‘Zbogom prva ljubavi’ – prepuštanje struji osjećaja
Netko vrlo mudar navodno je rekao da je svijet vrlo jednostavan, samo mi ljudi kompliciramo stvari, volimo komplicirati svoje kratke živote. Bezobraznik. Njegov je život sigurno bio dosadan. Pardon, miran ;-).
Jednostavne su stvari kao njemačka autocesta. Kao trčanje po traci u teretani. Kao jelo bez začina. Kao putovanje svaki dan istim putem na posao. Sve je to poznato, možda čak i lijepo i dobro za tebe, ali… Kako ne poželjeti probati nešto novo? Proći nepoznatom ulicom? Zalutati van šumske staze? Probdjeti noć i onda odraditi jutarnju smjenu. Čovjek je znatiželjno biće, zato smo i izbačeni iz raja u ovaj komplicirani svijet. A jedna od najkompliciranijih stvari je ljubav.
Što je ljubav? Svatko će na to pitanje dati drugačiji odgovor, ovisno o vlastitim iskustvima. Ono što znamo jest da je ljubav bol, voljeti znači gorjeti, ljubav je nemir i ovisnost, gubitak i razočaranje, tuga, u ljubavi se gubi. Ljubav je stranac koji te namami u svoj auto i onda odveze nekuda daleko i tamo ostavi izgubljenu… Sve u svemu, vrlo je zapetljana ta priča o ljubavi, vrlo dramatična i bez happy enda.
Za očekivati bi bilo da čovjek nešto nauči s vremenom, no većina nas se stalno vrti i iscrpljuje u jednom beskonačnom ljubavnom krugu, podsvjesno (ili svjesno) birajući uvijek istu osobu i ponavljajući tako iste greške.
Slično iskustvo ima 15-godišnja Camille, njena je prva ljubav 19-godišnji Sullivan koji uživa u njenoj ljepoti i strastvenosti, ali prije svega voli svoju slobodu. Na prvi je pogled očito da njih dvoje nemaju mnogo toga zajedničkog osim vrlo jake privlačnosti. I dok Camille svoj život gradi oko njega, Sullivana vuče avantura te odluči otići na put u Južnu Ameriku sa prijateljima, ne misleći na to što će reći njegova djevojka. Rastanak Camille teško pada, no umjesto da se potpuno slomi ona potiskuje osjećaj i nastavlja mehanički živjeti svoj život. Škola, posao, studij, ništa ju ne radosti jer, kako sama kaže, živjela je samo za ljubav.
Na fakultetu arhitekture upoznaje starijeg profesora kojeg njena melankolija zaintrigira te započinju vezu. Camille u njoj konačno ima mir i nekoga tko joj pruža sve što je priželjkivala – emocionalnu sigurnost, priliku za učenje i napredovanje, stabilnost i potpunu predanost. Sve je divno i krasno dok jednog dana ne dozna da se Sullivan vratio s putovanja svijetom te mu se odluči javiti…
Ne može se u ovoj priči nikoga kriviti, Camille i Sullivan postupaju kako osjećaju, no njihovi su prioriteti vrlo različiti, sasvim su drugačije osobe i nevjerojatno je da uopće funkcioniraju zajedno. No očito je tu u pitanju nešto jače od njih, pogotovo u slučaju Camille koja zanemaruje razum i lomi se čekajući nekoga tko joj nikada neće uzvratiti osjećaje na način koji bi ona to htjela. Postojanost u ljubavi za nju znači ovisnost. A Sullivan je taj zbog kojeg će ići preko ruba. Zato jer osjeća da ga nikada u potpunosti neće moći imati za sebe.
Što je onda ljubav? Biti miran i siguran, ali bez one lude strasti zbog koje ljudi rade divne ali isto tako i strašne stvari? Ili biti potpuno opčinjen i slijep, vezan nevidljivim lancima koji ostavljaju malo slobodnog prostora za vlastite želje i potrebe? Lako je mrziti Camille, zato jer se u njenoj tvrdoglavosti i ludosti vrlo lako prepoznati.
Zbogom prva ljubavi redateljice Mije Hansen-Løve spora je ali dirljiva studija o prvoj ljubavi i posljedicama koje prvo predavanje ostavlja na jednu mladu djevojku. Ovo nije film koji pruža zadovoljavajuće odgovore na gore postavljena pitanja, on samo ukazuje na to što se događa kada netko odluči ići do kraja, bez obzira na cijenu. Ljubav ovdje znači prepustiti se struji. Sve samo zbog onog predivnog osjećaja uzbuđenja.