Starešina: Europa je, čini se, postala mentalno nesposobna za samoobranu - Monitor.hr
Prekjučer (07:00)

Zaustavite nasilje! Ali, netko drugi, molim vas

Starešina: Europa je, čini se, postala mentalno nesposobna za samoobranu

Glavno pitanje glasi: kako je moguće da žena, koja nije ni Arnold Schwarzenegger iz ‘Terminatora’ ni Bata Živojinović iz jugoslavenskih partizanskih filmova, opremljena samo nožem, ni od koga ometana, izbode sedamnaestero Nijemaca na željezničkom peronu? (Večernji)… Izbola bi ih, sigurno, i više da nije bila riječ o prostoru pod posebnim policijskim nadzorom pa su policajci, čuvši zapomaganje, brzo dotrčali i svladali je. Prema dostupnim informacijama, prije dolaska policije nitko od putnika nije joj se pokušao ni suprotstaviti, zaustaviti je. To je slika mentalnog stanja današnjega europskoga obrambenoga kapaciteta, uprizorena u srcu Europe.

Ako ‘tridesetdevetogodišnjakinja iz Hamburga’ (tako se to politički korektno kaže) nije navedena na svoj teroristički čin (na društvenim mrežama, primjerice), ona postaje inspiracija za sve one koji imaju takvu sklonost, kao i za sve one koji ih žele navesti na takav čin. Mentalna nesposobnost Europe na samoobranu, taj sindrom zoološkog vrta čiji su stanari postali nesposobni za preživljavanje u svijetu realnih opasnosti, jednako je velik, a možda čak i veći, problem današnje Europe od zapuštenih vojnih kapaciteta u užem smislu. Višnja Starešina za Lider.


Slične vijesti

Prekjučer (16:00)

Onih koji su izašli na izbore, bolje reći

Picula: Unatoč svim aferama, uhićenim ministrima, korupciji i nepostojećoj strategiji razvoja zemlje, HDZ ostaje izvorni ‘prvi put’ birača

HDZ je s Andrejom Plenkovićem na čelu ne samo učvrstio položaj najjače hrvatske političke stranke u najvećem broju jedinica lokalne i regionalne samouprave, nego je već trideset i pet godina, uz rijetke oscilacije, ‘prvi put’ hrvatske politike i birača. SDP mu može samo ‘dihati za vratom’, kako to slikovito kaže Siniša Hajdaš Dončić, a i primjer Splita svjedoči o krhkosti ‘trećeg puta’. Čak i kada su kao Most došli do nacionalne ili lokalne vlasti, pokazali su nerijetko kobna ograničenja. Centar odlazećega splitskog gradonačelnika posljednji je dokaz tomu. Čak je i Peđa Grbin izjavio da je zatečen svojim izbornim uspjehom, dok uspjeh Možemo u Zagrebu ima veze s gubljenjem urbanog i nacionalnog utjecaja SDP-a, a ima i povoljnu okolnost da je u hrvatskoj metropoli gradski HDZ drugorazredni akter, a stranka kompromitirana još u drugoj polovici 1990-ih. Boško Picula za tportal

Nedjelja (21:00)

Ako je nekome trebalo...

Ivančić: Drugi krug, kratke upute

  • 1. Ako vas na dan izbora još uvijek muči dvojba oko toga kojemu od ponuđenih kandidata da poklonite svoje povjerenje, prespavajte i odluku donesite sutra.
  • 2. Predstavnička demokracija je fraza u kojoj pridjev kolje imenicu!
  • 3. Dogodi li vam se da na biračko mjesto dođete bez obavljene jutarnje higijene, nemojte se brinuti: i većini kandidata su ruke prljave, a nekima i krvave.
  • 4. Ipak, bolje je vratiti se kući, leći u kadu punu vode i ne dizati se do osam navečer, kada izbori službeno završavaju.
  • 5. Ako od dvoje kandidata na izbornom listiću jedan (ili jedna) pripada ljevici, a drugi (ili druga) desnici, možete biti sigurni da se prvi (ili prva) lažno predstavlja.
  • 6. To nije razlog da glasate za drugog (ili drugu).
  • 7. A ni za prvog (ili prvu)…

Viktor Ivančić za Novosti.

Nedjelja (15:00)

Škola kod domaćeg ognjišta

Dežulović: Jebo sad hiljadu eura

Katolički templari i čuvari institucije obitelji iz mrijestilišta Opus Dei imaju za vas u ponudi novu sjajnu stvar: homeschooling. Što je to “homeschooling”? U najkraćemu, to bi bilo “kućno obrazovanje”, odnosno ono što bi se na hrvatskom reklo “obrazovanje kod kuće”. Najnoviji turbokatolički tik-tok izazov. Za razliku od tradicionalne škole, koncept homeschoolinga, međutim, ne podrazumijeva visoku školsku spremu roditelja, pače ne podrazumijeva nikakvu njihovu kompetenciju: za obrazovanje kod kuće roditelji trebaju imati samo prezir prema školi kao praonici mozga, djetetov izvod iz matične knjige rođenih i pismenu namjeru u tri primjerka da ga obrazuje kod kuće. itko neće provjeriti da li, na primjer, ćaća Hinko – koji je svog malog naumio školovati za centarfora Real Madrida, a malu da se dobro uda – uopće i sam ima završenu osnovnu školu. Kad bi to, uostalom, bila prepreka za homeschooling, bilo bi to flagrantno kršenje temeljnog prava ljudi na školovanje vlastite djece, samo zato što su nepismeni. Boris Dežulović za Novosti.

Nedjelja (10:00)

Kad AI laže bolje od političara na predizbornom skupu

Beck: Chatbotovi su vrlo uspješni u uvjeravanju, ali sve više haluciniraju

List Chicago Sun-Times iz Illinoisa objavio je popis knjiga za plažu pomoću ChatGPT-ja. Navedni pisci su poznati i priznati, ali nikada nisu objavili navedena djela. Piše to Boris Beck za Večernji list. O halucinacijama chatbotova govori se kad lažne podatke predstavljaju kao istinite, ali i kad odgovor zapravo nije netočan, no nije relevantan za postavljeno pitanje ili ne slijedi dane upute. Hakirani chatbotovi mogu usisati s interneta razne ilegalne podatke i tako olakšati kriminalne ili obmanjujuće aktivnosti. Organizirane su i debate ljudi i umjetne inteligencije, u kojima se pokazalo da je chatbot veoma uspješan u uvjeravanju. “Ako se uvjerljiva umjetna inteligencija može primijeniti u velikim razmjerima, možete zamisliti vojske botova koje mikrociljaju neodlučne birače.” Cijeli tekst na Narodu

Subota (12:00)

Sauna – zadnje utočište balkanskog pervertita

Andrea Andrassy o ‘gender reveal partyjima’ u sauni: ‘Ništa oni ne rade’, ne službeno… ali saune su prepune golih ljudi koji nekako ipak uspiju bit neinvazivni


Ako to rade pametno, a većinom to rade točno tako – ako izuzmemo ovu trojicu special edition morona – znaju da im nitko zapravo ne može ništa. “Ništa on ne radi”, ne službeno, a i zna da je njegovo pravo da u sauni bude gol – i je, to mu nitko ne pokušava oduzet. Zna i da će ti, ako ga prijaviš, bit ponuđena opcija da gledaš u drugu stranu jer on stvarno zapravo ne radi ništa – nije on kriv što žene imaju prljave misli – zna da terorizira i zna da je, ako ne pred Bogom, barem čist pred zakonom i/ili pravilnikom saune.

Ispada, uvijek i zauvijek, da su manijaci vječno zaštićena vrsta, a na žrtvi je da se sama organizira i omogući si život bez pervertita. Ako znaš da te u saunama čekaju luđaci, nemoj ić u saunu, to je valjda logično i jednostavno – nema veze što si uplatila vikend s prijateljicom, skrati ga i idi doma. A kako bi bilo da se voajeri, manijaci i ostali teroristi počnu adekvatno sankcionirat na licu mjesta s jednakom razinom strogoće kojom se u saunama sankcioniraju badići? Andrea Andrassy za Miss7

Subota (09:00)

Dotad gasi televizore, motaj kablove...

Basara: Autokolonizacija

Srbija društvo – bolje reči „grupa muškaraca, žena i dece“ jer mi i nismo društvo u sociološkom smislu reči – u kome svi o svakom misle sve najgore, u kome niko nikom ne veruje i u kome svako gleda kako da nekog prejebe. No, to nije ništa novo na ovom svetu. To je takozvano prirodno stanje čoveka. To je mentalitet darvinizma. Čovek je čoveku vuk i sl. Takvom stanju se u boljem delu sveta (donekle) stalo na put tako što su odnosi između ljudi regulisani političkim i pravnim sistemima koji obeshrabruju, a kad obeshrabrivanje ne deluje, sankcionišu darvinistički mentalitet. U Srbiji to nije bio slučaj. Pisac hoće da kaže da vlažni snovi „boljih društava“ i „boljih kuća“ – „bolji život“ i „normalno“ društvo – neće biti ostvareni dok se ne promeni mentalitet. Neki kažu da je to nemoguća misija, ja kažem da je to čas posla. Promene se programi televizora i uređivačke politike novinčina i kroz tri meseca eto ti boljeg mentaliteta. Svetislav Basara ne definira problem, već i predlaže rješenje.

Petak (18:00)

Vjerujem, cijenjena glavo, da si i učio pravo

Jergović: Zašto se Pravni fakultet u Zagrebu ne oglašava o tome što Ivan Turudić ne zna što je govor mržnje?

Nije lako povjerovati da je netko stvarno završio pravni fakultet, a da ne zna što je “govor mržnje”, ili da nema takvih kognitivnih sposobnosti da iz onoga što piše u Kaznenom zakonu zaključi da nije žrtva govora mržnje ako mu se kaže da sudjeluje u predizbornoj kampanji HDZ-a, da zloupotrebljava instituciju glavnoga državnog odvjetnika, ili da je, primjerice, neobrazovan, glup, neotesan itd. Ono što je izgovorio Turudić pripada govoru neukih desnih ekstremista, kada reagiraju na pokušaje javnosti da im ospori pravo na rasizam i diskriminaciju drugih i drukčijih. On, kao ni oni, niti zna što pojam “govor mržnje” znači, niti ga to zanima, a općenito ih, njih i njega, ne zanima što znače pojedine riječi hrvatskoga jezika, budući da se služe uglavnom samo prijetnjama, psovkama, uvredama i zastrašivanjima. Ali nije Ivan Turudić u ovom slučaju problem. Problem su, čini mi se, profesori iz one lijepo renovirane zgrade kod Hrvatskog narodnog kazališta, kod kojih je Turudić, navodno, studirao. S izuzetkom profesorice kaznenog prava Maje Munivrane, oni šute kao da im je netko i uši i usta olovom zalio. Miljenko Jergović za svoj blog.

Četvrtak (22:00)

Kad sudac igra za plave

Đikić o Turudiću: HDZ-u na usluzi

HDZ može biti zadovoljan prvom godinom mandata Ivana Turudića. Da nakon otimanja istrage EPPO-u u vezi Beroša i kompanjona glavni državni odvjetnik ništa više ne odradi u korist vladajuće stranke, Plenkoviću se već isplatilo instaliranje tog kontaminiranog bivšeg suca na jednu od najmoćnijih pozicija u državi. Turudić je i inače sklon zauzimati pozu nedužne žrtve zlih i nepristojnih političara te bježati u zaklon svoje formalne profesije i nezavisnosti pravosuđa, ali odbija vidjeti da se on sam već godinama ponaša kao političar, i to političar HDZ-ovske ili desne provenijencije. Ivica Đikić za Novosti.

Četvrtak (14:00)

Kako je svetina postala nacija, a narativ postao šampon protiv ćelavosti

Basara: Autonarativ

Politička realnost je konstrukt, fikcija iliti, kako je sad šik reći, „narativ“. Često su politički narativi vrišteće diletantski, da ne kažem baš kretenski, što uopšte ne znači da upravo takvi narativi ne pridobijaju najveći broj pristalica koji se u neko doba pokaju što su „kupili priču“. Ponegde se posle lošeg iskustva s političkim narativom narativ promeni, ponegde ne. U Srbiji se, na primer, ne menja. Ako se pitate kako je moguće da trezveni ljudi nasedaju na fantastične političke narative koji im se (ponekad i krvavo) obiju o glavu, samo pogledajte kako cvetaju biznisi s losionima protiv ćelavosti, tinkturama koje za pet dana očiste krvne sudove i čudotvornim ikonicama koje leče sve bolesno.

Još je u antici ustanovljeno da „svetina voli da bude varana“. Tako je to oduvek, ali kad je posle Francuske revolucije svetina (vulgus) uznapredovala u naciju i postala politički faktor, tek je tada postala podložna prevarantskim narativima. Od kojih su oni najozloglašeniji – znamo koji su, daleko im lepa kuća – ostali zabeleženi i kolektivom svetskom pamćenju, što uopšte ne znači da neozloglašeni narativi, uključujući one najbolje, takođe nisu u manjoj ili većoj meri prevarantski. Svetislav Basara.

28.05. (14:00)

A mogli smo i slutiti da se nešto valja iza brda, bili su presumnjivi

Šajatović: Zagustilo je kad se Andrej i Zoran slažu oko obrane

Olakšanje brzo ustupa mjesto zabrinutosti kad se dođe do povoda da se dva posvađana ega zbog nečega nađu i brzo dogovore. Tema su bile obrana i nacionalna sigurnost. Znači da su prijetnje sigurnosti zemlje krajnje ozbiljne. Odugovlačila bi njih dvojica da voda nije došla do grla. I dok u javnosti nema glasnog protivljenja jačanju namjenske industrije (tako se vojna industrija nevino nazivala u vrijeme SFRJ-a), otpori najavljenomu obveznom dvomjesečnom vojnom roku vrlo su glasni. Kad se upare ta dva stajališta, zaključuje se da mi kao društvo nemamo ništa protiv da drugim državama prodajemo oružje pa neka se njihovi mladići obučavaju i, ako treba, ginu. Ali ne bismo da naši mladići prolaze vojnu obuku i koriste se tim istim oružjem. Miodrag Šajatović za Lider.