Zdenka Kovačiček na Zagrebačkom velesajmu – ‘Tina Turner u Mrduši Donjoj’ - Monitor.hr
09.09.2024. (07:00)

Diva, bila i ostala

Zdenka Kovačiček na Zagrebačkom velesajmu – ‘Tina Turner u Mrduši Donjoj’

Desetodnevni festival Ljeto na Zagrebačkom velesajmu koji je lani krenuo kao svojevrsni eksperiment na kojem je nastupilo čak 250 izvođača. Ove godine je pak spomenuti festival ušao u profesionalnije, time i bolje, gabarite u kojima tijekom jedne večeri nastupa oko 5-6 mladih izvođača dok je headliner neko jače domaće ime. Devetog dana LJNZV-a je ta hedlajnerska uloga pripali Zdenki Kovačiček i pratećem joj Green House Bandu koji broji 10 glazbenika među kojima su neki iz puhačke sekcije ujedno i članovi Jazz orkestra HRT-a. Nek’ mi se ne zamjeri, meni je to u tom trenutku izgledalo kao nešto što bih okarakterizirao riječima: „koncert Tine Turner u Mrduši donjoj“, što zbog ambijenta Zagrebačkog velesajma noću u kojem se osjećate nekako sami i izolirani iako ste u metropoli, što zbog šarolike i neprofilirane publike koja je došla na besplatni festivalski gig. No ta „Mrduša donja“ je sjajno reagirala, kao što je u produkcijskom smislu dizanja letvice kvalitete nastup Kovačiček s raskošnom pratnjom odlično došao kao dobra podloga kovanja novih planova Glazbene kuće na Velesajmu, kaže Zoran Stajčić za Ravno do dna


Slične vijesti

Ponedjeljak (07:00)

Brine li se tko za konje?

Koncert na Hipodromu mogao bi se čuti čak do Sljemena, udaljenog 12 kilometara

U praksi se za velike koncerte na otvorenom planira sistem s više razglasnih točaka za bolju distribuciju zvuka. Bez obzira na to, može se računati s razinama od oko 120 decibela blizu izvora, što je usporedivo sa sirenom hitne službe na maloj udaljenosti ili grmljavinom neposredno iznad vas. Jasno će se čuti u Dugavama, Trnju, na Trešnjevci, sve do Glavnog kolodvora. Nešto slabije, na razini pozadinske buke, čut će se do Maksimira, Šalate, Pešćenice, Črnomerca, Španskog i Buzina. Ovaj koncert, koji se već sada naziva najvećim koncertom na svijetu, predstavlja značajan organizacijski izazov. Poseban naglasak stavljen je na sigurnost i promet. Stručnjaci, uključujući ekipu fizičara, moraju prije koncerta odrediti potreban broj koridora za prolaz, sanitarnih čvorova, zaštitara, lokaciju parkinga i cjelokupnu organizaciju. tportal

03.04. (01:00)

Dost dobar gužvanac

Prema Guinessu, najposjećeniji koncert u povijesti je Jeana Michela Jarrea, gledalo ga je 3 i pol milijuna ljudi

Prema Guinnessovim podacima, koncert je s plaćenim ulaznicama pratilo pola milijuna ljudi, a ukupna brojka gledatelja iznosila je 3,5 milijuna. Umjetnik kojeg ćemo ovoga ljeta imati priliku gledati u pulskoj Areni postavio je taj rekord 6. rujna 1997. godine u Moskvi, u kojoj je nastupio povodom proslave 850. obljetnice grada. Tu negdje je i nastup Roda Stewarta na brazilskoj Copacabani 1994. No, točan broj je teško reći, pogotovo kad u to vrijeme nije bilo dronova i kamera u 4K rezoluciji i umjetne inteligencije koja bi brojala glave na snimkama.tportal, Index

02.04. (16:00)

Pozdrav Azri, makar s nekog drugog hipodroma

Jurkas: Samo bi još jedna osoba možda mogla postići ovo što je Thompson, samo da želi – Branimir Štulić

Bi li itko drugi mogao izazvati ovakav interes za koncert u Hrvatskoj? “Da ga to zanima i da je u autorskom naponu, možda bi mogao Štulić, ali nitko više. Da se odluči vraćati iz Amsterdama i da hoće prodavati nostalgiju kao što to Bregović radi. Mogao bi, otprilike, taj red veličine. Ali mislim da nitko drugi ne može” – kaže glazbeni kritičar Anđelo Jurkas za Index. Ipak, Thompson je, svakako puno više od Štulića, specifičan po tome što je istovremeno zabavljač i politički simbol. Zadnjih desetljeća Thompson takvo ponašanje ne potiče, ali ga ne može ni kontrolirati jer se, govori Jurkas, “stalno provlači mit o njemu kao nacionalnom zaštitniku”. Jurkas napominje kako u Hrvatskoj kronično nedostaje senzacija, pa onda javnosti dobro dođe netko kao Thompson, iako su njegove poruke već repetitivne.

31.03. (09:00)

Gradacija spašava, ali bez Bebeka

Bijelo Dugme u Areni Zagreb: Lisac u kokošinjcu

Dio nastupa u kojemu je pjesme iz svoje faze pjevao Mladen Vojičić Tifa kojeg je, htjeli mi to priznati ili ne, vrijeme fizički nagrizlo toliko da su mu glasnice na rubu, a i mogućnost kretanja prilično ograničena. Cijeloj zvučnoj slici ne pridonosi ni činjenica da bend nastupa sa samo jednom gitarom, onoj u krilu Gorana Bregovića koji više ne svira ni dovoljno čvrsto niti dovoljno vrsno za ovakvu formaciju. Ipak, atmosfera u publici je na razini, jer upravo posjetitelji vode glavnu riječ i pjevaju ono što Tifa ne može i svojim grlima krpaju rupe koje bend ostavlja u svom zvuku.

S Alenom Islamovićem na pozornici stvari napokon zvuče kao pravi koncert, on je i vokalno i fizički u mnogo boljoj formi od tri godine mlađega Tife, a i repertoar je ovdje više načičkan pjesmama koje su krojene po mjeri zborskog pjevanja masa. Ako je koncert doživio kvantni skok Alenovim setom, onda bi se treći čin ili prošireni bis moglo usporediti s lansiranjem u svemir, jer bend izlazi s dva pjevača, zborom, gudačima i puhačima, i sve odjednom napokon zvuči kompletno i izvrsno… Ivan Laić za Ravno do dna

18.03. (20:00)

Pumpaj, pumpaj

Tri koncerta, dva prostora, jedan dan: TBF, The Siids i Ogenj

Zoran Stajčić je ove subote bio na čak tri koncerta: Rasprodani Lisinski na TBF-u i Jazz orkestar HRT-a – Bilo je to solidnih sat i 45 minuta programa sa zgusnutim općim mjestima TBF-a i apsolutno nije bilo prostora za bilo kakvo nezadovoljstvo nakon večeri u kojoj se dobro pumpalo (uz napomenu kako se maestro mogao malo više opustiti (Ravno do dna). Za Ogenj u Bogaloo-u tvrdi kako je uspio skupiti 150-200 ljudi, što očito govori kako ekipa koja glasa na Dori ne posjećuje klupske koncerte, ili da se televoting jednostavno pumpao – jer koncert je bio održan u dobro vrijeme za njih (Dakle, gdje su ti silni navijači, jer ako ta koncertna situacija nije diskrepancija, onda ne znam što jest? Ne mogu čak ni eventualno ljubomorno reći da imaju hit ili neki zarazni groove, već samo ustanoviti, kao i nakon njihovog prvog albuma, da stvarno i dalje ne čujem i ne vidim neki ozbiljniji potencijal tog benda.). S druge strane, tu su bili riječki The Siids u manjoj dvorani Boogaloo-a koji su “došli podijeliti ugođaj, dok su drugi došli privući pažnju” (Ravno do dna)… ima i Muzika svoj report.

08.03. (00:00)

Između Tvornice i Arene

Zagreb propušta muzičare koji nisu arenski jer nema prostora normalnih za velegrad

Dok je Dom sportova pod sanacijom, iz Vide TV su se zapitali ima li u Zagrebu kapaciteta za koncerte. Tvornica spada u najveće klupske prostore koje Zagreb nudi, a ona može primiti oko 1000-1500 ljudi. No, za bendove koji su za nešto veću publiku i nemaju nekog izbora. Nije isto četiri Boogaloo-a, odnosno četiri dana koncerata zaredom i jedan koncert na Šalati. Postoji mnoštvo izvođača koji mogu privući i do 8 tisuća posjetitelja, no za njih je Arena prevelika, koja može primiti i do 20 tisuća. Fali jedan prostor za nešto između, zbog čega se propuštaju potecijalni i dobri izvođači, kažu sugovornici za Vidu. Ravno do dna

14.02. (19:00)

Kad glazba svira, kasa zvoni

Koncertna industrija potukla rekorde – a i publika se dobro zabavila

U Hrvatskoj u 2024. ostvareno rekordnih 80 milijuna eura prihoda, 51% više nego 2023. Hrvatska koncertna scena u 2024. eksplodirala je – Baby Lasagna pokorio Cesaricu, Prljavo kazalište napunilo Arene, a Thompson se vratio na velika vrata. Autorska prava donijela su ZAMP-u 4,7 milijuna eura, što sugerira da je koncertna industrija uprihodila rekordnih 80 milijuna eura – čak 51% više nego lani. Ultra i INmusic ostaju festivalski lideri, dok su regionalne zvijezde Aleksandra Prijović i Lepa Brena rasprodale Arenu po više puta. Sve skupa, financijska težina scene narasla je 500% u 15 godina. Glazba u Hrvatskoj očito nije samo zabava – nego i ozbiljan biznis. Poslovni