10/04/2018 - Monitor.hr
10.04.2018. (22:30)

Ostanite, evo vam dom

Za 5000 eura može se kupiti kuća kraj Osijeka

Kako bi preokrenula negativne trendove i spriječila odlazak ljudi u inozemstvo, Općina Magadenovac nadomak Osijeku ponudila im je 30.000 kuna za kupnju nekretnine. Primjerice, za 5000 eura može se kupiti 100 kvadrata kuće s povelikom okućnicom. Za prvu godinu predvidjeli su novac za četiri, pet kuća, oko 150.000 kuna. Zainteresiranih ima, ali problem su banke koje prije daju kredit za obradivu zemlju, nego za kuću. Večernji

10.04.2018. (22:30)

Šljakica

RH među državama EU-a s najnižim troškovima rada po satu u 2017.

Hrvatska je u 2017. godini bila među zemljama EU s najnižim troškovima rada po satu, dva i pol puta ispod prosjeka, pokazalo je izvješće [pdf] Eurostata. Na razini EU-a prosječni troškovi rada po satu iznosili su lani 26,8 eura, a u eurozoni 30,3 eura. Najviši prosječni trošak rada po satu u gospodarstvu u 2017. bilježila Danska, od 42,5 eura, a najniži Bugarska – 4,9 eura. U Hrvatskoj se rad plaćao u prosjeku 10,6 eura po satu. HRT

10.04.2018. (20:30)

Na kapaljku

Pravnica: Voda je temeljno ljudsko pravo i treba biti u Ustavu

Vodu bi trebalo konstitucionalizirati i zato što postojeća zakonska regulacija ne štiti dovoljno kvalitetno trajnost, dostupnost i kvalitetu opskrbe vodom za potrebe pića, kuhanja i sanitarnu uporabu. Recimo, uopće nije jasno kolika je to najmanja količina, a ni kako je osigurati u slučajevima kada pojedino kućanstvo nije u mogućnosti plaćati. Dodatno je zamislivo da se promjenama zakona krene u privatizaciju usluge, što se u gradovima Berlinu, Stuttgartu i Kielu pokazalo lošim rješenjem pa su sva tri grada u postupku “renacionalizacije” usluge vodoopskrbe, kaže stručnjakinja za ustavno pravo i profesorica na Riječkom Pravnom fakultetu Sanja Barić u intervjuu za H-alter.

10.04.2018. (19:30)

Kojoti povratak na scenu obilježili trećim singlom Ljubav u kvaru

10.04.2018. (18:30)

Okvirni dogovor

Ruskim bankama između 30 i 46% Agrokora, dobavljačima 8%

Izvanredna uprava Agrokora predstavila je nacrt prijedloga nagodbe: pojedinačno najveći vlasnički udio u novom Agrokoru imale bi dvije ruske banke – Sberbank i VTB banka bi imale između 30 i 46%. Dug će biti restrukturiran na razini milijardu – 1,5 milijardi eura. Ivica Todorić neće zadržati ništa jer su dugovi veći od imovine. Obvezničari Agrokora imali bi od 23 do 25% kompanije, pri čemu bi Knighthead Capital držao 10 do 12%, domaće banke oko 10% udjela, a dobavljači oko 8%. T-Portal

10.04.2018. (17:30)

Eurozona sumraka – stavovi hrvatskih europarlamentaraca

Novosti donose pregled stavova koje zastupaju neki hrvatski europarlamentarci, uglavnom iz kluba zastupnika Europske pučke stranke i Europskih konzervativaca i reformista: Istanbulska konvencija mahom im je sporna, a ‘Za dom spremni’ nije, galame o rumunjskom referendumu, šute o bijelim suprematistima, smanjili bi prava žena i radnika…

10.04.2018. (17:00)

Praktične primjene dječjeg pudera za koje možda niste znali

10.04.2018. (16:30)

Ne daj se Tinček!

Komentar: Martina Dalić zaslužuje visoko državno priznanje, a ne sumnje

“Potpredsjednica Vlade Martina Dalić prva je na nišanu prekobrojnih političkih ‘pravednika’, javnih pera i plaćenih ‘narodnih tribuna’, zato što je A) žena i jer B) ima najviše iskustva, znanja i volje u Vladi RH za rješavanje krupnih političkih problema… Treba je uništiti pod svaku cijenu – bez obzira na to hoće li taj pakosni čin za sobom povući i destrukciju svih važnih procesa koje vodi i koje će tek trebati voditi. Treba je optužiti za nekakvo okrutno tobožnje neoliberatarijanstvo (iako se ponaša narodnjački) pa je osuditi bez suđenja i dokaza za sukob interesa, pogodovanje krupnom kapitalu i interesnim skupinama, pa čak i za čisti kriminal”, piše Gojko Drljača. Jutarnji

10.04.2018. (15:30)

Tko bi gori, sad je doli

Na bubanj idu nekretnine tvrtke Nikice Valentića

Trgovački sud u Zagrebu za 29. svibnja zakazao je ročište za utvrđivanje vrijednosti nekretnina Nive inženjeringa u stečaju, tvrtke u sklopu Nive d.d. koju je vodio bivši premijer Nikica Valentić i koja vjerovnicima duguje više od 130 milijuna kuna. Prva će ‘na bubanj’ ići zemljišta u Jastrebarskom ukupne površine oko 58.000 četvornih metara, od kojih je jedno zemljište planirano kao koridor željeznice, a drugo kao građevinsko zemljište, vrijedna gotovo 1,9 milijuna kuna. Na planiranoj elektroničkoj javnoj dražbi oglašena je i prodaja dva stana u zagrebačkoj Nazorovoj ulici, procijenjene vrijednosti od oko 750.000 kuna. Novi list

10.04.2018. (13:30)

Preporuka za čitanje

Strip Propovjednik: Potraga za bogom satkana od ljudskih slabosti i mitomanskih težnji

Propovjednik nije samo jedan od ključnih američkih stripova devedesetih, nego i djelo koje je afirmiralo Gartha Ennisa kao scenarističkog diva modernog doba stripa uz bok Neilu Gaimanu, Alanu Mooreu ili Franku Milleru. Premda povremeno zaglavi u scenarističkoj slijepoj ulici, koju je itekako lako razumjeti zbog dugotrajnosti serijala, Ennis se iz svega izvlači fenomenalnim dijalozima i jedinstvenim smislom za humor. Mane stripa kao serijala zapravo reflektiraju mane njegovih protagonista pružajući čitatelju nesavršeno, ali zato istinski ljudsko iskustvo. Može li se uostalom i tražiti više od jedne dugačke i naizgled nepregledne potrage za bogom?”, piše Karlo Rafaneli. Arteist

10.04.2018. (10:30)

Radikalna ideja

Mislav Kolakušić: ukinimo sve suce koji šefuju, a ne sude

Sudac Mislav Kolakušić u intervjuu za Večernji predstavlja svoju ideju ukidanja funkcija predsjednika sudova i odjela te njihovih zamjenika. “Predsjednici sudova su kao i gradonačelnici, mali bogovi, pripadnici više kaste… Bez ikakvog pravnog, ekonomskog ili bilo kojeg drugog opravdanog razloga imamo 592 suca koji su oslobođeni rješavanja predmeta”, kaže Kolakušić.

10.04.2018. (09:46)

Dobro došli

Članice EU-a dale državljanstvo gotovo milijun ljudi, najveći rast bilježi – Hrvatska

Članice Europske unije su 2016. dale državljanstvo 995 tisuća ljudi, što je rast s 841 tisuće u godini prije i 889 tisuća u 2014. Najveći skok zabilježila je Hrvatska, s 1196 na 3973 osobe. Najviše državljanstava odobrila je Italija (201 tisuću), a najmanje Litva (176). Najviše novih državljana dolazi iz Europe, njih 32,5%, a slijede Afrika s 29,6, Azija s 20,9 i Amerike s 15,2%. Slobodna

10.04.2018. (09:46)

Trikovi za pospremanje kojima ćete uštedjeti dragocjeno vrijeme

10.04.2018. (09:46)

Spotify: Spasilac, ali i mogući krvnik diskografske industrije – burzovni debi prošao je dobro, ali nikome nije jasno kako će taj servis postati profitabilan

10.04.2018. (08:26)

‘Iskupljenje u New Yorku’ – izuzetni triler duboko uronjen u košmare svog protagoniste

Malo je filmaša koji su zaista sposobni ispričati priču koristeći se skoro isključivo audio-vizuelnim sredstvima, koristeći se sa malo do nimalo dijaloga. Lynne Ramsay je jedna od njih. Njena karijera nije impresivna brojem naslova, You Were Never Really Here joj je tek četvrti dugometražni film, ali njeni prethodni radovi, jedan do drugog zaokruženi arthouse filmovi i noseći stubovi kinematografije neprijatnog, glasno govore sami za sebe: Ratcatcher (1999), Morvern Callar (2002) i We Need to Talk About Kevin (2011). U njima je ispričano sve što treba biti fotografijom, muzikom, dizajnom zvuka i montažom, likovi zaista govore kao osobe koje žive tim životima, ne objašnjavaju nam zaplet. Za beskompromisnu autorsku ličnost Lynne Ramsay indikativni su projekti od kojih je odustala: Jane Got a Gun (2015) i The Lovely Bones (2009), a razlog je u oba slučaja bio isti – kreativne razlike sa producentima.

S tim u vezi, u rukama nekog drugog, You Were Never Really Here bi bio možda generički, možda limitirano inovativan, ali svejedno žanrovski standardan triler osvete. Ovakvu sporu vožnju po mračnim koridorima ljudske psihe bi, osim Ramsay, slično efektno mogli uraditi jedino možda Paul Schrader, Martin Scorsese, Paul Thomas Anderson i Nicolas Winding Refn. Vratićemo se kasnije i na njih.

Naš (anti)junak Joe, u kojeg potpuno uranja jedan od najboljih “method” glumaca današnjice Joaquin Phoenix skriven iza neuredne, duže kose, zarastao u bradu i opremljen robusnim telom sa nešto nehajnog sala, “enforcer” je za privatnog detektiva Johna McClearyja (Doman) i specijalista za pronalaženje i spasavanje izgubljenih devojaka koje su upale u nevolju. Inače je vojni veteran sa traumama sa pustinjskog ratišta (Irak ili Afganistan, svejedno) i traumama iz detinjstva (što vidimo u izuzetno kratkim i precizno montiranim flashback scenama) koji posluje isključivo sa gotovinom i preko posrednika Angela (Pando), nasilja se ne boji, a kao oružje preferira čekić. U slobodno vreme se brine sa svoju demencijom načetu majku (Roberts) u kući u Queensu i kontemplira samoubistvo.

Slučaj koji će promeniti sve je pokušaj spasavanja trinaestogodišnje Nine (Samsonov), kćeri senatora Votta (Manette) koja je navodno pobegla iz kuće i locirana je u vili u centru koja služi kao “igralište” u ringu maloletničke prostitucije. Kako se bliže izbori na kojima je on u kampanji za reizbor guvernera Williamsa (Nivola), Votto tvrdi da želi diskreciju kakvu ne bi imao da slučaj rešava policija. Jednom kada Joe izvuče Ninu iz pomenute kuće, stvari se okreću naopako, ring se pretvara u političku zaveru, a krvavi obruč u kojem ginu svi umešani se steže oko Joea.

Priču bez gubljena vremena izvlačimo iz detalja koje nam Ramsay pokazuje, a predložak koji liči na poveznicu između Taken serijala i Bessonovog hita Léon: The Professional ovde izgleda sasvim drugačije. Autorica se ne ustručava da prikaže brutalno nasilje, ali to čini elegantno, slikajući ga kroz ogledalo ili objektiv kamere za prismotru i dajući nam ga post festum. To važi za akciju spasavanja, dok još dva-tri ubistva Joe izvede u deliću sekunde u toku obračuna u kojem pratimo uglavnom njega, zlikovcima se može pripisati još jedno u kadru, a ostatak leševa sa posledicama nasilne smrti Joe “samo” pronađe. Čak i obavezna, žanrovski folklorna scena u kojoj junak “vida svoje (površinske) rane” ovde izgleda potpuno drugačije nego u bilo kojem filmu koji ste videli.

Jasno nam je da se Joe ne snalazi u ovom svetu (odnosno da se snalazi onako kako mora, a nije mu prijatno), ali vrlo je verovatno da se takav, oštećen i naprasit, ali ne i zao i bezdušan, ne bi snalazio ni u jednom. U ubijanju ne uživa, čini to utilitarno, a njegove pripreme su nalik ritualima kojih se drže sportisti i umetnici pre nego što započnu sa poslom. Njegov život je košmar, a za samoubistvo nema moralnu slobodu, pa svoje pokušaje prekida tik pred finalizacijom čina. To najbolje vidimo u najpoetičnijoj sceni nestandardne, “vodene” sahrane njegove majke u novijoj filmskoj istoriji koja se pretvara u viziju i fantaziju zbog koje Joe odustaje od svog nauma.

Lokacije New Yorka i okolice, te košmarnost svega viđenog, jasna su asocijacija na Scorseseov Taxi Driver za koji je scenario napisao Paul Schrader zapisujući svoje alkoholičarske košmare, s tom razlikom da Ramsay ne koristi pomagala poput naratora i zapravo elegantnije izlaže fragmente Joeove psihe. Kritičari su već pohitali da filmu zalepe baš tu etiketu, mada se poveznice mogu povući i sa Schraderovim filmom Hardcore (milje pedofilije), te brojnim trilerima osvete i iskupljenja iz 70-ih, 80-ih i 90-ih godina prošlog veka, dok se stilizacija u određenoj meri oslanja na Refnov Drive, a svet deli sa sjajnim Good Time braće Safdie sa kojim je You Were Never Really Here “podelio” i pozornicu za premijeru, Cannes.

S tim u vezi, zanimljivo je da je film na premijeru stigao nedovršen, selektori su pogledali grubu verziju i pokazali “dobru veru” da će sve biti u redu. Na koncu, nedostajala je samo odjavna špica, a očekivalo se da će premontirana, dovršena verzija izaći u distribuciji. Kako nisam video tu festivalsku verziju, ne bih se upuštao u to koliko ova koja trenutno igra u kinima od nje odstupa. Posao dodatno otežava i taj fragmentirani, eliptični stil pripovedanja, ali upravo on je razlog da se film gleda bez daha.

Poveznica, pak, sa Paulom Thomasom Andersonom je dvostruka. Ona očita je Joaquin Phoenix koji je sa Andersonom radio na filmovima The Master i Inherent Vice. Možda je zbog ratnog i PSTP-ovskog “pedigrea” The Master tu ipak nešto bolja asocijacija, ali oba Andersonova filma su se u velikoj meri, ako ne i potpuno, odvijala u destrukturiranim umovima Phoenixovih likova, što je slučaj i sa You Were Never Really Here. Drugu poveznicu ne vidimo, ali je čujemo – originalna muzika Jonnyja Greenwooda, ovog puta oslonjena na sintisajzere, koja se sjajno uklapa i u odabranu i dodatno obrađenu muziku koju čujemo na radiju u vožnji ili kao pratnju snimcima sa kamera za prismotru (to je tek posebna poslastica u smislu finese – ta muzika zvuči kao da se upravo pušta sa korištenog CD-a), nego i u inače impozantnu zvučnu shemu gradske vreve, razgovora slučajnih prolaznika, televizijskog programa i, povremeno, preteće tišine.

U svakom slučaju, You Were Never Really Here je film o kojem ćete još dugo razmišljati i koji se urezuje u pamćenje, bilo svojom preciznom izvedbom (montaža Joea Binija je, da istaknemo još jednom, vrhunska), bilo originalnošću i apsolutnom samouverenošću sa kojim Lynne Ramsay pristupa materijalu. Jedino pitanje je, međutim, je li to trebalo baš tako ili bi poneki žanrovski mehanizam više dobro došao u ovom inače žanrovskom materijalu. Autorica to pitanje očito nije postavila, nju nije briga ni za šta osim za svoju viziju. (9/10)

Filmski kritičar Marko Stojiljković porijeklom je iz Beograda, a živi i radi u Sloveniji. Pratite ga i na blogu Film na dan i Twitteru.

10.04.2018. (07:00)

Sponzorirana vijest

Femmenessence – bezbolno kroz menopauzu uz svjetski preparat broj jedan

Više od devedeset posto žena ulaskom u određena životna razdoblja proživljava neugodne psihičke i fizičke probleme izazvane promjenama u hormonskoj ravnoteži. To je posebno izraženo tijekom menopauze kroz simptome poput valova vrućine, nesanice, depresije ili povećanja tjelesne težine. Femmenessence proizvodi na potpuno prirodan način uklanjaju sve simptome menopauze i potiču regulaciju hormonske ravnoteže. Maca Harmony, Maca Life i Maca Pause dostupni su u ljekarnama bez recepta, a možete ih naručiti i na www.femmenessence.hr