U svijetu je sve više samaca, to je činjenica, no treba li na taj trend gledati kao nešto loše? Samci će prije pomoći susjedima i družiti se s ljudima u svom okruženju nego parovi. Također, samci češće sudjeluju u radu civilnih udruga, javnim događajima, volontiraju, pohađaju satove iz umjetnosti i glazbe te jedu vani. Quartz
Gotovo polovinu odraslih u SAD-u trenutno čine samci, a u Europskoj uniji gotovo trećinu. Naime, 117,6 milijuna neoženjenih, razvedenih ili udovaca Amerikanaca starijih od 18 godina čini 46% stanovništva, piše Investitor. Taj broj polako, ali stabilno raste od 1960-ih i sve se više njih osjeća shrvano životnim troškovima. Osim što su isključivo odgovorni za troškove života koje parovi mogu podijeliti, samci su isključeni iz nekoliko financijskih beneficija rezerviranih za bračne parove. Najveći faktor je stanovanje. Samci često moraju birati između cimera ili samostalnog pokrivanja cjelokupnog troška kuće ili stana. Poslovni
Sve je više rastava i iseljavanja – što utječe na odumiranje stanovništva. Jedna smo od najstarijih nacija Europske unije i demografski pad bit će sve izraženiji. Čak 47 posto osoba ne živi ni u jednoj vrsti zajednice pa se nameće pitanje – kakva budućnost čeka Hrvatsku. Sve je više izvanbračnih veza. Danas društvo ispunjava one potrebe koje su se nekada popunjavale u intimnim odnosima i brakovima, smatra sociolog Bruno Šimleša u razgovoru za HRT. Hrvatska u svim pogledima slijedi trendove Europske unije, koji su porazni. Glavna ideologija je neoliberalizam čija je poruka ostvarivanje samoaktualizacije. Nju je teško ostvariti, radi se o svojevrsnom teroru sreće. Do 2050. četvrtina građana Hrvatske bit će stranci, a prema predviđanjima, čak polovina njih bit će samci.
BBC ima zanimljiv tekst o radničkim pravima ljudi koji su samci i nemaju djecu. Od njih se često očekuje da ‘uskoče’, ostanu duže i odrade posao kada zaposlenici koji imaju obitelj moraju obaviti nešto za djecu, očekuje se da rade za blagdane i vikende, jer “nemaju obaveza”, kao i da prednost u biranju dana godišnjeg imaju oni s djecom. Također se očekuje da su fleksibilniji po pitanju mjesta rada, te da im preseljenje zbog posla nije problem.
Zastarjele društvene norme i sve veći ekonomski pritisak doveli su do toga da se sve manje Japanki između 20 i 49 godina odlučuje na udaju, a sve su brojniji i tzv. “samci paraziti”, koji žive s roditeljima i ne žele ulaziti u vezu s nekim tko ne ispunjava njihove uvjete. Japanke teško prihvaćaju ideju udaje za nekoga tko zarađuje manje od njih.