Moj novi rad pod nazivom Intimitet povezujem s događajima iz osobnog života koji korespondira sa snažnom figurom oca i njegove bivše užarske radionice kroz koju sam ostvarila niz samostalnih projekata i kroz koje sam gradila ne samo svoju umjetnost već i sebe kao osobu. Naime, Vlasta Delimar od oca je naslijedila imanje u Štaglincu, na kojem je pokrenula festival performansa Moja zemlja, u sklopu kojeg su gostovali mnogi suvremeni umjetnici.  Danas više nema užarske radionice. Ona je srušena, zakopana i nalazi se pod zemljom na istom imanju na kojem je nekada fizički postojala. Mjesto na kojem je postojala užarska radionica pretvoreno je u zelenu površinu kao novi resurs za novo umjetničko djelovanje. “Intimitet” je bio izbor od četrdeset fotografija radova nastalih kroz četrdeset godina njezina djelovanja a koje su javnosti bile pokazane prošle godine u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika. Sve je ove fotografije ova umjetnica također zakopala na vlastitom imanju. Jutarnji

Blagdani znaju biti dosta stresni, a kako bi barem djelomično opustio svoje putnike, berlinski javni prijevoznik BVG nudi jestive karte s uljem konoplje. “Na ovaj način možete bez muke putovati Berlinom cijeli dan, a zatim jednostavno progutati svoj božićni stres zajedno sa svojom kartom”, rekli su iz BVG-a.
Dostupne u korisničkim centrima diljem Berlina, ulaznice su napravljene od jestivog papira koji je natopljen s “ne više od tri kapi” ulja konoplje – za koje BVG kaže da “ima smirujući učinak.” Karte koštaju 8,80 eura i dopuštaju neograničeno putovanje javnim prijevozom u Berlinu 24 sata. BVG je također dodao da su potpuno legalne jer je riječ o kanabisu koji se uzgaja za medicinske potrebe. Green

• WHO: Omikron je do sada zabilježen u 89 zemalja i broj slučajeva se udvostručuje svakih 1.5 do 3 dana (Index)
• Policija potvrdila: Most na kampusu u Zagrebu bez dozvole prikupljao potpise za referendum (Telegram)
• Peternel: Zekanović se okrenuo Plenkoviću i HDZ-u, pitanje je treba li im (N1)
• Tomašević: Sljedeći tjedan imat ćemo razgovore o Maksimiru s Dinamovom Upravom (Telesport)
• FOTO: Pristupne ceste za Pelješki most grade se punom parom, pogledajte kako napreduju radovi (Tportal)

Đikić je jedan od stručnjaka koji su u posljednjih gotovo dvije godine brojnim nastupima u medijima informirali o koronavirusu, upozoravali na potencijalne opasnosti, kritizirali krizni menadžment u Hrvatskoj, BiH ili Srbiji – a ponekad je i hvalio usvojene mjere. Rekao je da vjeruje kako se bliži kraj pandemije zbog omikrona, koji, iako se brže širi, slabije djeluje. Dodaje da je njegova kritika tijekom pandemije bila kritika „dobrog, konstruktivnog, stručnog mišljenja“ koje može pomoći onima koji donose odluke. A te kritike su posljednjih mjeseci očigledno pogodile i neke političke lidere. Duboko unutra sve zemlje Balkana imaju jednu potrebu da imaju vođu koji je nedodirljiv. I ta nedodirljivost je greška našeg sustava. I mi trebamo puno generacija da bismo se prebacili na skandinavski način razmišljanja, gdje u biti normalno da mene kritiziraju moja djeca, da ja kritiziram mog direktora, a da direktor kritizira premijera. To su normalne stvari. Kad se to dogodi u zemljama regije, tada će i mladi tamo ostajati. Ivan Đikić u intervjuu za Deutsche Welle.

Iako je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja relativno nedavno najavilo izradu Plana razvoja geotermalnog potencijala RH koji bi, između ostalog, odredio prostor na kojem će se taj potencijal eksploatirati, i unatoč tome što se razvoj geotermalnih projekata odvija sporo, istraživanja geotermalnih voda koja se provode u Hrvatskoj zapravo su u punom mahu. Na području Međimurja, Podravine, Pokuplja i Slavonije bušotine se nalaze na sedam eksploatacijskih polja, a istovremeno se na 14 lokacija provode istražni radovi u svrhu ispitivanja korištenja geotermalnih voda za proizvodnju električne energije i u toplinarske svrhe. Ako su prethodno desetljeće obilježila ulaganja u vjetroelektrane i solarne panele, ono nadolazeće svakako će obilježiti eksploatacija geotermalnih izvora. Ne samo u Hrvatskoj, nego na globalnoj razini. Primjer jedine geotermalne elektrane u Hrvatskoj, “Velika I”, koja operativno radi na eksploatacijskom polju Velika Ciglena kraj Bjelovara, pokazuje kako je riječ o unosnom poslu. Faktograf

Što se tiče ovog vremena, ima li suptilnije kritike od toga kad bend koji nas je naviknuo na nokturno ugođaje i masne premaze melankolije već s naslovom novog izdanja i njegove naslovne pjesme, koja ga i otvara, poručuje: „Skroz (sam) OK“? To je nešto što graniči s groteskom; katastrofa je velika, ali neki tupavi smiješak zaigra na rubu usana. I samo o sklopu emotivnosti i racionalnosti ponaosob ovisi hoće li se taj smiješak brzo povući i vratiti kameni zabrinuti izraz lica ili će biti samo početak nezadrživog nadirućeg grohota kroz suze. U cijeloj ovoj situaciji u kojoj smo ‘jebeno daleko od OK’, što bi Marsellus Wallace rekao Butchu Coolidgeu u legendarnom Tarantinovom „Paklenom šundu“, Nežni Dalibor kao da pumpa novu snagu i energiju, upravo unatoč svemu. Zoran Stajčić za Ravno do dna.

Stojim pred izlogom gramofonskih ploča, kao što sam prije četrdeset godina stajao, i tako ugledam reizdanje live albuma Bijelog dugmeta, snimljenog u Kulušiću 5. aprila ‘81. Danas bi se, u Croatiji records, pretpostavljam, insistiralo na riječi travanj, ali u Jugotonu je prije četrdeset godina mogao i april. Novu ploču neću kupiti, nisam je imao ni dok je bila stara, i mislim da nikada nisam otpočetka do kraja preslušao. Bijelo dugme nikad nije bilo moja muzika. Ali svejedno, tuga mi tuga najdublja srcem i trbuhom prođe, dok gledam ploču u izlogu. Djevojčica na skurilnoj Stefanovićevoj omotnici, ogrnuta ogromnom odjećom za odrasle, i stopala uvučenih u dvije džinovske štikle, u trenutku izlaska albuma nema ni tri godine. Pred fotografskim objektivom pozira s navršene dvije. Njoj je zabavno, igra se i smije. I onda se skoro rasplačem, shvativši zašto se dizajn Dragana S. Stefanovića raspada. Zato što je cenzuriran. Nedostaje slika na kojoj se toj maloj slobodnoj djevojčici vidi pipica. Miljenko Jergović o, s današnje perspektive, spornom omotu albuma Bijelog Dugmeta za 24 sata.

Zgrade su odgovorne za oko 40% potrošnje energije u EU i 36% emisija stakleničkih plinova. Kako bi se uhvatila u koštac s njima, Europska unija je poduzela velike napore obnove kako bi postigla svoj pravno obvezujući cilj smanjenja emisija na nulu do 2050. godine. Cilj je uvesti minimalne standarde energetske učinkovitosti za sve zgrade do 2035. Međutim, postignut je mali napredak u smanjenju utjecaja građevinskih materijala koji se koriste u građevinskom sektoru na okoliš. Globalno, 11% emisija dolazi od utjelovljenog ugljika u građevinarstvu – emisija stvorenih izgradnjom, rušenjem i samim postojanjem građevine, grijanjem i sl. Procjenjuje se da utjelovljeni ugljik iznosi 10-20% ukupnih emisija povezanih sa zgradama u Europskoj uniji. Nacrt EPBD-a koji je procurio nalaže izračun potencijala globalnog zatopljenja (GWP) u životnom ciklusu novih zgrada putem certifikata energetske učinkovitosti (EPC). To bi se trebalo dogoditi od 1. siječnja 2027. “za sve nove zgrade s korisnom površinom većom od 2000 četvornih metara” i za sve nove zgrade počevši od 1. siječnja 2030. Green

• Čeka nas dulje razdoblje rasta cijena nafte, Goldman Sachs predviđa cijenu barela veću od sto dolara (Tportal)
• Hrvatskoj turističkoj zajednici za sljedeću godinu plan 90 posto prometa iz 2019. godine (Nacional)
• Burilović od INA-e i Podravke svaki mjesec dobivao 30.000 kn. Sad više neće (Danica)
• Skoro puštanje u rad sunčane elektrane na krovu Specijalne bolnice Krapinske Toplice (Green)
• Martina Dalić vodit će Podravku do veljače 2027. godine (Danica)

Cijela ta priča s potvrdama izgleda kao da vas prometni policajac zaustavi zbog nekog prekršaja, ali ne traži da mu pokažete ni vozačku niti prometnu dozvolu. Besmisleno, nije li? Da, besmisleno, ali ne i bezazleno. Izlijevanje bijesa na ulicu već je započelo, među predvodnicima ima i već službeno registriranih psihijatrijskih slučajeva, a zacijelo ne manjka ni onih koji tek nekom igrom sudbine u svojem zdravstvenom kartonu još nemaju dokumentaciju takve naravi. Među njihovim sljedbenicima značajan broj čine i oni koji su do prije dvije godine bili sasvim razumni i odgovorni ljudi svih generacija, ali im je dugotrajna pandemija, iz ovog ili onog razloga, nagrizla sposobnost razboritog zaključivanja i odlučivanja. U tako heterogenoj masi, sposobnoj zasad tek za vrijeđanje i urlikavački verbalni linč, leži popriličan politički potencijal, kojemu nedostaje samo netko sposoban za to da njenu neartikuliranost pretoči u donekle koncizan akcijski plan i povede ih u boj za narod svoj. Renato Baretić za Tportal.

Jesmo li mi stvarno dobri samo zbog zadovoljavanja kriterija? Fakulteti su institucije u kojima istraživači pišu članke, ali hoće li gospodarstvenici čitati te članke i iskoristiti nova saznanja? Jesmo li mi procjene zapravo prilagodili tome kako se radi vani jer smo mala zemlja koja nema toliko tradicije u nekim elementima obrazovanja? Dalje ističe kako nas još nešto jako muči: Bi li se ljudi koji su nekada mijenjali svijet uklopili u obrazovni sustav? Bi li mi njih ozbiljno shvatili? Mi se nekada sami cenzuriramo jer unositi promjene znači rizik. Taj rizik treba podnijeti i odlučiti da se te promjene uvedu. Čak kad je i te promjene moguće uvesti, lakše je biti u sigurnosti Platonove špilje i biti u poznatom okružju. Danas bi, recimo, Leonarda Da Vincija zvali “lijeni Pero” jer ne zna čime bi se bavio. Svaka  bi obrazovna institucija trebala biti u stanju privući nekog takvog tko ima cijeli niz interesa. Treba ga prihvatiti i pružiti nešto dobro. Netokracija

Huškanjem i homogeniziranjem nezadovoljnih masa protiv zamišljenih neprijatelja skreće se pažnja s osnovnog uzroka ovoga stanja, a to je neoliberalni kapitalistički sustav koji guši svaku mogućnost poboljšanja životnih uvjeta, govori specijalist neurologije, psihoanalitičar i član Radničke fronte. S obzirom na to da je medicinska profesija postala rizično zanimanje i to ne samo sada, smatram da je važno za sve medicinsko osoblje uvesti institut službene osobe. Službena osoba drugačije se tretira pred zakonom pa bi ovakve prijetnje, a pogotovo fizičko nasilje, bili kažnjavani drakonski, slično napadu na policajca. Ipak, s obzirom na nekonzistentno ponašanje Stožera do sada, ne vjerujem da bi se takva mjera dosljedno provodila, ali bismo barem imali zalog za budućnost ako na vlast dođe kakva progresivnija opcija. Anton Glasnović u intervjuu za Novosti.

Zamislite da Hrvatska ima osam kompanija poput HEP grupe, koja je za prošlu godinu iskazala 1,8 milijardi kuna bruto dobiti, što je i najveći profit u 2020. Tih osam HEP-ova trebalo bi raditi cijelu godinu da se od njihove ukupne dobiti alimentira ‘samo osam posto proračuna’. Toliko je, prema Vilimu Ribiću, teška 13. plaća od 7000 kuna, koliko traže sindikati državnih i javnih službi. Na našu sreću, a na Ribićevu žalost, Hrvatska ipak ne troši cijeli proračun na plaće zaposlenih u državnom i javnom sektoru. Trošak 13. plaće bio bi, dakle, znatno manji nego što to pokazuju Ribićevi nezajažljivi apetiti. Pravi izračun troška 13. plaće za državni i javni sektor bio bi bliži iznosu od oko 3,6 milijardi kuna (bruto), što je oko dva posto proračuna. Dakle, za Ribićevu 13. plaću trebale bi sljedeće godine raditi – samo dvije HEP grupe. Goran Litvan za Lider.

Prije svega, valja napomenuti da Zlatni globus danas više ne predstavlja ono što je nekad bio. Štoviše, lanjski skandal koji je uključivao optužbe na račun organizacije Udruge stranih novinara koja dodjeljuje ovu nagradu po pitanju rasizma, klasizma i seksizma, kao i biračko tijelo koje je nepopularno sačinjeno od suviše bijelih muškaraca doveli su čak i u pitanje održavanje budućih dodjela. Filmski svijet sve ozbiljnije traži drugu nagradu koja će preuzeti ulogu Globusa kao rane smjernice za oskarovsku trku, a sve upućuje na to da bi ta čast mogla pripasti sve popularnijoj nagradi Critics’ Choice koja u posljednje vrijeme prilično točno prognozira izbor Akademije. Dva naslova koja dominiraju na oba popisa nominiranih su crno-bijela drama o odrastanju na ulicama naslovnog grada u Sjevernoj Irskoj u doba početka političkog nasilja 1969., „Belfast“ u režiji Kennetha Branagha, te gay vestern redateljice Jane Campion „The Power of the Dog“. Ivan Laić za Ravno do dna.

• U Mostaru preminuo Mladen Naletilić Tuta, nekadašnji zapovjednik Kažnjeničke bojne i osuđeni ratni zločinac (N1)
• Zašto brojni građani Banije ne žele iz kontejnera u stambene jedinice ili hotel? (N1)
• Todorić se obrušio na Tedeschija: Nisam ga cijenio, niti ga danas cijenim iz razloga sto je živio od napojnice i marže (Tportal)
• Na zagrebačkim fontanama projicirana slika protjerivanja male Madine iz Hrvatske (Index)
• Puljak: Usvojen je proračun od 1,7 milijardi kuna i to je dobra vijest za Grad Split i njegovu budućnost (Nacional)

Zar i drvo nije materijal, dakle tvar koja se kao i sve druge tvari može kemijski modificirati, pretvoriti u nešto drugo? To se pitanje sve više postavlja u doba globalnog zatopljenja, kada bismo željeli posve odbaciti fosilna goriva i fosilne sirovine te se okrenuti obnovljivim izvorima, kako energije tako i materijala. Među tim, obnovljivim materijalima drvo prednjači. Jeftino je, lako se uzgaja, obrađuje i prerađuje, a osim izravne koristi u materijalu, šume čuvaju i obogaćuju tlo, ublažavaju klimu i, možda najvažnije, povećavaju biološku raznolikost pružajući zaklon biljkama i životinjama. Jedna od tih novih tehnologija prerade drva osvanula je nedavno na stranicama časopisa Science: tehnologija za pretvaranje drva u materijal po mehaničkim svojstvima ravan aluminiju. O primjeni novog materijala ne treba trošiti riječi: od ambalaže i građevinskih materijala do automobilskih karoserija. Nenad Raos za Bug.

Iako Stojedinica u posljednjim godinama postojanja nije bila radijska sila kakvu poznajemo iz perioda kada je na Trg izvukla 120 tisuća nezadovoljnijih građana, koji su u studenom 1996. prosvjedovali protiv potencijalnog gubitka koncesije, činjenica jest da je ekipa Stojedinice tijekom godina stvorila temelje onoga što se počelo smatrati sadržajem kakav Zagreb zaslužuje i treba. Nakon gubitka koncesije, tu u priču ulazi Radio Tvornica, nova radio stanica iza koje stoje jake bivše snage Stojedinice. Tu su Ifka, Šaman i Renata Belc Krog, dok je direktor radija Daniel Berdais. Radi se o potpuno novoj priči u domaćem eteru i premda ćemo ih u početku slušati samo na streamu, radi se o ljudima koji itekako dobro znaju svoj posao, a sada, uz godine iskustva i želju da stvore nešto novo na temeljima onoga što je bilo kvalitetno, ponovo kreću u borbu za slušatelje. Index

Sve je manje onih kojima kupnja božićnih poklona predstavlja zadovoljstvo

Banka od siječnja snizila kamate: rata kredita manja za ‘čak’ 2 kune

Bruce Springsteen prodao prava na svoje pjesme Sonyju za 500 milijuna dolara

Projekcije inflacije: Bliži se kraj ere jeftinog novca

Europski lanci trgovina prestaju prodavati nelegalno tretiranu govedinu

Plastika u poljoprivredi sve više zagađuje zemlju – nema alternative?