Roman 'Granice na vjetru' kao poziv na buđenje - Monitor.hr
19.01.2017. (12:20)

Mašta radi svašta

Roman ‘Granice na vjetru’ kao poziv na buđenje

Roman Granice na vjetru prvi je roman Veronike Santo, koji žanrovski spada u fantastiku u kojoj se autorica već profilirala na sam vrh u hrvatskoj književnosti toga žanra. Roman sadržajno možemo shvatiti kao svojevrsnu ”potragu za izgubljenim vremenom” kroz priču o povijesti jedne stare buržujske te mitološkim bićima taltošima ili vjetrovnjacima. H-alter


Slične vijesti

Jučer (08:00)

Ne znam kakva je to kultura, ali je vrlo zarazna

SF serijal ‘Kultura’ Iaina Banksa: Anarhija, AI i hedonizam u svemiru

Serijal Kultura Iaina M. Banksa vrhunac je SF utopije u kojoj su novac, rad i bolest stvar prošlosti. Društvom upravljaju Umovi (Minds), benevolentni oblici umjetne inteligencije koje osiguravaju obilje za ljude i izvanzemaljce, dopuštajući im život posvećen čistom hedonizmu i intelektualnom istraživanju. Ipak, iza te sjajne fasade kriju se etičke dileme o uplitanju u tuđe sudbine.

Ključni stupovi Kulture:

  • Post-oskudna anarhija: Automatizacija je ukinula potrebu za radom i vladom; sve je besplatno i dostupno.
  • Genetska sloboda: Građani po želji mijenjaju spol, izgled ili kemijski balans mozga (glandanje).
  • Moralna siva zona: Odjel Posebne okolnosti tajno intervenira u “barbarskim” civilizacijama, preispitujući granicu između pomoći i imperijalizma.
  • Umovi kao zaštitnici: Superinteligentni brodovi koji nisu vladari, već duhoviti i brižni čuvari sustava.

Na hrvatski su u novijem izdanju prevedene Sjetite se Flebasa i Igrač Igara. Ebsco, Guardian

07.10.2025. (22:00)

Friško iz rerne

Gamadd: Domaći sf triler roman koji nas vodi u svijet umjetne inteligencije

Roman gađa aktuelne teme: (zlo)upotrebu tehnologije, prevlast veštačke inteligencije nad čovekom, neoliberalni kapitalizam, rat u Ukrajini, odnosno (ne)učešće NATO alijanse u njemu, bankovne prevare i pronevere. Sve ono, dakle, što nam dešava u savremenosti, u referentnom svetu koji je zaista gnusno mesto. Povrh toga, roman je napisan u paradigmatskoj strukturi koja se sastoji od glavnog toka priče i takozvanih umetnutih novela, upravo onako kako je koncipiran i Don Kihot, jedan od prvih modernih romana, što samo znači da Franjo Janeš odlično poznaje romanesknu strukturu i uzore. Ipak, on se zadovoljava narativizacijom koja ne ide dalje od onoga što jeste – vešto komponovana priča čije se značenje iscrpljuje završetkom narativa, u trenutku kada se izgubljeni ljubavnici ponovo spoje i protagonistov život zadobije celovitost koja mu je uskraćena sopstvenom greškom, odnosno činjenicom da je uhvaćen s prstima u medu. Vladimir Arsenić za Booksu.