Nisam u kafićima u centru mogao pronaći gradonačelnika Sinja, ali zato sam na terasi kafića Back in Black u Vrličkoj ulici spazio bivšeg gradonačelnika Splita, Andru Krstulovića Oparu. Odmah sam mu prišao, predstavio se kao jedan od uglednijih hrvatskih književnika i čestitao mu što će na jesen postati novi ministar kulture. On se namrštio, kao da mu nije bilo ugodno to što govorim.
“Ajde, ne morate se pravit tajanstveni, u Nacionalu je crno na bijelo pisalo da će Nina Obuljen na jesen bit maknuta iz tog ministarstva, a da ćete vi zauzet njezino mjesto.”
“Jel moramo baš sad o tome? Čini mi se da nije ni mjesto ni vrijeme”, uzdahnuo je Opara kao oparen kužnim parama novih, zahtjevnih obaveza.
“Ja baš mislim da je ovo savršeno mjesto i vrijeme. Vi ste došli na Tompsonov koncert, a sadašnja ministrica bi sigurno radije na koncert Mile Kekina nego na Tompsona. Dobro znamo koliko je love iz Ministarstva kulture prelila u ljevičarske džepove, koliko se obožavala s Hribarom i režiserima koji u svojim filmovima ismijavaju branitelje. Zbog tih filmova danas branitelje doživljavaju kao nasilne, krezube pijance koji se bodu noževima…”
“Tu ste u pravu. Podvaljivali su te filmove pod neku umjetnost…”
“Tako je, zato mi se jako svidjelo ono kad ste prije Tompsonova koncerta u Zagrebu izjavili da su Tompsonove pjesme zapravo poezija, čista umjetnost u kojoj uživate. Potpuno se slažem s vama. Ja sam prošlog ljeta pred spomenikom Tina Ujevića u Imotskom recitirao Tompsonove pjesme i svi su mislili da su to Tinove pjesme, pogotovo one u kojima pjeva o kamenu…”, pohvalio sam se.
“Nemojte sad baš pretjerivat.”.. nova zgoda Nacionalne groupie