16/04/2018 - Monitor.hr
16.04.2018. (20:44)

Teške faze

Bare: Morao sam pobjeći od popularnosti

“Fakat nisam volio popularnost kakva me stigla s ‘Teškim bojama’ pa sam namjerno uzeo dužu pauzu da se sve to malo ohladi i da mogu napraviti posve drugačiji album”, kaže Goran Bare o svom novom albumu Nuspojave (potpisao ga s Goran Bare & Majke) u intervjuu Jutarnjem. Priča da je podijelio većinu imovine – uključujući ploče i gramofon – “Moram biti mobilan, ruksak na leđa i šibam po gradu gdje stignem ili da sam momentalno spreman na selidbu, k’o vojnik, uzbuna i na marš”. Objašnjava da na naslovnici albuma nosi maramu na glavi od koje se radi turban – “gadi mi se Amerika i njena politika vječitog ratovanja za naftu i druge biznise”. Trenutno mu je filozofija: “Ljubav i istina neka me vode, da pjevam svoju pjesmu slobode”. Ovdje nova pjesma ‘Ljubav krvari’.

16.04.2018. (20:03)

Krzno čuva

Pametne životinje: Medvjedice dulje ostaju s mladunčadi jer ih lovci ne smiju loviti

Smeđe medvjedice naučile su štititi se od lovaca time što dulje brinu za svoju mladunčad i tako se prilagodile zakonu koji zabranjuje lov na medvjedice koje imaju mlade, tako pokazuje 22-godišnje istraživanje o reproduktivnoj strategiji i preživljavanju skandinavskih smeđih medvjeda. U Švedskoj je sezona lova na medvjede duga, čak za to i ne treba neka posebna lovačka dozvola i svake ih se godine ustrijeli tristotinjak te solo medvjedice imaju četiri puta više izgleda biti ubijene nego one s jednim mladuncem. One su to nekako shvatile pa su u posljednjih 20 godina produljile brigu za mladunčad s prosječnih godinu i pol na dvije i pol godine. Science Nordic

16.04.2018. (18:16)

Jedna hiljada izložaka s dignutim palčevima

Katarina Velika u Klovićevim dvorima: Izlošci vrijedni milijardu kuna

Gostovanja Ermitaža sama po sebi su prvorazredan događaj, a gostovanje izložbe na kojoj su izložene umjetnine vrijedne više od milijardu kuna u Hrvatskoj je doista rijetkost. Izloženo je 1.077 predmeta i svi se odnose na Katarinino razdoblje, ali izložbe s tako velikim brojem eksponata nisu česte. Postavljeno je štošta – od portreta do maketa, od kamenog posuđa do zbirke kineskog posuđa, od oružja do odjeće, od nakita do namještaja, piše Novi list o novoj izložbi u zagrebačkom Klovićevim dvorima o ruskoj carici Katarini Velikoj, s puno fotografija.

16.04.2018. (16:58)

Ko iz vode

Tri najbrže rastuće hrvatske tvrtke: Rimac, Nanobit i Infinum

Na Financial Timesovoj listi tisuću najbrže rastućih kompanija u Europi za ovu godinu tri je hrvatske kompanije: Rimac Automobili iz Svete Nedelje (144. mjesto), zagrebački proizvođač mobilnih igara Nanobit (488.) s podružnicama u Bukureštu i Budimpešti te softverska tvrtka Infinum (508.) s uredima u Ljubljani, New Yorku i San Franciscu. Prva na listi je Deliveroo – britanska tvrtka za dostavu hrane, osnovana 2013. godine. Ovdje kompletna lista. Jutarnji

16.04.2018. (15:31)

Kritični pogodak

Filmska kritika: ‘Downsizing’ – Payne između opservacije, satire i farse

“Norveški naučnici alternativne sadašnjosti ili (vrlo) bliske budućnosti otkrili su rešenje za problem prenapučenosti Zemlje i ‘karbonskog traga’ koji ljudska vrsta u post-industrijskom konzumerističkom svetu ostavlja za sobom – smanjivanje ljudskih jedinki na visinu od, u proseku, 13 cm” – tema je iz novog filma Alexandera Paynea (režirao ‘About Schmidt’, ‘Sideways’…), a o kojem piše Monitorov kritičar Marko Stojiljković. Monitor.hr

16.04.2018. (15:15)

‘Downsizing’ – Alexander Payne se nije snašao između opservacije, satire i farse

Uz ime Alexandra Paynea se vezuju realistični portreti važnih društvenih tema u izbalansiranom tonu između komedije i drame u kojima dominira čisto ljudska perspektiva. Filmovi kao što su ‘Citizen Ruth’, ‘Election’, ‘About Schmidt’, ‘Sideways’ i ‘Nebraska’. S tim u vezi, njegov najnoviji film naslova ‘Downsizing’ je budio očekivanja u pravcu “dramedije” indie stila o, recimo, otpuštanju, bilo iz perspektive dobrog šefa koji to teška srca radi, bilo iz perspektive sredovečnog radnika koji mora nanovo ustrojiti svoj život i snaći se u novonastaloj situaciji. Jasno nam je, međutim, da tako nešto nećemo dobiti još sa prvom sekvencom u kojoj nam se podastire scenario po kojem su norveški naučnici alternativne sadašnjosti ili (vrlo) bliske budućnosti otkrili rešenje za problem prenapučenosti Zemlje i “karbonskog traga” koji ljudska vrsta u post-industrijskom konzumerističkom svetu ostavlja za sobom – smanjivanje ljudskih jedinki na visinu od, u proseku, 13 cm.

Ima to neku svoju logiku: čovek te veličine neće imati potrebe za životnim prostorom većim od jedne sobe po današnjim merilima niti za količinom hrane koju današnji čovek proždire, pa će samim tim konzumirati manje energije (iz kakvih god izvora) i proizvoditi manje otpada. Po zakonu brojki bi imovina koju ima u “svetu velikih” značila višestruko više u svetu smanjenih, pa je logično za očekivati da dobar deo onih koji se za takvo šta odluče ostatak života provedu u dokolici samo na osnovu ušteđevine i prodate imovine iz prošlog života. Logičku rupu da bi smanjeni ljudi bili na većem udaru elemenata i grabljivica (zamislite da, recimo, vidite štakora koji vam izgleda veliki kao slon) su Payne i njegov ko-scenarista Jim Taylor nekako zakrpili, ali se sa jednom drugom, da određena roba, na primer tehnika, smanjenih dimenzija može koštati i više nego ona normalne veličine, nisu niti pozabavili.

Naš junak je “payneovski” obični čovek iz Omahe u državi Nebraska (odakle je i sam Payne) koji se u životu nije baš najbolje snašao. On se zove Paul Safranek i igra ga Matt Damon. Želeo je da postane hirurg, ali ga je u tome sprečila majčina bolest, pa je postao radni terapeut. On bi svojim životom još bio zadovoljan da njegova žena Audrie (indie glumica Kristen Wiig) nema nerealne snove o luksuzu i boljem životu. Zato mu se smanjivanje i čini kao solidna opcija ne samo zbog reklame koja mu se servira, a koja izgleda kao karikatura reklame za kuće u predgrađu 50-ih godina prošlog veka (u kojoj igraju Neil Patrick Harris i Laura Dern, urnebesno), već i zato što je njegov drugar (Sudeikis) na taj način rešio sve probleme.

Pičvajz, međutim, nastaje kada se Audrie predomisli usred procesa, a Paul osvane sam u smanjenom svetu i sa (jako) smanjenim sredstvima, pa umesto kuće dobije jedino garsonjeru i umesto dokoličarenja mora da radi da bi preživeo. Što će reći, kakav je gubitnik bio u stvarnom svetu, takav je i u koloniji smanjenih ljudi. So na ranu mu sipa i prvi sused, srpski muljator Dušan Mirković (igra ga Christoph Waltz sa generičkim ruskim akcentom) koji živi raskošno, ali će mu Dušanova čistačica, u pređašnjem životu vijetnamska disidentkinja Ngoc Lan Tran (Hong Chau čiji akcenat treba biti komičan, ali izaziva nelagodu po osnovama rasizma) pokazati da on u životu nije tako loše prošao, naterati ga da pomaže drugima i da promeni svoje nazore…

Ovakav materijal kao da traži reditelje drugačijeg profila i ostaje nam da zamišljamo šta bi od toga napravili Spike Jonze, Michel Gondry ili Charlie Kaufman koji se ne samo snalaze, već i uživaju u stvaranju uvrnutih, alternativnih svetova. Na tom polju Payneu nekako i ide, prema je ironično da film naslova ‘Downsizing’ bude njegov najraskošniji projekat, interesantno dizajniran i pun zgodnih, dojmljivih efekata koji skupljaju humorne poene na razlikama između “velikog” i “malog” sveta.

Payne takođe uspeva da provuče i nešto svoje filozofije pristojnosti i humora na temu provincijalne malograđanštine na početku filma (recimo ona pasaža sa pijancem u kafani koji zaziva diskriminaciju smanjenih je sasvim na tragu provincijalnog populizma koji je zavladao Amerikom i istokom Evrope), što Payne čini iz insajderske pozicije, pa to nije ni vulgarno, ni kultur-rasistički. Nešto poena će Payne ubrati inteligentnom opservacijom da lako rešenje nije uvek pravo i da nikad nije kompletno – kriza srednjih godina pogađa i velike i male ljude sličnom žestinom, kao i da stvari koje čine da svet funkcionira nisu uvek naročito vidljive i još manje su moralne. Kao i u našem svetu, i u smanjenom će profitirati muljatori, dok će prljave poslove obavljati sirotinja i ilegalni migranti nastanjeni dovoljno daleko da ne bi narušavali sliku idile.

Problem je, međutim, to što je film pun potrošenih klišea u smislu mehanike, a istovremeno meandrira kada je reč o temama, dok su mu likovi plošni, karikaturalni ili odveć dosadni da bi držali pažnju i da bi satira uspela. Kapetan kojeg igra Udo Kier, recimo, ne može na duže staze podići tempo filma, a ne može, realno, ni Christoph Waltz. Lik vijetnamske disidentkinje je suviše karikaturalan da bi ga prihvatili, pa makar i kao Paulovu novu simpatiju, a sam Paul je jednostavno bezličan i baš nas briga za njega. Dodajmo tu i tupavu, neuverljivu romansu i razvučeno trajanje koje često otpada na prazan hod i eto razloga za zaobilaženje ovog filma u širokom luku.

Tematska nekonzistentnost je tek priča za sebe. Payne je ranije znao da žonglira sa više tema i pitanja i da ih uklopi u svoj “low-key” filmski svet, ‘Nebraska’ je sjajan primer za to. Možda je problem sa ‘Downsizingom’ to što nije “low-key”, pa samim tim ne leži njegovom autoru koji je tek ponekad na tragu nečega. Možda ponajviše s opaskom da je šteta koju smo već napravili tolika da prostim smanjivanjem neće biti rešena. (4/10)

Filmski kritičar Marko Stojiljković porijeklom je iz Beograda, a živi i radi u Sloveniji. Pratite ga i na blogu Film na dan i Twitteru.

16.04.2018. (15:10)

Samsung ima novi smartphone – Galaxy J1 Pro – koji nema mogućnost spajanja na Internet, namijenjen starijima i djeci

16.04.2018. (15:06)

Foto: Odlični transparenti s Marša za znanost (na engleskom)

16.04.2018. (14:54)

Novi restorančić u Zagrebu: Marinada bar nikako nije fast food, nego više poput zdrave opcije street fooda, kaže vlasnik; smjestio ga u Teslinu, a nudi, među ostalim, srdele u pecivu za 25 kuna, marinirane inćune u pecivu za 30, a za 35 kuna marinirane srdele s povrćem

16.04.2018. (14:35)

Jamstva tražim, i vama bih ih dao

Danko Končar: Uljanik mora ostati brodogradilište

Brodogradilište Uljanik i 3. maj čine radnici, njihovo znanje i sposobnost gradnje vrhunskih brodova, a koliki su trenutačno dugovi je nebitno, bitno je kakvi su potencijali, a oni su ogromni – kaže Danko Končar, vlasnik Brodotrogira, koji je u procesu preuzimanja 3. maja i Uljanika, u intervjuu Večernjem. O ideji da Uljanik postane centar projektiranja brodogradnje, a ne brodogradilište kaže da “to što Uljanik može i zna projektirati malo drugih brodogradilišta na svijetu može i zna. S druge strane, Uljanik je prvenstveno brodogradilište i to mora i ostati”. O tome da ima imovinu vrijednu 2 milijarde eura kaže da su njegovo bogatstvo “obitelj, prijatelji, bliski suradnici, zezancija, druženje, novi projekti, izazovi”.