mogao gledati, a Tom Waits, priča se, plakao je jer je stvar smatrao tragičnom), zatim Stand By Me, prema kratkoj priči Stephena Kinga ‘The Body’. Kingu je navodno film bio jako dojmljiv te ga je i sam proglasio najboljom ekranizacijom neke njegove knjige. The Princess Bride ostaje jedan od najcitiranijih njegovih filmova koji je također utjecajan u pop kulturi, a When Harry Met Sally… iz 1989. naširoko se smatra jednom od najuspješnijih romantičnih komedija u povijesti. Horor Misery još je jedna uspješna ekranizacija Kingovog romana, a sudsku dramu Malo dobrih ljudi pamtimo svi, ako po ičemu, onda po sceni u kojoj Tom Cruise ispituje Jacka Nicholsona.


Slične vijesti

Nedjelja (10:00)

Eskapizam koji ne bježi od stvarnosti, nego joj uzima mjeru i vrati je s kamatama

Najbolji filmovi 2025. godine prema Varietyju: snovi, distopije i stvarnost bez filtera

Najbolji filmovi 2025. spajaju eskapizam i brutalnu stvarnost: od političkih distopija (One Battle After Another), intimnih drama identiteta (Dreams, Sentimental Value), i sirove društvene stvarnosti (Souleymane’s Story, Wild Diamond), do žanrovskih reinvencija (28 Years Later, Weapons, Mission: Impossible – The Final Reckoning). Autorski film (Bugonia, Nouvelle Vague, It Was Just an Accident) koristi ekstrem, ironiju i povijest filma za komentar sadašnjosti, dok komercijalni naslovi ne bježe od tjeskobe vremena. Zajednički nazivnik: filmovi koji zabavljaju tako da najprije – uznemire. Variety

09.12. (08:00)

Ne bih se kladio, ali čini se da mnogi već jesu

Zlatni globusi: Devet nominacija za Paula Thomasa Andersona, sezona već ima favorita

“One Battle After Another” Paula Thomasa Andersona ulazi u Zlatne globuse s čak devet nominacija (dva manje nego rekordni Nashville iz 1975.) te ostaje glavni favorit nakon niza ranijih pobjeda na kritičarskim nagradama. U kategorijama drame ističu se “Sinners” i “Hamnet”, dok tri strana filma dodatno zatežu konkurenciju. Glumačke nominacije donose mješavinu festivalski hvaljenih, ali komercijalno slabijih filmova i velikih imena poput Chalameta i DiCaprija. U sporednim kategorijama dominiraju dosadašnji kritičarski laureati. Sezona zasad izgleda pravocrtno, no do Oscara je još daleko. Ravno do dna

08.12. (18:00)

Kokice i kino za Božić

Prosinački filmski finiš: sedam naslova koji zatvaraju 2025.

Drugi dio prosinačne liste donosi sedam međusobno potpuno različitih filmova: od Bi Ganova hipnotičkog Uskrsnuća i Cameronovog spektakla Avatar: vatra i pepeo do Fullerovog šarenog horora Dust Bunny. Tu su i kontroverzni Sin stolara, psihološki triler Kućna pomoćnica, meta-remake Anakonda te Safdiejev energični Marty Veličanstveni. Žanrovski raspon ide od art-hibrida preko blockbustera do indie čudaka, a zajedničko im je jedno – prosinac ponovno ruši sve uredno sastavljene liste i nudi filmski kaos kao najbolji poklon pod borom. Bug

06.12. (13:00)

Kad je Split bio centar Rima

Završeno snimanje novog povijesnog igranog filma o Dioklecijanu u HRT-ovoj produkciji

Prvo izlazi igrani film “Diocles”, koji će biti u kinima 2026, a nakon toga će se na TV-u prikazati dokumentarno-igrana serija od pet jednosatnih epizoda, naslova “Prvi Splićanin”, s Mladenom Badovincem, inače pjevačem TBF-a, kao prezenterom i naratorom. Film je u potpunosti na latinskom jeziku, i to ne onom književnom koji se uči u školama, nego kolokvijalnom, kakvim su zbilja govorili u Rimskom Carstvu krajem 3. stoljeća.

Film je nelinearne pripovjedačke strukture, s vremenskim skokovima u Dioklecijanovu mladost te posljednje godine njegova života, a glavni dio priče događa se od 284. do 286. godine, u vrijeme kada Dioklecijan postaje car. Dioklecijana glumi Amar Bukvić, a igraju još i Nataša Janjić Medančić (Priska), Slavko Sobin (Maksimijan), Marko Cindrić (Karin), Krešimir Mikić (Lucije Flavije) te Dragan Despot (senator Prokul). Ovaj film je prvi ovakve vrste nastao u nekoj hrvatskoj produkciji i radi se o stopostotnoj produkciji HRT-a. Scenografski zahvati i gradnja uz kostime spadaju u najopsežniju produkciju do sad. HRT

28.11. (09:00)

Da se gledaju u 4K, što se čeka?

Digitalna restauracija: Hrvatska obnovila 38 filmskih klasika

Vlada RH osigurala je dva milijuna eura za trogodišnji program digitalne restauracije hrvatskih filmskih klasika (2026.–2028.), uključujući zaštitu do 20 filmova i osamostaljenje Kinoteke. Dosad je obnovljeno 38 hrvatskih dugometražnih filmova, dok Srbija bilježi 50. Kritičari tvrde da je plan premalen i prespor, pozivajući se na modele u Srbiji, Sloveniji i Makedoniji. Stručnjaci ističu da su oba sustava podjednako ograničena, a važna je suradnja među kinotekama bivše Jugoslavije. HRT

25.11. (17:00)

Smij se danas, brige odgodi za sutra

Najbolje filmske komedije svih vremena, prema izboru Varietyja

Varietyjev izbor najvećih komedija ističe raznolikost žanra — od apsurda do satire. Na vrhu liste našao se Goli pištolj, odmah uz bok klasiku Neki to vole vruće, dok Annie Hall i dalje definira romantičnu komediju. Politička oštrina Velikog diktatora stoji rame uz rame s toplim humorom filma Čekajući Guffmana. Apsurdistički duh Monty Pythona i Svetog grala i anarhija Pačje juhe dopunjuju širi spektar koji uključuje i crnohumorni Fargo, nostalgičnu parodiju Mladog Frankensteina te filozofsku petlju Beskrajnog dana. Index

23.11. (20:00)

Kad narastem, bit ću televizor

Kako je televizija postala savršena tema za filmsku satiru i društvenu kritiku

Film i televizija oduvijek imaju napet, ali plodan odnos: od straha da će TV uništiti kino do filmova koji je ismijavaju, analiziraju i kritiziraju. Od 1950-ih nadalje, televizija je postala inspiracija za satire o medijskoj manipulaciji, reality formatu, kultu slavnih i novinarskoj etici. Kroz različite žanrove – od burleske do crne komedije – filmovi prikazuju kako televizija oblikuje društvo, istinu i našu opsesiju slavom. Ovi naslovi zajedno otkrivaju kako TV, čak i kad je predmet šale, zadržava golemi kulturni utjecaj. Bug donosi popis: Will Success Spoil Rock Hunter? (1957.), Network (1976.), Real Life (1979.), Broadcast News (1987.), The King of Comedy (1982.), The Truman Show (1998.) i Anchorman (2004.).

26.10. (13:00)

Kad demoni pune blagajne

2025. godina horora: od američkog zrcala do japanskog dvorca beskraja

Godina 2025. obilježena je uspjehom horora – od hollywoodskog „Prizivanja 4: Posljednji obredi” do japanskog animiranog hita „Demon Slayer: Infinity Castle”. Novi nastavak „Prizivanja”, temeljen na stvarnim slučajevima Eda i Lorraine Warren, donosi zamor formule, ali i rekordnu zaradu od gotovo pola milijarde dolara. Nasuprot njemu, „Demon Slayer” nudi vizualno raskošnu, filozofski obojenu akciju u beskonačnom labirintu boja i krvi. Zajednički nazivnik? Horor više nije ni nišni ni sezonski – postao je globalni spektakl za sve kontinente i publike. Boško Picula za tportal

20.10. (14:00)

Botovi ne trebaju audiciju

Hollywood bruji zbog Tilly Norwood: može li AI glumica zamijeniti stvarne ljude?

Pojava Tilly Norwood, prve “AI glumice” s vlastitom agencijom i Instagram profilom, izazvala je žestoke rasprave u Hollywoodu i šire. Dok producent Nebojša Taraba tvrdi da je riječ o marketinškom triku i starim tehnikama digitalne manipulacije, glumica Linda Begonja i komičarka Marina Orsag upozoravaju da umjetna inteligencija ugrožava samu bit glume – ljudsku emociju, iskustvo i spontanost. Pisac i programer Želimir Periš smatra da će AI preuzeti “šund”, dok će pravu umjetnost i dalje stvarati ljudi, barem dok publika ne poželi aplaudirati – ekranu. tportal

18.10. (17:00)

Kralj horora opet vlada – i to na dva kraja svijeta

Novi filmovi po Kingu: od umiranja s osmijehom do hodanja do smrti

Stephen King ove godine ponovno osvaja kina s dvama vrlo različitim ekranizacijama. Chuckov život Mikea Flanagana, nagrađen u Torontu, donosi emotivnu priču o kraju svijeta i osobnom prihvaćanju smrti, s Tomom Hiddlestonom u glavnoj ulozi. Suprotno tome, Dugi hod Francisa Lawrencea prikazuje distopijsku Ameriku u kojoj mladići hodaju do smrti za slavu i nagradu – brutalnu alegoriju društva pod fašističkom kontrolom. King tako još jednom spaja fantaziju, horor i društvenu kritiku – i podsjeća koliko su granice stvarnosti tanke. Boško Picula za tportal