Prošle nedjelje u Pekingu je drugu godinu zaredom održan E-Town polumaraton, sportsko-tehnološki događaj na kojemu je, usporedo s 12 tisuća ljudskih trkača, dionicu od 21 kilometra trčalo i tristotinjak humanoidinih robota. Nisu svi roboti u toj utrci bili uspješni, no svi koji su došli do cilja nisu se ni oznojili, kamoli ‘dušu ispustili’ poput ljudi, a niti nešto posebno slavili. Da je trebalo optrčati počasni krug, optrčali bi još dva, cijeli jedan maraton. Tehnologija neslućenih razmjera i još neslućenijih namjera ušla je tako i u sport, kroz ciljnu ravninu, čak šest minuta i 54 sekunde brže od čovjeka kojemu je to najbrže uspjelo.
Istovremeno, kod nas je novac, umjesto ulaganja u mlade sportaše, spiskan na tko zna čiji luksuz i snobovske prohtjeve. Preko fiktivnih računa uz izmišljene troškove i lažno prikazivana sponzorstva, novac je selio s računa sportskih saveza na privatne račune, često onih koji su tek protokolarno se vrzmali po sportskim savezima. Miroslav Filipović za N1.
