Utisak nedelje: Vapaj i očajanje - Monitor.hr
31.05.2020. (14:00)

Prevladavajući osjećaji

Utisak nedelje: Vapaj i očajanje

Može li se iz očajanja i vapaja izroditi nešto dobro pita se Olja Bećković jer su njeni gosti poduzeli neke akcije iz vapaja i očajanja. Gosti su Srbijanka Turajlić, Milica Kralj i Boško Obradović. Utisci počinju od 37:30

A ovdje Svetislav Basara komentira iste te Utiske.


Slične vijesti

Jučer (23:00)

Ništa bez Kuste

Basara: Sećam te se, Doli Bel

Kusturica i Sidran su bili idealna kombinacija, neka vrsta sarajevskih Lenona i Makartnija, Džegera i Ričardsa, možemo sada samo nagađati (i žaliti) kakvi bi još blistavi filmovi nastali iz njihove saradnje – pod uslovom da se ne popičkaju, čemu su i jedan i drugi bili skloni – da se nije dogodilo ono što se dogodilo. Znate već šta. Ali eto, dogodilo se – umal, grešna mi duša, ne napisah dogodio se narod – pa je umesto mnoštva dobrih stvari nastalo mnoštvo jada, čemera i pičvajza.

Uncle Keith i Džeger nikada nisu prekinuli saradnju – i dobro su učinili – Lenon i Makartni jesu, ali posle razlaza nisu bili ono što su bili dok su radili zajedno. U slučaju tandema Kusturica-Sidran, Kusturica – najpre jedva primetno, potom sve očiglednije – više nije bivao isti, dok je Sidran bivao sve bolji i bolji. Možda ne toliko kao scenarista – mada je i dalje pisao scenarije po kojima su snimani filmovi – koliko kao pesnik i prozaista. Svetislav Basara o velikom Abdulahu Sidranu.

Ponedjeljak (20:00)

Odavno je već i nema, samo što smo to, zagledani u iPhone i androide, propustili primijetiti

Basara: Četvrti svetski rat

Evo kako stvari stoje u kugli: ko god da pobedi na izborima u Americi, Bajden ili Tramp, kako god da se završi rat u Ukrajini (ako se ikad i završi), svet će – nemojte sad očekivati da ispalim ubuđalu frazu da „više neće biti isti“, jer nikad nije isti, svakog trenutka se menja – biti bitno različit od sveta na koji smo navikli i koji se već tri-četiri decenije urušava. Kakav-takav svetski poredak uspostavljen posle II svetskog rata definitivno je izgubio upotrebnu vrednost, a ako nam je za nekakvu utehu, svetski poredak uspostavljen posle I svetskog rata tu je vrednost izgubio trostruko brže.

Kad se sve završi, jedne od triju velikih sila više neće biti, svakako ne u dosadašnjem formatu, a na ruševinama će nići za sada nepoznat broj banana državica. Neke od tih državica bi mogle raspolagati i nuklearnim naoružanjem, što će dodatno komplikovati ionako komplikovanu budućnost (ako je uopšte bude). Svetislav Basara gleda u kristalnu kuglu.

Nedjelja (17:00)

Za smirivanje "tenzija", još jedne strane riječi koja označava riječ "napetost"

Basara: Kultura dijaloga

Nije, naime, bez neke što moja neznatnost – koja nije jezički purista – insistira na izbacivanju iz javne upotrebe svih stranih reči za koje postoje odgovarajuće srpske, od koji su mnoge doslovni prevodi stranih. Jedna od takvih je i reč „dijalog“, koja bukvalno znači „razgovor“. E, ali „dijalog“ zvuči otmenije, pa se valjda zato od njega i očekuje da čuda stvara. U suštini, kad se na srpskoj političkoj sceni pomene dijalog/razgovor, misli se na pregovaranje i dogovaranje, što su pojmovi koji one naše vrapce tera na još gromoglasniji smeh. Dijaloga – tj. razgovora vlasti i opozicije što se tiče – ne oskudeva, štaviše, ima ga isuviše za moj ukus. Nije, dakle, problem kvantitet dijaloga, nego njegov kvalitet. Pisac hoće da kaže da nikakav dogovor nije moguć u razgovorima/pregovorima političkih (i analitičkih) persona dramatis (svih boja), koje se međusobno nazivaju fašistima, a čije su se babe karale sa ustašama ili kriminalcima, lopovima i uzurpatorima. Svetislav Basara. Točka.

16.03. (14:00)

Scenarij za seriju prema teoretičarima trećeg metka

Basara: Zoran Đinđić po drugi put među Srbima

Dani streljanja Zorana Đinđića, tako bismo mirne duše mogli nazvati ovonedeljni mini-serijal. Kao što smo u prethodnim nastavcima apsolvirali, komemorativni dani posvećeni Đinđićevom streljanju pretvorili su se u ritual s razrađenim ceremonijalom. Prvog dana se „odaje pošta“, drugog dana se postavljaju pitanja: šta bi bilo – i na šta bi Srbija ličila – da je Đinđić nekim slučajem preživeo, treći dan je rezervisan za pitanja šta bi Đinđić rekao o situaciji u Srbiji kad bi nekim slučajem ustao iz mrtvih, da li bi se zgrozio i da li bi nešto preduzeo. Sledstveno, kad bi se i Đinđić po drugi put vratio među Srbe, čisto sumnjam da bi bio nešto naročito osupnut ili užasnut – što je poželjan (možda i obavezan) odgovor na određenim televizorima i u nekim novinama – pre svega, ne bi video (ni čuo) ništa što nije video i čuo, i to u mnogo goroj varijanti kad se, na njegovu nesreću, prvi put vratio među Srbe u (samoubilačkoj) nameri da je apdejtuje i preuredi u moderno društvo. Možda se pitate šta bi potom bilo kad bi tako bilo. Eh, šta bi bilo? Isto što i kad je Đinđić prvi put bio među Srbima. Svetislav Basara

10.03. (18:00)

Niko neće džanum

Basara: Narod se pita

Šta ja onomad pisah, tj. džaba krečih: u poslu dobrog urednika je mnogo važnije šta ne objaviti nego šta objaviti. Sloboda štampe nije obaveza da se objave smatranja o svakoj trivijalnosti i budalaštini koju neki pojedinac ili grupa građana lansira u javnost. Ali kad je Danas već postavio pitanje, red je da potražimo i odgovor tko the fuck is Breskvica i zašto deo naroda namerava da protestuje što je izgubila u finalu Pesme za Evroviziju, manifestacije koja zbog kosmičke besmislenosti u novinama koje bih – kad bih se najeo gljiva ludara – ja uređivao ne bi bila ni pomenuta.

Dakle, ovako. Breskvica je nova zvezda na nebu srpske estrade, devojčurak koji je došao – ili kome je neko došao – na ideju da na takmičenju za našeg predstavnika na Evroviziji pobedi udarajući u najtanje patriotske žice, što će reći kosovske. Pesma se zove „Gnezdo orlova“, ostatak teksta nisam čitao/slušao, mada ne sumnjam da je bogougodan i da peva o tome kako će „orlovi“ ponovo doleteti na Kosovo, kad se srpska vojska tamo vrati. Tu, međutim – i to ne prvi put – dolazimo do heraldičke zbrke. Naime, Albanci sebe takođe doživljavaju kao orlove, i to možda sa više razloga. Albanija, naime – na albanskom Shqiperise – znači „zemlja orlova“, tako da bi albanska propaganda – da nije tupoumna kao naša – mirne duše mogla kaže: O, baš lepo, evo jedne mlade Srpkinjice koja podržava kosovsku nezavisnost, glasajte za nju. Svetislav Basara

04.03. (21:00)

Problem neukih, a ambicioznih čitatelja

Basara: Srpsko kinesko pismo

Legenda kaže da je drevni izumitelj kineskog pisma – i Kinezi su mu zaboravili ime – gorko zaplakao kad je u trenutku prosvetljenja shvatio šta će proizaći iz njegovog izuma. Moja neznatnost je – dok još nije ni bila čula za plač izumitelja pisma – takođe bila veoma skeptična prema masovnoj pismenosti i nekontrolisanom čitanju.

Razlog moje skepse bio je naglašeni komunistički entuzijazam prema opismenjavanju, neprestano huškanje na što više čitanja i permanentne akcije tipa „knjige u narod“ i „knjige u fabrike“, na nekim od kojih sam – toliko sam mator – i ja učestvovao. Pisci i pjesnici siđu u fabričku halu, proizvodni proces se zaustavi, pjesnici i prozisti čitaju svoja sočinjenija, radnici se dosađuju, ali bar ne rade. Tako je to išlo. Prava idila.

Tipovi koji decu nagovaraju da prijavljuju svoje roditelje tamo gde treba ako nešto lanu – tako sam kontao – ne mogu biti u pravu ni kad pozivaju na opismenjavanje i čitanje. I vaistinu, čitanje nije za svakoga, pogotovo u društvima slabe pismenosti kakvo je naše, u kojima je bukvalno shvatanje pravilo, a kritičko mišljenje retkost. Svetislav Basara

01.03. (17:00)

Pouka dana: izbjegavati žutare (ili samo listati kvalitetne kolumniste u njima)

Basara: Propast Y kromosoma

„Nestaje hromozom Y, evo šta to može da znači. Ako neko u budućnosti poseti Zemlju, možda zatekne nove ljudske vrste.“ Krv ti jebem, šta drugo reći. Mada ne vidim zašto bi iko ikada – ne samo u budućnosti – od svih lepih mesta u vaseljeni posetio baš Zemlju, ako bi se takva budala i našla, garantujem da bi zatekla istu vrstu tupsona koja, radi privlačenja dvesotinak klikova, mlati praznu slamu i kenja na besmislene teme, pa se posle čudi zašto dr Nestorović-Pulomologović na istu priču dobija 5% glasova. „Broj muških hromozoma je za poslednjih 166 miliona godina spao sa oko 9.000 na bednih 55, što znači da će, nastavi li se propast Y hromozoma ovim tempom, poslednji muški hromozom nestati za oko 11.000.000 godina. A šta će biti posle? Biće izgleda kao u onom vicu šta je bilo prije – kokoška ili jaje, na šta je Mujo mudro odgovorio Hasi da je prije bilo svega.

U tom smislu skori nestanak muškaraca bar u Srbiji neće biti neka naročita šteta jer osobe koje nose qwrza bez pokrića i koje tokom karijere promene tri-četiri ideologije – u suštini i nisu muškarci, nego ženski polni organi muškog pola – kaže Svetislav Basara

18.02. (13:00)

Srušiti do temelja, uzorati teren, posuti živom sodom, sačekati tri godine, pa onda Jovo nanovo

Basara o seriji Sablja, koja se bavi ubojstvom Đinđića: Rotten Tomato

E sad, da sam se juče najeo gljiva ludara i progutao sedam-osam piramida LSD-ja, danas bih napisao sitnu knjigu Zoranu Lutovcu, predsedniku DS i posavetovao ga da ispred premijerne dvorane upriliči proteste zbog sprdačine s jednom od najvećih tragedija koje će ovo društvo zadesiti u 21. veku. Biće ih još, samo čekajte. Budući, međutim, da sam se odavno okanuo psihoaktivnih supstanci, uzdržaću se od idealne prilike da od sebe napravim budalu veću nego što jesam. Bolje da ja kao stariji kolega priteknem u pomoć „mladoj novinarki u usponu Danici Mandić“, koja „dok se u očima javnosti čini veoma jasnim ko su atentatori, pokušava da otkrije pravu pozadinu atentata“. Biće to nice try, što rekle američke serije. Ali problem „mlade novinarke u usponu“ jeste u tome što joj je, kao fiktivnoj ličnosti, manevarski prostor sveden na scenario i knjigu snimanja, sledstveno čemu koliko god Danica pokušavala da otkrije „pravu pozadinu“, otkriće samo jedan veliki qwraz od ovce. Svetislav Basara objasnio i zašto.

10.02. (12:00)

Zato dragi umjetnici, ne prihvatajte nikakvu državnu pažnju ili političarsku pomoć

Basara: Dodikova nagrada

Kad je ono Ivo Andrić dobio Nobelovu nagradu, Tito se dugo opirao ideji da mu priredi prijem. Kao svršenom daku moskovskog hotela Lux, Andrić mu nije bio po volji ni politički ni poetički. Osim toga, bio je kivan što Nobela nije dobio njegov intimus Krleža (što bi takođe bio bingo). Svejedno, da ne bi pukla bruka po svetu, preko volje je primio Andrića i saglasno izveštajima očevidaca obojici je bilo vrlo neprijatno. To je tome oduvek tako: bliski susreti političara i umetnika uvek završavaju tako što umetnicima bude neprijatno, a političare zaboli qwrz jer nemaju obraza.

Grabovac je zasluženo dobio NIN-ovu nagradu, mada osnovano sumnjam da je „Poslije zabave“ bolji od Matijevićevog „Pakraca“, no ne vidim nijedan razlog zbog kog bi mu qwrza trebala Dodikova nagradna kazna. Iako Grabovac tvrdi da mu „nije namera da se bavi politikom“, neće biti da je toliko politički neobavešten. Svetislav Basara

04.02. (21:00)

Cvjetalo ti hiljadu bijelih lotosa

Basara: Filmski Đoković

Svetislav Basara se dotaknuo vijesti srpskog glumca Miloša Bikovića kojeg su izbacili iz serije zbog proruskih stavova: Svakom ko išta zna o politici jasno je kao dan da se radi o (ne baš dobijenoj) bici tzv. psihološkog rata, da ukrajinskom MIP-u suštinski puca qwrz za Bikovića i njegovu panslovensku karijeru, da Bikovićem u stvari „targetira“ Moskvu, kao što Moskva s po pedesetak evra honorariše srbske penzionisane zastavnike da po srbskim televizorima „targetiraju“ likove koji podržavaju ukrajinsku stvar.

Budući da Biković nikad nije javno podržao rusku specijalnu vojnu invaziju i da mu treba verovati kad kaže da bi voleo da se rat nije dogodio, budućnost njegovog glumatanja u „Belom lotosu“ je neupitna. Štaviše, besplatni marketing.

Kad su „naši“ glumci u pitanju, ni „obično poštovanje standarda nije nešto što se podrazumeva, pa to nije za prećutkivanje“. Bingo. Smajlovićka pohvalila Njujork tajms zato što poštuje standarde koji se ne podrazumevaju, mada se u slučaju Njujork tajmsa uvek podrazumevaju, jer da se ne podrazumevaju, ne bi bili standard, nego Smajlovićkini prevrtljvi novindžiluk.