Veljača: Kako ćemo voljeti u novom svijetu? - Monitor.hr
30.03. (16:00)

Zdravstvena, gospodarska... emocionalna kriza? Ili baš prilika?

Veljača: Kako ćemo voljeti u novom svijetu?

Kakva god vaša ljubavna situacija bila, apsolutno sve je izazov: ako i jeste u ljubavi s partnerom s kojim živite, simbioza zna izludjeti čovjeka: potreban nam je, svima, prostor za disanje, za snagu da ponovno izmislimo sebe da bismo bili dobro (i dobri) u nekom odnosu… Ali, što je s razdvojenim ljubavnicama? S vezama na daljinu? Tvrdi da je dugotrajna, beskonačna komunikacija koja se odvija tijekom cijelog dana, ali uz zaštitu koju fizička odvojenost nosi sa sobom, često “dublja” i slojevitija od one koja je prepuna dodira, doživljaja, senzacija i vanjskih elemenata koji zagušuju prostor intime. A osim toga, neke je stvari jednostavno teško reći u liceJelena Veljača razmatra osjećajnu stranu aktualne krize.


Slične vijesti

Ponedjeljak (11:00)

Izbori u sezoni kiselih krastavaca

Veljača: Sve je tako nabrijano, ljuto i opasno da se bojim više imati mišljenje!

Ne možemo li sad, na tren, dok još nije životno ugrožavajuće, samo piti neko piće tijekom ljetne večeri i voljeti se bez obzira na to kako se nazivamo, što želimo biti, kad ionako ne znamo što ćemo postati jer, kao što smo kroz zajedničku svemirsku lekciju mogli, a možda i trebali naučiti, to, koliko god to bilo frustrirajuće, ne ovisi očito samo o nama. Pa možda da pronađemo slobodu u ljubaznosti kad smo se svi zajedno već prešutno odlučili dogovoriti da se igra svijeta nastavlja? Piše Jelena Veljača za Jutarnji list

22.06. (21:00)

Celebrity feminizam

Veljača: Podignuti srednji prst najokrutnijem patrijarhatu, prisili, robovlasničkom odnosu prema ženama

“No ovaj feministički odgovor koji je počeo drskom i briljantno ljutom Dankom Derifaj i uvijek hrabrom dogradonačelnicom Osijeka Žanom Gamoš, i na koji je val ex PRH pokušala, pa čak i donekle uspješno uspjela zajahati, zanimljiviji je čak i od nadolazećih izbora, možda i zato što bi, protiv svih dosadašnjih pravila i svakako protiv desničarskih očekivanja, mogao utjecati na iste”, promišlja Jelena Veljača za Jutarnji list.

10.06. (09:30)

Svi smo mi Floyd

Jelena Veljača: Je li privilegij reći – nas se ne tiče što je u Americi ubijen čovjek čije su posljednje riječi bile ‘ne mogu disati’?

Privilegij nije samo mjesto na kojem si se, pukom igrom slučaja rodio (pritom ne mislim samo na geografiju), ona je i boja kože, da, nacionalnost, seksualna pripadnost, sretna obitelj stabilnih primanja, posao, ljubav, zdravlje, izgled. I što s njim, pitanje je koje je nelagodno, ali koje je u redu. Privilegij koji imate je i odgovornost. Danas više nego ikada, jasno je da mi koji ga imamo privilegij moramo koristiti da bismo svoje mjesto u prvim redovima prepustili onima koji ga nemaju, da bismo šutjeli i učili. Ne šutjeli i odmahnuli glavom, nego šutjeli, gledali, educirali se i učili, piše Jelena Veljača.

24.03. (10:30)

Back to basics

Jelena Veljača o izolaciji: Možemo li doista biti sami i jedni s drugima?

Hoćemo li se opet zaljubiti u svoje partnere ili će se, kao u šali koja kruži, brakovi nakon izolacije masovno raspadati? Hoćemo li opet slati djecu u svoju sobu za kaznu, u želji za malo osobnog prostora? Hoće li se izvanbračne ljubavne veze ugasiti? Hoće li postotak nasilja nad ženama narasti? Hoće li žene opet postati sluškinje ili će povratak u domove otkriti da smo se dovoljno emancipirali da bismo zajedno, u solidarnosti, dekonstruirali naše živote i rekonstruirali ih bez kolateralnih žrtava koronavirusa? Hoće li krah ekonomije kakvu poznajemo cijelu naciju ostaviti na koljenima i na antidepresivima? – Jelena Veljača.

09.03. (11:00)

Veljača intervjuira Edinu Dedić, žrtvu obiteljskog nasilja

Jesam li pokupila djecu u 14 ili u 17 h u vrtiću? Ako sam došla po sina u 17 h, jesam li ispijala kave u međuvremenu? Znači li to da sam loša majka? Neodgovoran roditelj? Znači li kava da zapostavljam dijete? I odjednom, razgovor se pretvori u to, i više nije o tome da sam došla prijaviti psihičko nasilje. Ja se u tome nisam znala snaći. Onda, jesam li ljubomorna supruga? Jesam li ga svojom ljubomorom natjerala na nasilje? Možda bih mu trebala pomoći, teško se snalazi u mirovini. Ja, pretučena, da pomognem njemu? Radim, privređujem, brinem se o djeci. Nemojte ga tako puno zvati, kaže mi radnica, to je kontrola. A ja ga zovem da provjerim jel’ se sjetio pokupiti djecu u vrtiću! Shvatim da je u birtiji. Pa zovem brata da skupi klince, da ja ne izgubim posao… Jelena Veljača, Jutarnji

23.02. (23:30)

Kad je dom nesigurno mjesto

Jelena Veljača: Je li ovo kuća za sve nas?

“Kad predsjednik Milanović tako urbano citira EKV, što je, nota bene, bio prekrasan trenutak njegova inauguracijskog govora posvećen svima nama koji smo dotaknuli četrdesete gubeći nadu da će nas itko iz vladajućeg establišmenta ikada doista razumjeti, tko smo mi, i zašto smo to što jesmo, i kaže: ovo je naša kuća, kuća za sve nas, ja ne mogu a da ne pomislim: je li zaista? Naime, moramo se dogovoriti je li ovo kuća koja je sigurna za sve, a to uključuje i žrtve obiteljskog nasilja”, piše Jelena Veljača za Jutarnji.

10.02. (08:00)

Puf! Puf! (bušenje balona)

Veljača: Sve smo prošle future faking, kad ti fatalni tip nabraja zajedničku nerođenu djecu, a onda nestane iste večeri!

Do tada ste ga samo smatrali ugodnim i seksi tipom s kojim ste krenuli prema klubu: odjednom, odveo vas je u svijet mašte, a slabije, potencijalno, i začarao. Jeste li ikad slušali, u noći punog mjeseca, kako će vaš život biti vječno golo putovanje motorima, a vaša zemlja najrazvijenija u Europi? Jeste li povjerovali poljupcima uz zvuke mora, obećanjima za vrijeme pobjedničkih govora? Jeste li dan poslije šetali sa svojim psom, srca puna treptaja, čekajući da zazvoni mobitel, bilo ljubavnom porukom, bilo poslovnom ponudom od 8000 eura… Fejkanje budućnosti termin je koji bi se trebao uvesti u razne udžbenike: i u one koje uče djevojke da apsolutno vjeruju onom što vide danas ispred sebe, a ne obećanjima, i one koje to uče narod – rasplinjuje naše iluzije surova Jelena Veljača u Jutarnjem.

03.02. (15:00)

Dnevnik Bridget Veljače

Veljača: Biti u vezi sa samom sobom bilo je užasno i bolno, ali je vjerojatno najbolja stvar koju sam učinila za sebe i svoje dijete

Taj strah “što ako ostanem sama” toliko je ukorijenjen u ženski identitet, da čak i kad uočimo da nam je prijateljica ili poznanica na rubu prekida s momkom, mi instinktivno prvo pitamo nešto u stilu “bojiš li se samoće” ili “hoćeš li moći sama”, gotovo kao da je to “biti sama” jednako ekološkoj katastrofi, potresu, kvaru u nuklearnoj elektrani. Što je u toj dinamici života kad si jedan na jedan (ili kad si jedina odrasla osoba u obitelji) toliko strašno da je ušlo u pop-kulturu kao najpoznatiji horor u stvarnom životu? Praznici, primjerice. Taj užas samoće na Badnjak, Božić, Uskrs ili produžene vikende kad nas news feedovi naših prijatelja bombardiraju šarenim slikama plaža i hashtagovima poput #thisisus i #svetaobitelj, ta bol u srcu svakog samohranog roditelja koji ne može pružiti djetetu zagrljaj u troje vikendima – piše Jelena Veljača za Jutarnji, referirajući se na izjavu Emme Watson: “I’m Very Happy Being Single. I Call It Being Self-Partnered”

27.01. (08:00)

Prostor za sebe

Veljača: Ženama je osobni prostor luksuz, nešto za što se moraju rukama i nogama izboriti, a muškarcima je to inherentno pravo

Napisala mi je nekidan prijateljica, koja je ujedno i kolegica scenaristica te majka jako malog djeteta, kako razmišlja o drugoj bebi koju silno želi, a istovremeno i o tome kako bi joj drugo dijete moglo potencijalno uništiti život i koštati je karijere. Ta žena lako mogu biti i ja, jer u potpunosti razumijem njezinu dilemu… Ova kolumna teče lako jer je pišem za vrijeme tatinog vikenda. Kraj mene su upaljene mirisne svijeće, s druge strane junk food koji sam stigla kupiti, a nema malog glasića anđela koji neprekidno govori mamamamamamama dok ne zaspe… Mnoge žene koje imaju ozbiljnu umjetničku karijeru, poput Marine Abramović ili Josipe Lisac, govorile su otvoreno o tome kako je odluka da nemaju djecu potaknuta čvrstom željom i potrebom da stvaraju i da se kao umjetnice posvete svojem radu u potpunosti, bez ostataka… – piše Jelena Veljača o svakidašnjim jadikovkama moderne žene i dilemi biti umjetnica ili majka i koliko košta biti oboje.

20.01. (15:00)

Život nije film. Već televizija

Veljača: Žene iz “Seks i grad” su moj feministički mokri san

Kaže urbana legenda (i serija “Seks i grad”) da postoje žene koje vole izaći u grad, provesti se divlje, neobuzdano, neobavezno i ludo, ujutro se otuširati i nakon toga zamahnuti friško opranom kosom koju tek prosuše te veselo, posve mirne u duši, odlepršati na posao, dati deset kuna dečku koji im uparkira auto na zeznuto mjesto, namignuti portiru, spustiti kavu za van na svoj uredski stol, nasmijati se grleno i krenuti u dan… Taj narativ mi je famozan, duboko ga podržavam… Seks, droga i rock’n’roll ili seks, brak i svećenik je sve što nam se nudi, dok je, iz meni nepoznatog razloga, siva zona nestala, a ljubav postala barokno prezrena, ismijana i patetična. Feminizam je nekako opet uspio biti odgovor na muške potrebe… piše Jelena Veljača za Jutarnji.