“Ženska književnost”, univerzalnost i razlika

Dobra i loša, a ne muška i ženska

Univerzalnost sve književnosti i njezin jednak čitateljski, znanstveni i medijski tretman, čini se, može nastupiti tek kada se osvijesti da je trenutno prevladavajuća ideja univerzalnosti književnosti i sama politična, odnosno da jednu privilegiranu skupinu pisaca (u pravilu muških bijelih hetero cis autora) proglašava predstavnicima univerzalnog, dok sve druge pisce i spisateljice promatra kroz njihovu razliku prema toj univerzalnoj književnosti te njihova djela stoga smatra partikularnim interesom. Premda je mnogim autori(ca)ma razlikovni element njihovih identiteta politički i umjetnički presudan, s pravom se odupiru – kao što smo vidjeli – tendenciji da to bude jedini kriterij njihova vrednovanja, piše Muf.